Povijest se čudi: zašto hrvatska vlast 
ne voli hrvatske pravoslavce

Ako ćemo po istini, pravoslavaca u Hrvatskoj koji su se osjećali Srbima jedva da je i bilo prije nego što je počelo njihovo posrbljivanje Kad bi se pravila ljestvica apsurda, nelogičnosti i nepravdi hrvatskih vladajućih politika, ignoriranje Hrvatske pravoslavne crkve zauzelo bi vrlo visoko mjesto. Pokazala je to i jedna ovotjedna “Bujica”, emisija Televizije Z-1, u kojoj gostovao arhiepiskop Aleksandar Ivanov, poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, koja još nije registrirana i oko koje već godinama traju sporovi. Da je riječ o ozbiljnoj vjerskoj zajednici, čija se prava krše odbijanjem registracije, najbolje pokazuju brojčani podaci, o kojima u jednom intervjuu govori arhiepiskop: “Na popisu stanovništva 2011. bilo je 16.647 Hrvata pravoslavaca i to u doba kad HPC još uvijek nije obnovljena. Sve vjerske zajednice (bez islamske), upisane u evidenciju vjerskih zajednica imaju sveukupno oko 16.000 vjernika, to jest manje nego što se izjasnilo Hrvata pravoslavaca... Samo 700 židova imaju upisane tri židovske vjerske zajednice. Napominjemo da je u istom popisu samo 50 tisuća pravoslavaca izjavilo da im je majčinski jezik srpski. Na ovaj način možemo zaključiti da su svih preostalih 125.000 pravoslavaca u stvari pravoslavni Hrvati. Nadamo se da će neki stručnjak istražiti kakvo je trenutno stanje, možda smo danas čak druga (nakon Katoličke crkve) vjerska zajednica u RH.” Vjerojatno u ovom posljednjem računanju Aleksandar pretjeruje, ali sve su druge činjenice točne i službene. Pa čega se onda boji hrvatska vlast? Zašto je ministar u Milanovićevoj vladi Arsen Bauk odbio registrirati HPC, a registrirane su vjerske zajednice s neusporedivo manje članova, te je sada u tijeku treći pokušaj da se to učini? Jedan je od razloga Hrvatska pravoslavna crkva u vrijeme NDH i poticaj koji joj je dao Pavelić. Ali taj razlog ne vrijedi baš ništa, jer je ideja o hrvatskoj pravoslavnoj crkvi stara više od stoljeća i pol, a za nju se pogotovo zauzimao još Eugen Kvaternik, ogorčen srpsko-ruskim spletkama. Hrvatska bi povijest i kultura bili jako osiromašeni kad bismo iz njih izbacili velikane pravoslavce koji su se osjećali Hrvatima i od kojih su mnogi svoju pravoslavnu vjeru i te kako prakticirali. Ako ćemo po istini, pravoslavaca u Hrvatskoj koji su se osjećali Srbima jedva da je i bilo prije nego što je počelo njihovo posrbljivanje. Historijski podaci kažu da se do bana Khuena Hedervarija i izdavanja srpskog lista “Srbobran” većina pravoslavaca u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji osjećala građanima Hrvatske i političkim Hrvatima, za razliku od Dalmaciji gdje je bila vrlo jaka velikosrpska propaganda pa je posrbljivanje Vlaha pravoslavaca bilo osjetno brže. Spomenimo samo neke hrvatske veličine, Hrvate pravoslavne vjere koji su obilježili hrvatsku povijest i kulturu. To su književnik i pravaš August Harambašić, intendant HNK i pravaš Stjepan Miletić, pjesnik Petar Preradović, osnivač Prve hrvatske štedionice Anastas Popović, književnik Milan Ogrizović, general Svetozar Borojević... Kao poseban primjer treba spomenuti autora poslanice “Onim pravoslavnim Hrvatom koji kažu da su Srbi”, sesvetskog načelnika i narodnog zastupnika Marka Mileusnića, kojega je užasnulo isticanje srbijanske zastave na pravoslavnoj crkvi na današnjem Cvjetnom trgu (zastavu je skinula skupina studenata a nazočni su bili i Vladimir Vidrić i Stjepan Radić). Nema sumnje da su pravoslavni Hrvati nezaobilazan čimbenik nacionalne povijesti i kulture, pa ideja o hrvatskoj pravoslavnoj crkvi ima i te kakvo utemeljenje u prošlosti, a potkrijepljena je i brojčanim pokazateljima o kojima govori arhiepiskop Aleksandar. No zamislite kako bi vrisnula Srpska pravoslavna crkva da se HPC registrira, kako bi Milorad Pupovac bio srdit na Plenkovića, pa onda pogađajte hoće li sadašnji HDZ-ov ministar uprave postupiti drukčije od SDP-ova. I zamislite strah srpskog pravoslavlja u Hrvatskoj koje bi se s razlogom pobojalo da bi Hrvatska pravoslavna crkva bila, ako ne najjača poslije Katoličke, kao što bi htio Aleksandar, onda sigurno značajan činitelj u osvješćivanju pravoslavaca kao Hrvata, što su uvelike bili u povijesti. Njezinim bi se djelovanjem ispravila još jedna velika nepravda i dugotrajno nasilje nad hrvatstvom, koje su u Domovinskom ratu uz katolike branili i pravoslavci, a među njima i oni poginuli kojima su svećenici Srpske pravoslavne crkve uskratili pogrebni obred jer su im lijesovi bili pokriveni hrvatskim zastavama! Kad-tad će se Hrvatska pravoslavna crkva registrirati, ali će ostati trag sramote koje su u posljednje vrijeme ostavile i SDP-ova i HDZ-ova vlast. Milan Ivkošić / Večernji list