OVO SVI MORAJU ZNATI! Zaboravite na besplatno liječenje
Kada hrvatski političari grčevito pokušavaju obraniti neki svoj prijedlog ili ideju, tada obično u prozivkama na račun istih ima istine. Ovih dana ministar zdravlja Siniša Varga, znan i kao hodajuća afera iz petnih žila brani nove nacrte Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.
Ministar kontinuirano demantira tezu brojnih stručnjaka koji su u spornim nacrtima prepozanali mali korak do velike privatizacije zdravstva. Nacrti zakona, radi kojih brojni zdravstveni djelatnici i srodni stručnjaci ustaju na noge, upozoravajući na posljedice istog poslani su na uvid svim akterima zdravstvenog sustava. O istom se povela i javna rasprava, koja usprkos značaju ove tematike traje svega mjesec dana, i po svemu sudeći pokušava se provesti diskretno i daleko od očiju javnosti, koje se ove promjene itekako tiču.
Predlagatelj zakona očekuje da će zakoni po hitnom postupku biti usvojeni već prije ljetne stanke u Saboru, te ne reagiraju na one koji osporavaju dijelove ovog sada se već s pravom može nazvati, Varginog apsurdistana.
Umotvorinama ministra i suradnika nedvojbeno je otvoren put za privatizaciju zdravstvenog sustava, o čemu se uostalom ionako dugo progovara još od vremena Andrije Hebranga. Doduše, priča je to koja se provlači diskretno i između redaka, a u predizbornoj godini koja je već zakucala na vrata vladajućih ovu vruću temu itekako valja izbjeći, jer bi ona aktualnoj koaliciji mogla ugroziti toliko željenu pobjedu na parlamentarnim izborima.
I laicima je jasno da Ministarstvo već sada ne ide u korak s pacijentima, već im se sustavno uhodanom šprancom reduciraju prava na liječenje, te se time uništava solidarni javni zdravstveni sustav ignorirajući pri tome potrebu za osnovnim i dopunskim osiguranjem. Što je cilj promjena na kojima Varga ustraje, jasno je već i iz činjenice da se ustraje na jačanju privatizacije. Iz narcta je doista lako zaključiti da je Varga ministar koji je prvi formalno otpočeo privatizaciju hrvatskog zdravstva.
Samo naivac povjerovao bi da ministar to čini na svoju ruku, jer u svojim nastojanjima potporu uživa i od članova SDP-a koji ga je uostalom na tu poziciju i postavio svega godinu dana prije isteka mandata. Iz zakona se, vidljivo je to iz nacrta, izbacuje obveza države da podmiruje gubitke zdravstvenih ustanova. To bi se pak moglo svesti tek pod jedan nazivnik zdravstvo se više neće tretirati kao javni sektor.
Tu tezu potvrdio nam je i pravni stručnjak s kojim smo razgovarali, kazujući da će se to dogoditi odmah dočim se zakoni usvoje. I za to ne postoji odgoda. Ne radi se ovdje, tvrdi naš sugovornik o postepenoj reformi javnog sustava kao što se to želi prikazati već je ovo nagli i ozbiljan zakoret s kojim moraju biti upoznati svi građani. No, brojnim marginalnim i nebitnim aferama, i ideološkim debatama pažnja javnosti pokušava se fokusirati na neke druge nebitne teme kojima se skreće s nečeg ovako značajno. U članku 5. Nacrta Prijedloga Zakona o zdravstvenoj zaštiti stoji da se potpuno izbacuje dio sadašnjeg članka 8. ZZZ- u kojem stoji:
– Republika Hrvatska osigurava sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova – prostora, medicinske i nemedicinske opreme i prijevoznih sredstava te informatizaciju zdravstvene djelatnosti, sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite u mreži javne zdravstvene službe za zdravstvene ustanove čiji je osnivač kao i za pokriće gubitaka zdravstvenih ustanova čiji je osnivač. Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, Republika Hrvatska osigurava sredstva za investicijsko ulaganje u bolnice i investicijsko ulaganje u sve zdravstvene ustanove čiji su osnivači županije, odnosno gradovi, a nalaze se na područjima posebne državne skrbi. Republika Hrvatska osigurava i sredstva za investicijsko ulaganje u zdravstvene ustanove čiji su osnivači županije, odnosno gradovi, u slučaju potrebe saniranja posljedica prouzrokovanih elementarnom nepogodom, odnosno drugom katastrofom. Podjednostavljeno rečeno, Hrvatska postaje zemljom koja će dugove zdravstvu brisati iz ukupnog proračunskog deficita. Odnosno, zdravstvo će funkcionirati po principu znanom djelatnicima u privatnom sektoru- ako dobro posluješ nemaš problema, u suprotnom bankrotiraš. Zdravstvene ustanove primorane su uskladiti poslovanje s odredbama članka 50. Zakona o zdravstvenoj zaštiti te za to imaju i zadan rok od pet godina, od dana stupanja na snagu spornog zakona. Uređenje imovine Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, još je jedna odredba koja vrišti iz ovoga zakona, a putem koje se omogućuje od strane Zaovda osnivanje trgovačkih društva i drugih jedinica. Dobit ostvarena poslovanjem pravnih osoba rabila bi se za unaprjeđenje sustava zdravstvenih osiguranika i prava osiguranih iz Zavoda. No, zakoni umjesto ravnatelja predviđaju direktora na vrhu HZZO-a te bolničkih ustanova, što je prema riječima pravnika također pokazatelj da ćemo zaglibiti u privatizaciji. Uz to, HZZO postaje trgovačko društvo, a bolnice te već spomenuta institucija prema nacrtu prijedloga ostvaruju dobit, a ne prihode. HZZO-u bi se dale i ovlasti da sklapaju ugovore sa zdravstvenim ustanovama i privatnim trgovačkim društvima na tržištu. Zavod ugovore s postojećim i lokalnim državnim bolnicama može raskinuti. A i zdravstveni turizam kojim se na veliko busaju u prsa, hodajući po cijeloj državi zapravo je put do privatizacije kojom će se u zdravstvu kreirati razni wellnes programi, ali i turističke te druge uslužne djelatnosti. I članak 12. Varginoga zakona kazuje da svaka osoba preuzima odgovornost za posljedice po svoje zdravlje kada se ne pridržava liječničkih uputa, što je jedna od nejasnoća. Postoji naime Zakon o zaštiti prava pacijenata koji jamči pravo na suodlučivanje u liječničkim postupcima, a u novom zakonu naglašava se osobna odgovornost pojedinca za zdravlje. Nije stoga jasno pokušava li se i tu izvući financijska odgovornost osiguranika. Malo kome jasno je zbog čega se ovako važne zakone pokušava donijeti prema hitnom postupku dok se s druge strane Ministarstvo zdravlja pokušava vaditi tvrdeći da se to radi kako bi se uskladili s propisima Europske unije. No, kada se tek površno baci pogled na nacrt jasno je da se ovdje radi o obmanjivaju javnosti. Jedna od velikih obmana, koju smo također imali priliče čusti jest ponavljanje predlagača da će privatno zdravstvo biti jeftinije, premda je jasno da su te usluge u startu skuplje za barem 30 posto. U ovakvoj situaciji i pored ovakvih zakona, jasno je da se nameće pitanje što s korupcijom, koja se istini za volju nigdje ne spominje. Uništavanje javnog zdravstvenog sustava u Hrvatskoj se vrši desetljećima. Od svega što se do sada moglo napraviti privatnim to smo i učinili. Da je tome tako svjedoče tvornice lijekova, ali i trakavica s uništavanjem Imunološkog zavoda. Na nelogičnosti, ali i početak privatizacije zdravstvenog sustava već se doduše javno upozoravalo te se apeliralo upravo na nacrte zakona. Predsjednik Hrvatske zajednice županija i HDZ-ov virovitičko podravski župan Tomislav Tolušić optužio je pri tome Vargu da uništava javno zdravstvo na svim razinama, jer se ovim zakonima pogoduje privatnim poduzetnicima. A ne građanima, poglavito u manjim sredinama. Predložene zakonske izmjene ugrožavaju temeljno pravo građana na sveobuhvatnu i jednako dostupnu zdravstvenu zaštitu, govorio je Tolušić.Radi se o pokušaju da se na kraju Vladina mandata proguraju zakonska rješenja koja će oblikovati zdravstveni sustav u korist privatnog sektora i zdravstvenog lobija, a nauštrb građana, posebice onih koji ne mogu vlastitim novcem platiti zdravstvene usluge. Ministar zdravlja Siniša Varga predano radi na mjerama kojima želi maksimalno privatizirati sustav zdravstva, pri čemu sve što je profitabilno daje privatnom sektoru.
Ono što nije isplativo ili profitabilno ostavlja sustavu javnog zdravstva, za koji ionako ne postoji preveliki interes, a niti odgovarajuća financijska potpora, iako je izlazak HZZO-a iz sustava državne riznice pravdan boljom i pravednijom raspodjelom novca za zdravstvo, poručuje Tolušić. Uobičajeno zaobilaženje lokalne i područne samouprave, te izostanak procjene učinaka tih promjena na zdravstveni sustav čine prijedlog zakona pogubnim za javno zdravstvo, a time i za zdravlje hrvatskih građana, stoji u priopćenju.
