Nepoznati detalji iz optužnice: Kad su pomaknute vrećice, uočene su ljudske noge...

Majka je prijavila nestanak kćeri tek 2005. kad je u sobi pronašla njezine dokumente koji su istekli dvije godine ranije

Policija je 16. veljače ove godine u 12.06 sati dobila dojavu da su Katarina Dominić-Srnec i njezin izvanbračni partner David Balent u zamrzivaču u kući u Palovcu pronašli leš nepoznate osobe.

U zamrzivaču su bile vrećice sa zamrznutim graškom i jagodama s datumom 1. i 9. lipnja 2000. godine, mrkvom, ribama... Kad su pomaknute vrećice, uočene su ljudske noge s koljenima na vrhu. Preko nogu bile su posložene crne plastične vrećice za smeće i vrećice s povrćem i voćem, ispod kojih su se nazirale ženske genitalije i presavijeno nago tijelo u takvom položaju da glava nije odmah bila vidljiva. Svaka potkoljenica bila je zamotana u crnu najlonsku vreću i omotana crnom najlonskom čarapom. Glava je bila umotana u crnu plastičnu vreću, a vrat omotan bež najlonskom čarapom. Ispod crne vreće nalazila se i navlaka za poplun s cvjetnim uzorkom, kojom je bio omotan i gornji dio tijela. Glava je još jednom omotana u crnu najlonsku vreću vezanu najlonskom čarapom.  Nakon odmrzavanja izuzet je otisak desnog kažiprsta i utvrđeno je da se radi o tijelu Jasmine Dominić, čiji je nestanak 16. kolovoza 2005., nakon punih pet godina, prijavila majka Katarina Dominić, i to nakon što je u kćerinoj sobi u kući pronašla njezine osobne dokumente. Zadnji razgovor s ocem Dijelovi su to iz mučne optužnice protiv Smiljane Srnec (45), kojoj se na Županijskom sudu u Varaždinu sudi da je u ljeto 2000. ubila sestru Jasminu i u zamrzivač sakrila tijelo koje su 19 godina poslije pronašli Smiljanina kći i njezin zaručnik. Smiljanin i Jasminin otac Martin Dominić je u rujnu 2005. na policiju donio Jasmininu osobnu iskaznicu i putovnicu, adresar i člansku iskaznica Knjižnica grada Zagreba iz 1996. Pokazalo se da su njezini osobni dokumenti istekli još 8. srpnja 2003., dvije godine prije nego što je prijavljen nestanak. Smiljana nikad nije bila podvrgnuta poligrafu zbog lijekova koje je uzimala, a njezin suprug Ivan Srnec prvo je pristao, a poslije odbio poligraf.

U optužnici se navodi da je Jasmina u kolovozu 2000. godine mobitelom razgovarala s ocem Martinom o tome da radi preko student-servisa. To je bio posljednji razgovor između oca i kćeri. Sve daljnje informacije o Jasmini roditelji su dobivali isključivo od Smiljane koja im je rekla da je sestri ukraden mobitel, pa se zato nije javljala. Psihijatrijsko vještačenje Smiljane Srnec u Klinici za psihijatriju Vrapče pokazalo je da je kod nje prisutan niži prag tolerancije, frustracija, latentna agresivnost, narcisoidnost, mogućnost pretjeranih emocionalnih i impulzivnih reakcija, manipulativnost, nedostatak odgovornosti, nepovjerljivost... U različitim situacijama, piše u nalazu vještaka, ispoljava ponašanje u kojem nastoji za sebe ishoditi najbolju poziciju, ne libeći se da pri tome optuži druge, pa čak i do razine da počini kazneno djelo. Pri tome ne pokazuje emocionalnu patnju, kajanje ili empatiju prema osobama koje su njezinim ponašanjem došle u lošiju situaciju. Uočena su i određena narcistička obilježja. Sebe prikazuje u pozitivnom i dobrom svjetlu, opisuje se kao vrijednu i marljivu, sve kod nje mora biti čisto i bez mrlje.  Dijagnosticiran joj je, navodi se u optužnici, poremećaj ličnosti s dominacijom disocijalnih i narcističkih obilježja. Osobe s takvim poremećajem ličnosti najčešći su počinitelji agresivnih djela i nasilja, piše, i postoji tendencija da se njihovi prohtjevi, želje i intencije zadovolje odmah, bez odgađanja i bez obzira na posljedice. Vještak psihijatar zaključuje da nema elemenata koji bi upućivali na to da je bila smanjeno ubrojiva. Analizom DNA-a došlo se do bioloških tragova Jasmine, Smiljane, majke Katarine i nepoznate muške osobe koju nije moguće identificirati. Tužiteljstvo smatra da se motiv za usmrćenje sestre krije u njihovu međusobnom odnosu. Radilo se o dvije potpuno različite osobe, kako po načinu ponašanja tako i po interesima i životnim prioritetima. Smiljana nije bila psihijatrijski liječena, u obitelji i šire normalno je funkcionirala, što je, navodi tužiteljstvo, i karakteristika osoba s disocijalnim poremećajem ličnosti.

– Takve osobe su uobičajeno funkcionalni članovi obitelji s izraženom potrebom dominacije – tvrde i ističu da je Smiljana sestri zadala pet do šest neovisnih snažnih udaraca isključivo po lijevom dijelu glave tupo-tvrdim predmetom. – Svaki od nanesenih udaraca zasebno rezultirali bi smrtnim ishodom. Višekratno udaranje tupo-tvrdim predmetom po glavi žrtve upućuje na zaključak da je Smiljana Srnec bila snažno motivirana da usmrti žrtvu – tvrde tužitelji. To i činjenica da je Jasmina bila u pasivnom položaju, da je ležala i bila gola, ne pružajući ikakav otpor, uklapa se, zaključuju, u psihijatrijski nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je kod Smiljane Srnec bila prisutna latentna agresivnost, a nedostatak empatije za osjećaje drugih ukućana, posebno roditelja, nedostatak odgovornosti, bahatost i beskrupuloznost posebno se, smatraju, očituje u tome što je mrtvu sestru sakrila u zamrzivač koji se nalazio u hodniku, na mjestu pokraj kojeg su svakodnevno prolazili ostali članovi obitelji, ne sumnjajući da se ondje nalazi tijelo. Suđenje je danas nastavljeno svjedočenjem Smiljanina i Jasminina ujaka Dragutina Sabola i susjede Sojke Križaić. Naročito je pio kad je Jasmina nestala – Nisam odlazio kod njih jer nisam mogao podnijeti način života kakvim su živjeli. Martin je pijančevao i radio samo povremeno, što nisam mogao podnijeti. Sestri Katarini govorio sam neka ode od njega s kćerima, no odbila je govoreći da djeca moraju imati oca. Što se zaradilo, to se zapilo. Bio je jako dobar svima u selu jer je sve častio – rekao je D. Sabol, koji je posljednji put Jasminu vidio u svibnju ili lipnju 2000. kako mu maše na autobusnoj stanici.

Kad je 2005. prijavljen nestanak, na svoju ruku angažirao je vidovnjaka koji mu je rekao da je Jasmina ubijena udarcima po glavi tupim predmetom. Ne zna zašto je Jasmina 1999. prekinula studij na Fakultetu političkih znanosti i ne zna je li se nakon toga vratila kući. Prisjetio se da je jednom vidio Jasminu vidio ošišanu na “nulu”, svu uznemirenu, no ne sjeća se je li to bilo u vrijeme srednje škole ili fakulteta. Na pitanje Smiljanina branitelja jesu li Dominićevi posuđivali novac od kamatara, rekao je da ne zna, kao ni to je li im netko prijetio zbog novca. Susjeda Križaić rekla je da su se članovi obitelji Dominić međusobno dobro slagali. – Martin je znao popiti, a naročito kad je Jasmina nestala, i govorio je “da mi ju je samo vidjeti i znati gdje je” – ispričala je S. Križaić. Suđenje se nastavlja u ponedjeljak.