Pavković: Nakon sto dana prosvjeda više nije dovoljno da čelnici Ministarstva branitelja podnesu ostavke

Zima je. A hrvatski branitelji i dalju su u šatoru, u Savskoj 66, u Zagrebu, ispred Ministarstva branitelja. Ovo je već stoti dan, kako uporno, dostojanstvo i časno traže smjenu ministra Predraga Matića i njegovih zamjenika. Traže da se prestane blatiti hrvatski obrambeni Domovinski rat, da se poštuje Deklaracija o Domovinskome ratu, da se cijeni doprinos ljudi koji dali svoje živote i zdravlje za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Smatraju da ministar branitelja, bez branitelja, nije ništa značajno učinio za ljude koji su branili i obranili hrvatsku državu te da se onima (naj)ugroženijima neprestano umanjuju prava, što ministar, ali i Vlada RH odbijaju, odnosno tvrde da to nije točno. Međutim, nisu samo najteži invalidi Domovinskoga rata hrvatski branitelji. Niti se sve vrti oko njih. To dokazuje i Registar hrvatskih branitelja, u kojem je upisano čak oko pola milijuna ljudi, među kojima je i Denis Kuljiš, koji je od 1991.-1996. sakupio, da ti pamet stane, dva (2) dana u skupini "borbeno djelovanje". Matić je rekao da će se objavom registra hitro pronaći i tzv. lažni branitelji, ali godine idu i ništa se ne događa. Premijer Zoran Milanović i Vlada RH se ponašaju kao da ovaj prosvjed ne postoji, odnosno prešutno dopuštaju da oni koji su bili prvi kad je trebalo traže svoja prava usred glavnoga grada – koliko god to žele. Neka se smrzavaju! Neka se ubijaju, neka gube zdravlje... Vjerojatno, po njima, bolje nisu ni zaslužili. Matić i onaj "mali" Glavašević, zbog kojeg je dobrim dijelom sve to i počelo, neprestano pozivaju branitelje na nekakve sastanke, pa da zajedno, kao da se ništa nije dogodilo, krenu dalje. Ali, branitelji već sto dana traže njihovu smjenu! U tom šatoru umrla je Nevenka Topalušić, Junakinja Domovinskoga rata, u njemu se jedan branitelj zapalio, dok su neki počeli štrajk glađu. Tijekom dosadašnjeg prosvjeda veliki broj, pretežno najtežih stradalnika, završio je u bolnici. Osim toga, ne treba zaboraviti da ovaj prosvjed podržava iznimno veliki broj Udruga proizašlih iz Domovinskoga rata, koje se ne mire s postojećim stanjem, a poglavito s kontinuiranim progonom ljudi ala generali Sačić, Glavaš, ali i brojni drugi. Koliko se i na kakve sve načine Glogoškog, Klemma, Deura i slične te predsjednike "razvikanijih" Udruga iz Domovinskoga rata nastoji ušutkati, pa i izmišljenim optužnicama (Matić je čak pisao po ploči koliko Glogoškom iznosi mjesečna mirovina, a zaboravio je to isto napraviti sa svojim primanjima, poglavito kad su ga uhvatili oko "peglanja" kartica, odnosno trošenja novaca, kao da je "pijani milijarder".) Za premijera Milanovića, Matić je "najbolji" ministar. Da pukneš od smijeha. A za hrvatske branitelje, u 95 posto slučajeva, najgori! Tko je u pravu? Tijekom sto dana prosvjeda hrvatski branitelji, a poglavito najteži stradalnici, su pokazali i dokazali da se najmanje bore za sebe. Oni se bore i za nekoliko stotina tisuća onih koji su bili u ratu, a koji osim možebitne Spomenice Domovinskoga rata nemaju i ne ostvaruju ništa. Bore se i za one koji rade, a ne primaju plaće. I protiv ratnih profitera, tajkuna i domaćih izdajica. Bore se i za djecu branitelja koja se ne mogu zaposliti. Treba tražiti od Vlade (kad to Ministarstvu branitelja nije palo ni na pamet) da svi hrvatski branitelji imaju stvarnu (!) prednost ne samo pri zapošljavanju, već i u zdravstvenim ustanovama. Da ne plaćaju recimo dopunsko zdravstveno osiguranje, a još manje preglede i lijekove. Ako ti ljudi koji su ostavili i zdravlje na bojištu za slobodnu i samostalnu hrvatsku državu barem to nisu zaslužili, onda što su? Jesu li i to privilegije? Primjerice, da ministrica Vesna Pusić,bespotrebno i bahato, nije pozvala Vladin zrakoplov da dođe po nju u Tursku moglo se najmanje platiti dopunsko osiguranje za tisuću (1.000) branitelja, barem za jedan mjesec! To je samo taj jedan slučaj, a kakvih je takvih slučaja bilo, zar ne ministar Varga? Laž je i smiješno kad čujemo priče da novaca nema. Ima ga, samo ne za one koji su stvarali hrvatsku državu! Stoga, općinski, županijski i državni dužnosnici (svaka čast izuzecima) štedite na sebi, a ne na onima koji su vam omogućili da budete političari, bez odgovornosti. Šator u Savskoj 66 je stvarno zadnja obrana časti i dostojanstva hrvatskih branitelja. Svaka čast vođama prosvjeda. No, kad bi ga u ovom trenutku, nakon sto dana, napustili da li bi krila onima koji su ih i do sada gazili, vojnički rečeno ostali branitelji i stradalnici koji ih bezrezervno podržavaju proglasili bi ih kukavicama i izdajicama. Kad je već borba, na demokratski i častan način, počela, onda nema uzmicanja. Istina i pravda uvijek pobjeđuju. Više nije dovoljno ni da Matić, Nađ i Glavašević podnesu ostavke, tim više što ti ljudi za branitelje i ne postoje. Oni su izdali hrvatske branitelje i stradalnike i moraju odgovarati. Kad tad! Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91)