MLADEN PAVKOVIĆ: Sramota. Više se piše o „prometnim nesrećama“ u Americi nego o Srebrenici!

Cijela Europa trebala bi zastati i pokloniti se nevinim žrtvama rata u Srebrenici. Tamo još sahranjuju identificirane žrtve pokolja kakav na ovom prostorima, nakon II. svjetskog rata, nije zabilježen. Međutim, bez obzira što se sve zna o ovoj strašnoj tragediji, neki još uvijek falsificiraju i marginaliziraju, pa čak i negiraju genocid koji se tamo dogodio, a za koji su isključivo krivi isti oni koji su izvršili agresiju na Republiku Hrvatsku – Srbi. Pomirenje i pravda se moraju graditi na istini, a ne na provokacijama i negiranjima genocida, jer pomirenja neće biti dok u potpunosti ne bude poražena izopaćena ideologija – izjavio je bošnjački član Predsjedništva BIH i lider SDA Bakir Izetbegović. U Hrvatskoj se prema ovom stravičnom zločinu ne ponaša onako kako bi trebalo. O tom događaju gotovo ništa se ne uči u školama, a već je trebao biti snimljen i igrani film. Ne, ne smije se o Srebrenici govoriti samo na dan obljetnice, već kao i o Vukovaru, Škabrnji i drugim gradovima i mjestima diljem Hrvatske – svakodnevno. Ti se zločini ne smiju zaboraviti. To su rane koje uvijek moraju boljeti! Srebrenica nije negdje „tamo daleko“, pa da se o njoj ne treba svakodnevno pričati. Više se kod nas govori i piše o „prometnim nesrećama“ i kriminalu u južnoj Americi nego o nesreći koja je zadesila ne samo BiH, već i druge dijelove bivše (propale) Jugoslavije! Zanimljivo je da su u nas neprestano na „dnevnom redu“ zločini primjerice u Jasenovcu, gdje su u Titovoj državi učili da ih je tamo bilo čak 700.000, a neki su govorili i više od milijun, da bi se na kraju taj broj zadržao na oko 80 tisuća, što također nije malo. U Jasenovcu je tijekom i nakon II. svjetskog rata bio koncentracijski logor, a u Srebrenici ništa od toga. Tamo su Srbi dotjerali poput stoke iznimno veliki broj nevinih ljudi i bez prestanka su ih ubijali, osobito žene, djecu i starce. Nisu im dali priliku ni da „sjednu“. U tamošnjim masovnim grobnicama bilo je, kažu, blizu devet tisuća nevinih ljudi, ali ta brojka još ni izdaleka nije konačna. Tamo je sve prekriveno grobljima! Genocid u Srebrenici je dokaz mržnje prema pripadnicima drugih vjera i nacija. Ti zločini nas podsjećaju na Titov totalitarizam, a oni se nisu dogodili samo u ovom mjestu, već i diljem Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Žalosno je i jadno što se ni Srbija još uvijek nije opametila. Tamo, da ti pamet stane, i danas nagrađuju zločince iz prošlog rata, kojeg su srećom – izgubili. Zamislite što bi se sa svima nama na ovim prostorima dogodilo da su Milošević, JNA i ostale srbijanske bande, baš kao i domaći izdajice, pobijedili u ovom ratu? Stoga, uvijek se mora postavljati i pitanje: što bi bilo da smo izgubili rat? Zbog Srebrenice, Vukovara, Škabrnje i niz drugih gradova i mjesta diljem BiH i Hrvatske, mnogi će nositi i nose mrlju koju ne može oprati ni protok vremena a ni sve vode na ovim prostorima. Barem jedna ulica u svakom malo većem gradu u ove dvije države morala bi nositi ime- Potočari,Srebrenica. O ovom zločinu također treba što više pisati, a ne da se dogodi, kako reče jedan glumac, da se nakon obilježavanja napiše da je bilo nazočno 5o tisuća ljudi, a da je jednom više bilo na borbi bikova! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)