Obilježena 22.obljetnica oslobođenja Miljevaca Zašto je izostao dolazak državnog vrha?

Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u Drinovcima je danas obilježena 22. obljetnica oslobođenja Miljevačkog platoa. To je bila jedna od prvih velikih akcija Hrvatske vojske u Domovinskom ratu, u kojoj je oslobođeno 108 četvornih kilometara i sedam miljevačkih sela. Akcija je trajala od ranih jutarnjih sati 21. do jutra 22. lipnja, praktički 24 sata. U samoj akciji su sudjelovali pripadnici 4. bojne 113. brigade te dijelovi 3. bojne 142. brigade, Policije i Vojne policije. Njenog velikog i strateškog značenja prisjetio se jutros i zapovjednik akcije Krunoslav Mazalin.Istaknuo je njeno veliko značenje kako u vojnom, tako i u moralnom smislu za dalljni tijek vojnog djelovanja na tim prostorima. Obilježavanju miljevačke akcije nazočio je ove godine za razliku od prijašnjih, jako mali broj sudionika same akcije. Uz jednog od zapovjednika Mazalina,gosti su bili i izaslanik predsjednika Sabora, saborski zastupnik, Franko Vidović, zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, šibensko-kninski župan Goran Pauk, dožupan Zoran Smolić, drniški gradonačelnik Josip Begonja, gradonačelnici i načelnici susjednih gradova i općina, te Miljevačni i njihovi gosti. Nakon polaganja vijenaca služena je sveta misa zadušnica u župnoj crkvi Imena Isusova u Drinovcima. Proslava se nastavila večeras u 20 sati malonogometnim turnirom. Zašto je izostao dolazak državnog vrha na ovako važnu obljetnicu? Dok su samo prije godinu dana ili dvije,na ovoj obljetnici bili postrojeni skoro svi sudionici akcije, obljetnici se pridružila i skoro cijela Vlada RH na čelu sa premijerom. Bio je tu i ministar hrvatskih branitelja Matić koji također ove godine nije došao, kao ni mnogi drugi koji su po moralnim načelima trebali i morali biti tu. Stoga je jako žalosno da se "oni" samo jednom pojave, a odmah potom nakon samo godinu dana zaborave datum obilježavanja ove jako važne i vojno uspješne i briljantno izvedene akcije. Sve ovo skupa podsjeća na jako lošu organizaciju kao i nemar i maćehinski odnos onih hrvatskih institucija koje bi trebale služiti Domovini i čuvati njene krvavim ratom stečene vrijednosti, što u ovom slučaju nije ispunjeno. Zašto je to tako? Ovim primjerom, kao i nedavnom obljetnicom stradanja dvadeset osmero djece ubijenih od srbočetničkog agresora koji nije birao vojne već civilne ciljeve, hrvatske institucije su samo pokazale svoj nemar i nezainteresiranost za hrvatske žrtve, bile one vojne ili civilne, u ovom slučaju su to bila djeca (402. DJECE JE UBIJENO U AGRESIJI NA HRVATSKU!) Dok se sa druge strane rade predstave i razni manifetluci oko jedne ili nekoliko žrtava srpske nacionalnosti,(uz dužno poštovanje svakoj žrtvi!) što nikako ne služi na čast onima koji predstavljaju RH. Iz ovakvog ponašanja hrvatskih institucija se samo može iščitati jedna stvar, a to je uporan i ustrajan rad i nastojanje pojedinih tzv. nevladinih udruga koje broje po nekoliko članova te primaju enormna financijska sredstva, uz veliku potporu hrvatskih institucija kao i velikog broja stranih sponzora, stremljenje prema izjednačavanju žrtve i agresora, kao i prema relativizaciji svih žrtava što samo pokazuje koliko je Hrvatska još uvijek nespremna i nezrela sama odrediti te napokon jasno i glasno svima reći tko je bio žrtva a tko agresor i to nakon više od dvadeset godina. Tko će ga znati, možda i zbog ovakvih stvari treba trčati u EU po savjete, da bi se od tamo dobile prave informacije!? B.P.H.D./I.V. Izvorni članak možete pogledati OVDJE