Odgovor Mladena Pavkovića onima koji žele „slaviti“ Dan ponosa i tuge

Ne možete vjerovati, ali je tako. Otkako je Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.), na čijem sam čelu, predložila da se ove godine Međunarodna manifestacija Noć kazališta ne održi baš 18. studenoga, na Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje, krenula je nevjerojatna medijska „paljba“ po hrvatskim braniteljima, a poglavito po mojoj malenkosti. Napadali su me i napadaju sa svih strana. Kleveću, vrijeđaju, lažu, prijete… Nisu bili zadovoljni ni odgovorom organizatora ove manifestacije, koji je zbog pijeteta prema nevinim hrvatskim žrtvama odmah odgodio ovu manifestaciju za sedam dana, tj. za 25. listopada. Nu, oni su i dalje pisali i govorili da „branitelji zabranjuju predstave“ te da su se „uplašili“ jedne minorne braniteljske udruge i jednog minornog predsjednika tj. moje malenkosti. Da pukneš od smijeha! Ako smo mi „minorni“, što su uopće toliko navalili na nas, kao „svinje oko napoja?“ Osim nas i organizatora, prozivali su i Ministarstvo kulture. Oni baš 18. studenoga hoće igrati predstave, a „branitelji im ne daju“! Kakvi su to ljudi, kakav je taj Pavković i kako se uopće usudio nešto takvog predložiti? Sram ga može biti! Dobro da nisu rekli da me treba „spaliti“! Uz to su dodali da je povijest nešto drugo od kazališta, odnosno da su Vukovar i Škabrnja jedno, a njihove predstave drugo. Možete li zamisliti da se jednodnevna manifestacija kao što je Noć kazališta, u koju je uključeno oko desetak država, među kojima su Srbija, Crna Gora, BiH, Češka…, održava na Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta u Izraelu, Dan sjećanja na žrtve Srebrenice, Dan sjećanja na žrtve nuklearnog napada na Hirošimu i Nagasaki ili Sjećanja na 11. rujna 2001.? Ili dok se čitaju imena nevino poginulih u Vukovaru i Škabrnji te polažu vijenci i pale svijeće, „u svim gradovima i mjestima diljem Hrvatske“ kazališni profesionalci i amateri igraju predstave, bez obzira bile one ovakve ili onakve. (Lani je Frljić 18. studenoga u riječkom HNK premjerno predstavio ogavnu predstavu (?) „Naše nasilje i vaše nasilje“, pa ni jedno kazalište zbog toga nije protestiralo!) Nu, stvari su ipak jednostavnije nego se čine. Nitko od hrvatskih branitelja, kao ni moja malenkost, nije niti može, niti želi 18. studenoga nekome „zabraniti“ da, dok drugi tuguju ili se prisjećaju nevinih žrtava od srbijanske i ine agresije, održavaju, odnosno pune dvorane kazališnim predstavama. Publike sigurno neće nedostajati jer poglavito u Hrvatskoj još uvijek ima pregršt ljudi kojima se živo fućka za stradanja hrvatskog naroda. Pa, tko želi – neka igra! Ali, nisu branitelji odgodili Noć kazališta, već organizator – NS Dubrava i to, kako su istaknuli, zbog pijeteta prema žrtvama Vukovara i Škabrnje! Ali ne, to nitko ne želi čuti! Odgodu ove manifestacije odlično su iskoristili ekstremni ljevičari (svaka čast iznimkama) u prvom redu za brutalni napad na hrvatske branitelje koji „nikada nisu ni bili u kazalištu“, koji su „jadni i neobrazovani“, „bludničari“, „kriminalci“ i tome slično, a osobito na moju „minornu“ malenkost, na koju su nabacali drvlje i kamenje. Čak su zahvaljujući raznim feletarima (?) i sličnima počeli pronalaziti i moje “rane novinske radove“ i postavljati mi pitanja: jeste li vi danas za Tita ili Tuđmana ili bili li bili za JNA da se ponovno vrati?! Bilo je i onih koji su izjavljivali da će baš igrati predstave 18. studenoga, pa neka „dođu i zabrane nam!“ Sa mnom su se obračunavali i obračunaju, da se ne lažemo (dobro se poznamo), isključivo novinske face koje „četnički dišu“ (svaka čast iznimkama), a bilo je tu i istinskih „novinskih pedera“, koji se i javno hvale da su to što jesu. Sa većinom tih i takvih ja sam kao novinar polemizirao, a oni su sada iskoristili prigodu da mi „vrate milo za drago“. Jadnici, koji isključivo (dobro) žive od kopanja po svemu što hrvatski diše! Ne, ne možete ih zaustaviti jer su većina medija u njihovim rukama. Nu, mene osobito veseli što ću se s dobrim dijelom njih naći na sudu, pa „kom opanci kom obojci“! Neki od tih novinskih provokatora, ološa i smeća, „prdili“ su od veselja što je napokon „maca došla na vratanca“. Stoga im mogu poručiti, neka „prde“ i „smrde“ i dalje, tim prije što se čovjek navikne na njihov smrad! Ali, kako bilo da bilo, Noć kazališta je odgođena, odnosno organizator je „brzinom munje“ prihvatio naš prijedlog, na čemu mu iskreno čestitamo i zahvaljujemo! Uz to, podržale su nas i brojne braniteljske udruge, ali i veliki broj branitelja i stradalnika te obitelji poginulih i nestalih. Dragi drugovi i drugarice, ostavite barem jedan dan u godini da se u miru i dostojanstveno možemo sjećati svojih najmilijih, koji su dali krv i živote da bi VI danas mogli „kakati i piškiti“ u medijima u koje ste došli i koje ste „stekli“ zahvaljujući generalima poput rašete i sličnima (svaka čast iznimkama). Mladen Pavković