Tajanstveni dječak-snajperist bio je pripadnik HOS-a: Priča o ovom zagrebačkom klincu je nevjerojatna

IGOR ŠIROKI Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar – Kitarović donijela je odluku o odlikovanju 12 vukovarskih branitelja za hrabrost i junaštvo, junački čin, teško ranjavanje i osobite zasluge za Republiku Hrvatsku stečene u Domovinskom ratu. Tko je Igor Široki? Na popisu među ovim velikim i zvučnim imena poput vukovarske braniteljice i spisateljice Tanje Belobrajdić te zapovjednika HOS-a Zvonka Čurkovića, našao se i Igor Široki. Riječ je Zagrepčaninu koji je na pragu punoljetnosti dragovoljno pristupio HOS-u s kojim je branio Sajmište, a na kojem se uknjižio kao jedan od najučinkovitijih snajperista. Igor je, baš kao i Belobrajdić, odlikovan Redom hrvatskog trolista za osobite zasluge za Republiku Hrvatsku u Domovinskom ratu. Iako smo ga zamolili za izjavu, Široki je kao i svaki put do sada rekao kako “nema komentara”, ali ne zato što je neljubazan ili bahat. To nikako. On je jedan od onih samozatajnih heroja koji smatra da je sve što treba reći ili pokazati, već pokazao u Domovinskom ratu. Široki ne voli velike naslove o sebi, kao niti medijske hvalospjeve i stoga gotovo nikada ne istupa u javnosti. Zato su za naš portal u njegovo ime, s velikim zadovoljstvom govorili umirovljeni pukovnik HOS-a Damir Radnić i odlikovani zapovjednik HOS-a, Zvonko Čurković: Otac ga je morao pustiti “Heroj u punom smislu te riječi. Njegov otac Petar me molio da ga čuvam u Vukovaru.  Iako je Igor bio jedva punoljetan, njegov otac ga je morao pustiti jer je znao da će, čak iako ga ne pusti, otići na svoju ruku. Sjećam se da ga je čekao u Vinkovcima da izađe u proboju nakon pada Vukovara, mada u to vrijeme uopće nije znao je li mu sin uopće živ. Od prvog dana, još od ljeta i Mejaškog sela, bio je zajedno sa Davorom Purulićem Fuksom koji je isto bio jako mlad i Jean Michel Nicolierom. Odlikovati Igora Širokog je odlična odluka jer ako je netko osobitim zaslugama doprinio Hrvatskoj u ratu, onda je to on”, ponosan je Damir Radnić koji o Igoru priča gotovo pa očinski. Osobitu sreću zbog ovoga odlikovanja pokazao je Zvonko Čurković, koji je također odlikovan i to najišim odlikovanjem Redom kneza Domagoja s ogrlicom za hrabrost i junaštvo. No, Čurković svoj uspjeh uopće nije želio komentirati jer, kako je rekao, za to je odlikovanje doznao od nas a dva puta ga je već odbio. Ipak, izuzetno je sretan što je odlikovan Igor Široki i to smatra najpoštenijom odlukom: Zvone Čurković: Široki je jedan od najefikasnijih snajperista i najboljih ratnika koje znam “To je jedan od najboljih ratnika koje sam imao prilike vidjeti. Unatoč godinama, bio je jedan od najefikasnijih snajperista u Vukovaru. Imao je jednu nevjerojatnu intuiciju mudrog djeteta, ali je istovremeno bio vrlo srčan. Gledao sam ga kako zbog nepravde i nemoći povremeno zaplače, ali je istovremeno imao jednu upornost i ustrajnost kao malo koji stariji suborci. Zapravo, Igora možda najbolje oslikava jedna situacija kada je dan prije pada Vukovara ostao potpuno sam držati kilometar i pol linije na Sajmištu. Kada se vratio, bio je užasno gladan. Rekao je da je taj dan pojeo samo glavicu luka”, prisjeća se Igorov zapovjednik koji nam pokušava objasniti zašti je Široki koji se danas toliko povučen, zašto nije sklon medijima i zašto nije, poput većine svojih suboraca, na društvenim mrežama: “Mislim da Igor emotivno jako teško podnosi sve ove raskole i nesloge oko nas jer je svjestan koliko smo se namučili u ratu. Završetkom rata on, naime, nije završio s ratovanjem. Poslije je bio i na Kupresu, tamo su mu promrzle noge i svašta je prošao. A znate, ne treba zaboraviti da je on tada bio klinac”, kazao nam je Zvone. “Heroji Vukovara” jedna je od rijetkih prilika gdje se Širokog može čuti kako zajedno sa Damirom Markušom priča o njihovim snajperskim iskustvima u ratu: „U početku sam pucao više bezveze nego s vezom. Ali ubrzo sam shvatio da su mirnoća i dobar odabir položaja ključni prilikom dočeka napada. Mi smo se branili, oni su morali prilaziti, tako da smo što ranije zauzimali položaj koji je nama odgovarao… Najopasnije bi bilo ako se u susjednoj ulici počinje nešto događati pa treba tamo ići. To je najriskantnije, kretanje snajperista tijekom bitke… Snajper je moćna stvar, nije svejedno čuti specifičan fijuk snajperskog metka. Ti znaš da te netko drži na nišanu, a moraš odlučiti hoćeš li nastaviti prema naprijed ili nazad… S vremenom smo naučili da je najbolje teže raniti protivnika, primjerice u trbuh ili koljeno“.