Preko 20 godina ovi vodeći stratezi i diplomati upozoravaju da će Ukrajina nastradati zbog NATO-a

Ruski predsjednik Vladimir Putin je u 4 ujutro 24. veljače započeo “specijalnu vojnu operaciju” u Ukrajini. Ta vojna operacija nesumnjivo predstavlja invaziju na Ukrajinu i agresorsko posezanje u tuđi teritorij. Invazija je započela priznanjem odmetnutih proruskih republika, Donjecka i Luhanska. Kriza u Ukrajini traje od 2014. godine, a zapadne sile ostavljale su mogućnost da se Ukrajina pridruži NATO-u što je Rusiji nedopustivo. 

Posebno je zanimljivo da veliki broj najuglednijih, vodećih stratega, geopolitičara i diplomata iz različitih političkih tabora preko 20 godina upozorava da je širenje NATO-a prema Rusiji velika pogreška. 

William Burns – 1995.

“Prije dvije godine Burns je napisao memoare pod naslovom The Back Channel. Ona je u izravnoj suprotnosti s argumentom koji nudi administracija kojoj sada služi. U svojoj knjizi Burns uvijek iznova kaže da su Rusi svih ideoloških crta – ne samo Putin – mrzili i bojali se širenja NATO-a. On citira dopis koji je napisao dok je bio savjetnik za politička pitanja u američkom veleposlanstvu u Moskvi 1995. godine”, prenosi Peter Beinart bivšeg direktora CIA-e.

‘Neprijateljstvo prema ranom proširenju NATO-a’, navodi se, “ovdje se gotovo univerzalno osjeća u cijelom unutarnjem političkom spektru.” Po pitanju proširenja članstva u NATO-u na Ukrajinu, Burnsova upozorenja o širini ruskog protivljenja još su naglašenija. “Ulazak Ukrajine u NATO najsvjetlija je od svih crvenih linija za rusku elitu (ne samo Putina)”, napisao je u dopisu iz 2008. tadašnjoj državnoj tajnici Condoleezzi Rice. “U više od dvije i pol godine razgovora s ključnim ruskim igračima, od “glupavih” u mračnim zabitima Kremlja do Putinovih najoštrijih liberalnih kritičara, još nisam pronašao ikoga tko na Ukrajinu u NATO-u gleda kao na nešto drugo osim izravnog izazova ruskim interesima”, istaknuo je Burns. 

William Perry – 1996.

William Perry, američki ministar obrane za vrijeme Billa Clintona i Domovinskog rata u Hrvatskoj je tako u svojim memoarima objasnio da je proširenje NATO-a za njega uzrok “pucanja odnosa s Rusijom” i da se 1996. toliko protivio tome da je zbog tog čvrstog uvjerenja razmišljao o ostavci.

Jack F. Matlock Jr. – 1997.

Jack F. Matlock Jr., američki veleposlanik u Sovjetskom Savezu od 1987. do 1991., upozorio je 1997. da je širenje NATO-a “najdublja strateška pogreška”.

“Ako ga odobri Senat Sjedinjenih Država, mogao bi ući u povijest kao najdublja strateška pogreška napravljena od kraja Hladnog rata. Daleko od poboljšanja sigurnosti Sjedinjenih Država, njihovih saveznika i nacija koje žele ući u Savez, moglo bi potaknuti niz događaja koji bi mogli stvoriti najozbiljniju sigurnosnu prijetnju ovoj naciji od raspada Sovjetskog Saveza”, kazao je pred Senatskim povjerenstvom za vanjske poslove. 

George Kennan – 2. svibnja 1998.

“Odmah nakon što je Senat ratificirao proširenje NATO-a, nazvao sam Georgea Kennana, arhitekta američkog uspješnog obuzdavanja Sovjetskog Saveza. Nakon što se pridružio State Departmentu 1926. i služio kao američki veleposlanik u Moskvi 1952., Kennan je vjerojatno bio najveći američki stručnjak za Rusiju. Iako je u to vrijeme imao 94 godine i slab glas, bio je oštrouman kada sam pitao za njegovo mišljenje o proširenju NATO-a”, pisao je Thomas Friedman za The New York Times.

“Mislim da je to početak novog hladnog rata. Mislim da će Rusi postupno prilično negativno reagirati i da će to utjecati na njihovu politiku. Mislim da je to tragična greška. Za ovo nije bilo nikakvog razloga. Nitko nikome nije prijetio. Ova ekspanzija natjerala bi očeve osnivače ove zemlje da se prevrnu u grobovima.

“Potpisali smo se da štitimo čitav niz zemalja, iako nemamo ni resurse ni namjeru da to učinimo na bilo koji ozbiljan način. [Širenje NATO-a] je jednostavno bila bezbrižna akcija Senata koji nema pravi interes za vanjske poslove. Smeta me koliko je cijela rasprava u Senatu bila površna i loše informirana. Posebno su me zasmetala spominjanja Rusije kao zemlje koja umire da napadne Zapadnu Europu. 

„Zar ljudi ne razumiju? Naše razlike u Hladnom ratu bile su sa sovjetskim komunističkim režimom. A sada okrećemo leđa upravo tim ljudima koji su pokrenuli najveću beskrvnu revoluciju u povijesti kako bi uklonili taj sovjetski režim. Ruska je demokracija jednako napredna, ako ne i više, kao i u bilo kojoj od ovih zemalja koje smo upravo potpisali da branimo od Rusije. Naravno da će doći do loše reakcija Rusije, a onda će [proširitelji NATO-a] reći da su uvijek govorili da su Rusi takvi — ali to je jednostavno pogrešno”, kazao je The New York Times.

Stephen Coen 2014.

Stephen Cohen, poznati znanstvenik ruskih studija, upozorio je 2014. da “ako pomaknemo snage NATO-a prema ruskim granicama […] to će očito militarizirati situaciju [i] Rusija se neće povući, to je egzistencijalno pitanje.” 

Henry Kissinger – 2014.

“Zapad mora shvatiti da za Rusiju Ukrajina nikada ne može biti samo strana zemlja. Ruska povijest započela je u onome što se zvalo Kijevska-Rusija. Ruska religija se odatle proširila. Ukrajina je stoljećima bila dio Rusije”

Na zapadu su uglavnom katolici; na istoku uglavnom ruski pravoslavci. Zapad govori ukrajinski; na istoku se uglavnom govori ruski. Svaki pokušaj jednog krila Ukrajine da dominira nad drugim — kao što je bio obrazac — doveo bi na kraju do građanskog rata ili raspada. Tretiranje Ukrajine kao dijela sukoba između Istoka i Zapada desetljećima bi uništilo svaku perspektivu da se Rusija i Zapad – posebice Rusija i Europa – uvedu u međunarodni sustav suradnje”, napisao je u eseju za Washington Post Henry Kissinger, jedan od najvećih geopolitičara 20. stoljeća, bivši američki glavni državni tajnik.

On nadalje nabraja četiri principa po kojemu bi se trebalo djelovati u Ukrajini.

“Ukrajina bi trebala imati pravo slobodnog izbora svojih gospodarskih i političkih asocijacija, uključujući i Europu. Ukrajina se ne bi trebala pridružiti NATO-u, stav je koji sam zauzeo prije sedam godina, kada se posljednji put pojavio.
Ukrajina bi trebala biti slobodna stvoriti bilo koju vladu u skladu s izraženom voljom njezina naroda. Ukrajina bi trebala ojačati autonomiju Krima na izborima održanim u prisutnosti međunarodnih promatrača.”

John Mearsheimer 2015.

John Mearsheimer je jedan od vodećih geopolitičkih znanstvenika u SAD-u danas. On je 2015. istaknuo: “Zapad vodi Ukrajinu putem pohlepe i krajnji rezultat je da će Ukrajina biti uništena […] Ono što mi radimo je zapravo ohrabrivanje tog ishoda.” 

Vladimir Pozner 2018.

Vladimir Pozner, cijenjeni američko-ruski novinar je 2018. godine na Sveučilištu Yale kazao da je širenje NATO-a u Ukrajini Rusima neprihvatljivo, da mora postojati kompromis gdje “Ukrajina, zajamčeno, neće postati članica NATO-a”. 

Volgogradski jaz

Jedan od glavnih razloga zašto se Rusija boji NATO-a u Ukrajini je pristup istočnoj granici. Naime, od istočne granice Ukrajine ima samo 750 kilometara do Kaspijskog mora, a taj se prostor naziva Volgogradskim jazom. Taj teren lako može zauzeti invazijska vojska koristeći ga kao odskočnu dasku za Kavkaz. Kada bi Rusija bila odsječena od Kavkaza u ratno vrijeme, to bi za Rusiju značio gotovo siguran poraz, budući da je Kavkaz jako bogat naftom i drugim važnim resursima.