'Plač' vukovarskog ratnika: 'Istetovirao sam suzu za mlade Srbe koje sam mogao poštedjeti'
"Mi maloljetni branitelji imamo kuće i mirovine, imamo sve, a nemamo ništa. Nemamo život. U Vukovaru je samo sirotinja zaradila, a na našoj priči političari su profitirali. Pogledajte što se događa od Komore na dalje, ali nije mi žao, opet bih otišao i branio Hrvatsku, mi smo morali braniti 80 posto moga društva je poginula, ali naša Hrvatska je prekrasna. Nisu ovdje pogriješili ljudi i branitelji već političari, svi su oni lopovi, kriminalci u odjelima.", zaključuje na razočarani "dječak ratnik" Ernest Arnatuović.
Tradicionalna Kolona sjećanja pet kilometara dugim putem od vukovarske bolnice do Memorijalnog groblja žrtava iz Domovinskog rata i ove će godine biti okosnica Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine. U tu kolonu uz svoje prijatelje i branitelje stat će i dječak ratnik Enver Arnautović, mladić koji je sa šesnaest godina uzeo oružje u ruke i otišao na bojišnicu. On, za razliku od mnogih, ne smatra da će to biti dvije kolone već jedna, a ljudi koji budu željeli odvojit će se u braniteljsku i hrvatsku kolonu.
Vukovarski dječak ratnik danas je otac četvero djece, a tetovirana suza ispod oka i razočaranje u njegovom glasu najviše govore o tome kako se osjeća. Ovih dana Vukovar je tema svih medija, ali pažnju je njegov grad dobio zbog prosvjeda i još jedne borbe koju, kako nam govori, vode branitelji. No, prije svega, objasnio nam je značenje njegove tetovaže. "Rat je prljava stvar. Ubija se bez razmišljanja, a osobito kad si klinac. Poslije, kad sve prođe, pomislim da si neke mogao poštedjeti jer neki su bili mladi kao i ja. Da mogu vratiti vrijeme, ne bi bilo baš tako. Suza ispod oka znači da plačem za ljudima koje sam mogao poštedjeti i za Hrvatskom koja se pretvorila u ovo što je sad. Premda ovaj dječak ratnik danas pokušava normalno živjeti, situacija kojoj svjedočimo posljednjih tjedana naprosto mu ne dozvoljava da krene dalje.
Kako nam je ispričao, on je, kao maloljetni branitelj, od Hrvatske dobio brojne povlastice, ali i dalje nema život. Njegovo djetinjstvo teško je oštećeno, a situacija u Lijepoj našoj ovom branitelju pomalo je gadljiva. Razočaran je u politiku, političare i sve sustave, a njegovom razočaranju jamačno doprinosi i nedavni sukob u kojem je teško ozlijeđen Darko Pajčić, također maloljetni branitelj. "Moj prijatelj, ozlijeđeni branitelj sada je dobro, ali postavlja si milijun pitanja. Protiv policajca će biti podnesena prijava, ali on i dalje psihički nije najbolje.", ističe Arnautović. Naš sugovornik osvrnuo se i na život u gradu za koji se kao dječak borio. "Vukovar je grad kojega se političari sjete jednom godišnje. Oni dođu u svojim skupim odjelima i automobilima, a svi branitelji i žrtve ovoga grada padnu u drugi plan; kad oni dođu, branitelje se tretira kao građane drugoga reda. Na groblje dolaze u odijelima, ne može se pristupiti niti njima, a niti groblju. Kada se isprazne njihove političke stolice tek tada na red dolaze majke. To je ponižavajuće pa mi je u jednu ruku drago što ove godine neće biti toga političkog preseravanja, dosta nam je onih koji siluju zakone.", ogorčen je naš sugovornik. Smeta ga kako govori što se njihovo prosvjedovanje protiv dvojezičnosti povezuje sa Srbima. "Nema to veze sa Srbima nego sa Vladom. I Srbi žele živjeti i krenuti dalje, a puno njih ne zalaže se za ćirilicu. Ma, nije problem niti ćirilica kao pismo, baš me briga za pisma. Tu je problem ideologije, nestali i poginuli nisu pronađeni. Bitno je da se Vukovar proglasi mjestom posebnog pijeteta jer do sada niti jedna Vlada nije imala poštovanja prema žrtvama; o tome govori i taj protokol za vrijeme Kolone sjećanja jer svi se mi moramo maknuti kada oni dolaze žene, djeca i starci. U ovom gradu problem je nebriga i skrb. Ljudi nemaju posla, daju im se stanovi, ali što imaju od toga kada ne mogu raditi pa preživljavaju tako da preko ljeta odlaze na more zaraditi koju kunu. U Mirovinskom je zaposleno samo troje ljudi iz Vukovara, neću govoriti koje su nacionalnosti, a svi ostali koji tamo rade dovedeni su sa strane.", naglašava dječak ratnik.
Problemi u Vukovaru slični su onima iz ostatka Hrvatske. Stanovnike toga ratom poharanoga grada muči siromaštvo i osjećaj ostavljenosti i napuštenosti, a teško je sudeći prema Arnautovićevim riječima i mladima." Lokali su prazni, ovdje po noći nikoga nema. Grad je prazan i pust, to svjedoči tome da je Vukovar zanemaren jer kada odem u druge gradove poput primjerice Vinkovaca osjećam da ljudi tamo drukčije žive.", govori dalje potreseni branitelj. Budući da je sa svega 16 godina odlučno krenuo u rat, objasnio nam je kako se danas godinama poslije toga osjeća. "Mi maloljetni branitelji imamo kuće i mirovine, imamo sve, a nemamo ništa. Nemamo život. U Vukovaru je samo sirotinja zaradila, a na našoj priči političari su profitirali. Pogledajte što se događa od Komore na dalje, ali nije mi žao opet bi otišao i branio Hrvatsku, mi smo se morali braniti 80 posto moga društva je poginula, ali naša Hrvatska je prekrasna. Nisu ovdje pogriješili ljudi i branitelji već političari, svi su oni lopovi, kriminalci u odjelima.", zaključuje na koncu razočarani dječak ratnik Ernest Arnatuović.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
