Pavković: Bivši Udbaši su „Za dom spremni“ uzdigli na državni problem broj 1

U Hrvatskoj, 25 godina od srpske i ine agresije, jedan od najvećih problema su bivši Udbaši i KOS-ovci, koji su početkom hrvatskog Domovinskoga rata, bez ikakve provjere ubačeni u sam državni vrh, ali i u sve pore, od privrede, kulture, glazbe, policije, vojske, medija, sporta, pa do braniteljskih i sličnih udruga. „Razbili“ su i Hrvate koji žive u inozemstvu, tako da ni jedna hrvatska udruga od Njemačke, Austrije, Kanade i Australije nema nikakvog utjecaja. Samo naivci mogu misliti da ono što nam se svako malo događa, neki, nazovimo ga, „nacionalni ili nacionalistički slučaj“, nema veze s razbijanjem Hrvatske i Hrvata, blaćenja Domovinskoga rata a još više s onima koji su dali krv i živote za slobodnu, samostanu i neovisnu hrvatsku državu. Evo, Hrvate su optužili da su nacrtali kukasti križ na splitskom stadionu, uoči nogometne utakmice Hrvatske i Italije. Ne, nisu Srbi (iako su i oni) prijavili i cinkali Hrvate, već sami – „Hrvati“, kojima strašno smeta reprezentacija čiji igrači u trenutku izvođenja državne himne drže ruku na srcu. No, iako je već prošlo iznimno mnogo vremena policija još nije otkrila kemikaliju s kojom je nacrtan križ, a kamoli one koji su to učinili, pored stotinjak video kamera i najmanje isto toliko onih koji su danonoćno čuvali poljudskih stadion da se baš ne dogode ovakvi i slični ekscesi. Zaključak je jasan: kako se traži, tako se i nađe, odnosno „nisu“ tražili pa nisu ni našli počinitelje, jer da su našli Hrvatska bi dobila manju kaznu, što nekima očito nije u interesu. Sada su ponovno od buhe napravili slona. Samo da ocrne Hrvatsku u svijetu, ili bolje rečeno da skrenu vlak na sporedni kolosijek. Naime, skupina Hrvata je predložila (a zašto ne bi?) da se u Hrvatskoj vojsci pozdravlja „Za dom spremni“. Najviše političke državne institucije na čelu s predsjednicom države su odgovorile da se s time ne slažu, pa čak da je to na određeni način i provokacija. S obzirom da smo demokratsko društvo svatko ima pravo reći i predložiti što ga je volja. Sve, samo ne nešto iz NDH, jer je to onda odmah vraćanje na staro, ili bolje rečeno optužba da su „svi Hrvati“ ustaše i da ponovno žele NDH i Pavelića. Glupo da gluplje ne može biti, tim više što su se hrvatski branitelji u Domovinskom ratu borili za Hrvatsku, a ne za nikakvog Pavelića, ustaše i NDH. Također su se borili protiv krvave crvene zvijezde petokrake, komunizma, jugoslavenske zastave, pozdrava „Smrt fašizmu-sloboda narodu“, usklika „Živio Staljin“ i svih onih koji su nevine Hrvate proganjali i zatvarali, od Golog otoka, Stare Gradiške pa do Lepoglave, poglavito nakon II. svjetskog rata (Udbaši, KOS-ovci i slični). Bivši Udbaši i KOS-ovci, a tko drugi, uspjeli su „slučaj prijedloga“ (dakle prijedloga!) da se „Za dom spremni“ primjenjuje i u Hrvatskoj vojsci, učiniti hrvatskim državnim problemom br. 1! Na taj način ponovno su okrenuli pilu naopako, tim više što traže da se i kazne oni koji su predložili nešto takvoga. I sada se cijela Hrvatska okrenula ovom „problemu“. Nema medija koji se ne bavi Nezavisnom Državnom Hrvatskom (NDH) i onima koji su se usudili nešto takvoga spomenuti. Razlog tome je vrlo proziran, a izašao je iz dobro poznate kuhinje bivših Udbaša i KOS-ovaca, koji u Hrvatskoj, zajedno sa svojim suradnicima, djeluju više nego ikada, a sve s ciljem razbijanja – Lijepe naše. Hrvati bi se danas prije svega trebali baviti pitanjem: tko su bivši Udbaši i KOS-ovci, koliko ih ima, gdje i što rade, kada će Srbija, Crna Gora, domaće izdajice i dezerteri odgovarati za agresiju na našu zemlju, tko su ratni profiteri, odnosno ljudi koji su opljačkali hrvatsku državu dok su drugi za nju krvarili, zašto je Hrvatska radiotelevizija (HRT) sve samo ne hrvatska, kada će dobiti odštetu od agresora oni koji su nevini stradali u Domovinskome ratu, zbog čega Srbi u Vukovaru, Borovu Selu, Donjem Lapcu i drugim gradovima i selima ni danas ne priznaju hrvatsku državu, ili zašto ih nitko nikada nije vidio s hrvatskom zastavom u ruci, kada će Srbi i Crnogorci platiti ratnu odštetu i vratiti ono što su u vrijeme rata otuđili iz Hrvatske, tko je poubijao nevine svećenike i opatice u Hrvatskoj i Hercegovini, tko je razrušio vukovarsku ratnu bolnicu, pa sve do toga kada će početi odgovarati oni koji su čak i umirali s uzvikom „Živio drug Staljin“, koji su nakon (dakle, nakon!) II. svjetskog rata ubijali nevine Hrvate, pa čak i one koji su imali, a nisu im željeli predati ni deset kilograma soli. Kad će netko odgovarati za 145 dosad otkrivenih masovnih grobnica iz Domovinskoga rata i bezbroj onih koje su (i nisu) otkrivene nakon pobjede Brozovih partizana. Da se sve to i slično ne bi dogodilo, da se ne postavljaju ovakva i slična „glupa“ pitanja, po starom dobrom Udbaškom receptu stvari se moraju okrenuti, pa nam je tobože od svega toga i od toga da ljudi kopaju po kantama za smeće, da mjesecima rade a ne primaju plaće i da svakodnevno odlaze „trbuhom za kruhom“ u inozemstvo, kao „muhe“, najvažnija je stvar, zamislite, hoće li se ili neće vratiti pozdrav „Za dom spremni“! Stoga, idemo na početak, pa ćemo stići i do toga pozdrava: tko su i što rade bivši Udbaši koji su se ubacili u tajne i ine službe, dok su Hrvati umirali – Za DOM! Hoće li ikada odgovarati za ono što su činili i što čine hrvatskom narodu, odnosno hrvatskim domoljubima? Zvonko Bušić, istaknuti hrvatski domoljub, jedva je čekao da se nakon više od trideset godina vrati u svoju Hrvatsku, a kad je došao i vidio da ga i dalje prate i progone isti oni zbog kojih je svojedobno napustio Hrvatsku, ispalio si je (1. rujna 2013.) - metak u glavu! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.