One su branile Lužac i obje su to platile životom

Marija Kreko i Nada Kušnjer Glavaš dvije su od nekoliko braniteljica Vukovara pokopanih na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Dva groba nalaze se u neposrednoj blizini, gotovo jedan pored drugog. Na oba groba piše isti datum pogibije, 2. studenoga 1991. godine. Obje su branile Lužac, obje su to platile životom. O vukovarskom prigradskom naselju Lužac u hrvatskoj javnosti ne zna se dovoljno. Niti o njegovoj strateškoj važnosti u obrani Vukovara, niti o žrtvi onih koji su ga branili, niti o strahovitom zločinu koji su nakon njegovoga pada nad zarobljenim braniteljima i civilima izvršili pripadnici tzv. JNA i srpske paravojne snage, poglavito zloglasni Arkanovci, na čelu sa Željkom Ražnatovićem Arkanom koji je u napadima na Lužac i ranjen. Bojišnicu na Lušcu, dijelu grada koji se nalazi između Vukovara i Borova naselja, dugu četiri kilometra, branilo je tek šezdesetak branitelja. Pa ipak, do 2. studenoga 1991. godine, domaći branitelji uz nešto pripadnika MUP-a i dragovoljaca iz Đakova, pružali su očajnički otpor višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Zauzevši Lužac, srpske paravojne snage izbile su na Dunav i razlomile do tada jedinstvenu obranu grada, a branitelji su podijeljeni na dvije skupine; jedna je ostala u Borovu Naselju, dok su drugu činili branitelji u vukovarskom središtu, na Sajmištu i Mitnici. Slom Lušca označio je početak pada obrane Grada i početak kalvarije hrvatskih stanovnika i branitelja Vukovara. Dvije, od tada 23, mučki ubijene žrtve među kojima je bilo i maloljetne djece bile su i braniteljice Nada Kušnjer Glavaš i Marija Kreko. Gotovo je neobično koliko su tragične sudbine ove dvije mlade žene slične i obiteljski i osobno. Nada Kušnjer Glavaš rođena je 25. lipnja 1968. godine u Vukovaru, kao najmlađa od tri kćeri Savke i Franje Glavaša. Pohađala je Osnovnu školu Braća Đurđević, danas Ekonomska škola u Vukovaru, a potom COUO "Edvard Kardelj", danas Tehnička škola Nikole Tesle, nakon čega se, poput drugih članova obitelji zaposlila u Tvornici gume i obuće Borovo. Već na samom početku ratnih zbivanja u Vukovaru, Nada se uključuje u obranu Grada, s posljednjim položajem na Lušcu, gdje ju je i zatekao pad tog prigradskog naselja. Kada je zarobljena i mučki ubijena, Nada Kušnjer Glavaš imala je samo 23 godine. Marija Kreko, za obitelj Maja, kako su je od milja zvali, rođena je 17. siječnja 1972. godine kao najmlađa od tri kćeri Jelene i Ivana Kreko. Pohađala je Osnovnu školu Vladimir Nazor, na mjestu današnje Policijske postaje Vukovar, a potom srednju Poljoprivrednu školu u današnjoj Gimnaziji, nakon koje se zapošljava u cvjećarnici gdje je radila sa zaručnikom Petrom Vidakovićem. Obitelj Vidaković među prvima se uključila u obranu Lušca te među žrtvama broji devet članova najuže obitelji, od kojih je jedna i Marijin zaručnik Petar Vidaković, poginuo 16. listopada 1991. godine. Kada je zarobljena i mučki ubijena, Marija Kreko imala je samo 19 godina. Obje su djevojke u mladosti bile sportašice, Nada je trenirala karate, a Marija odbojku. Obje sestre Nade Kušnjer Glavaš izgubile su muževe u obrani Vukovara, dok je suprug Marijine sestre Mire izdvojen na Veleprometu odakle mu se gubi svaki trag, a njegovi posmrtni ostaci do danas nisu pronađeni. Nadi je, nekoliko dana prije pada Lušca, ponuđeno da ostane pri zapovjedništvu u vojnoj policiji, jer je na Lušcu stanje postajalo sve teže. Ona je to odbila i vratila se na svoj položaj. Po Mariju Kreko, nakon pogibije njenoga zaručnika 16. listopada 1991. godine, došli su starija sestra i njezin muž kako bi je odveli u Vukovar, no ona je to odbila i ostala je na svom položaju s ostalim braniteljima i obitelji poginulog zaručnika koji je, zbog nemogućnosti prevoženja tijela u vukovarsku bolnicu, sahranjen u dvorištu kuće u kojoj su se nalazili. Na Dušni dan 1991. godine Lužac je pao. Slomljena je obrana malobrojnih branitelja koji su gotovo potpuno ostali bez protuoklopnih sredstava, a preživjeli su se u nekoliko smjerova pokušali povući prema gradu. U jednoj takvoj grupi zajedno su se našle i Nada Kušnjer Glavaš i Marija Kreko. Na žalost, u neposrednoj blizini škole, pored školskog igrališta, direktno su naletjeli na neprijatelja koji je odmah na njih zapucao. Nekolicina branitelja uspjela se spustiti prema Vuci, a ostali su zarobljeni i bez milosti pogubljeni. Nakon mirne reintegracije, ekshumacije i identifikacije na gradskom groblju Dubrava, Marija Kreko i Nada Kušnjer Glavaš pokopane su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. U trenutku pogibije, Marija Kreko je bila trudna. Iza Nade Kušnjer Glavaš ostale su dvije malene djevojčice. Iako se odgovorni i počinitelji znaju i iako je zločin na Lušcu jedan od najvećih u Domovinskom ratu, za njega do danas nitko nije odgovarao. U razgovoru s jednom od sestara Marije Kreko, pitala sam ima li nešto što bi željela da se o njenoj sestri napiše. Da se ne zaboravi. Nakon kraće tišine, kroz suze mi je rekla: "Voljela bih da se ne zaboravi njenih nedužnih 19 godina". Marija i Nado, nismo vas zaboravili.