Samo su DVA čovjeka u Saboru glasovala PROTIV izmjena Zakona o privatizaciji INA-e i na njih dvojicu obrušila se cjelokupna medijska i politička kamarila u Hrvata. Lijeva i tzv. desna podjednako.
Nitko ne proziva one koji su glasali ZA, nitko ne proziva one koji su „junački“ podvili rep i pobjegli s glasovanja, a i jedni i drugi podjednako su odgovorni za propast INA-e. Svi osim Živog zida koji je s glasovanja pobjegao najvjerojatnije iz razloga jer inače bježi kad se glasuje o temama gdje bi oni ostali neutralni ili što bi se narodski reklo 'i j.. i pošteni'.
Ostala su dakle samo dva čovjeka, Zlatko Hasanbegović i Hrvoje Zekanović, koji su nekada pripadali HDZ-ovoj većini, a tu su većinu dragovoljno napustili u trenutku kad je politika te većine postala suprotna njihovim osobnim uvjerenjima, kako oni kažu. Činjenica jest da su se tim činom odrekli svih benefita koje su do tada uživali kao zastupnici vladajuće većine.
Obojica su postali velika prijetnja prije svega Plenkovićevom HDZ-u jer im uzimaju dobar dio tradicionalno odanog desnog glasačkog tijela koje traži nove političke opcije koje će nastaviti državotvornu i suverenu politiku , nakon što se Plenkovićev HDZ te iste politike odrekao.
Samo slijepci, politički neuki i iznimno zlonamjerni komentatori mogu povjerovati da se ona scena s manjkom kvoruma u Saboru dogodila slučajno. HDZ nikada, pa ni kod najbanalnijeg zakona nije pristupio glasovanju dok nije bilo dovoljno ruku u sabornici da bi se zakon izglasao. Nikada!
Bilo ih je i ovaj put dovoljno, ali su neki 'zakasnili'. Slučajno? Ma moš' mislit!
Bila je to savršena prilika diskreditirati izravne političke konkurente u trenutku dok se desna politička pozornica okuplja pod zajedničku platformu – noćnu moru HDZ-a, od Sanaderovog do Plenkovićevog.
Iz dobro obaviještenih izvora doznajemo da Plenkovićeva diskreditacija nije uspjela jer se suverenističkoj platformi, za par dana, priključuju istaknuti pojedinci i organizacije, koji dodatno pojačavaju njihovu platformu, a pripadaju upravo toj opciji desnog centra, ali i samoj desnici, a što je zvono za uzbunu HDZ-u, jer oni pod tom agendom prodaju maglu već duže vrijeme iako su daleko od toga.
Ovoga puta, srećom, nisu uspjeli jer desno biračko tijelo više nije tako naivno, politički je sazrelo, umorno je od laži, prevara i podmetanja.
Lijevu političku scenu i njihove medijske slugane nije potrebno ni spominjati jer su svima i više nego dobro poznati razlozi zbog kojih ih smetaju Hasanbegović i Zekanović, odnosno politike koje oni zastupaju.
No u cijeloj priči zanimljiv je Most i njegovi razlozi napada na spomenuti dvojac.
Most od svoje početne pozicije ' ni lijevo ni desno', nakon što je prokockao sav politički kapital kojeg je imao, i nema drugih mogućnosti nego „desničariti“ predstavljajući se kao jedina stvarna opozicija Plenkoviću, s kojim bi još uvijek sjedili u Vladi da im ovaj nije opalio „vrtinjak“.
Desni glasači međutim u velikoj većini to nisu zaboravili, a pamte i tko je kriv za rušenje Karamarka i otvaranje prostora Plenkoviću za preuzimanje HDZ-a. Zato treba diskreditirati Hasanbegovića i Zekanovića, proglasiti ih Plenkovićevim marionetama ne bi li se desno biračko tijelo ipak okrenulo Mostu kao manjem zlu.
Mediji, uglavnom lijevi ali i oni koji se vole prikazivati desnim, uglavnom podržavaju Most, pa su sve njihove afere vrlo brzo potonule u medijski zaborav; od Grizlija do promjene statuta Hrvatskih voda kako bi se zaposlilo Božinog kuma.
Da ne govorimo o njihovoj ulozi oko arbitraže INA – MOL koju smo tako neslavno izgubili i koja će nas koštati milijarde kuna.
Većina MOST-ovih saborskih zastupnika, to jako dobro pamtimo, aktivno je radilo da se prihvati Istanbulska konvencija i kritiziralo prikupljanje potpisa za referendum kojim bi se istu potencijalno ukinulo.
Čak i sada dok iz svih oružja napadaju Hasanbegovića i Zekanovića, jer su navodno spasili kvorum HDZ-u, vrlo vješto skrivaju podatak da je, njihov Miro Bulj bio 76. zastupnik koji je u Saboru glasovao ZA Plenkovićev kontroverzni zakon o zdravstvenoj zaštiti i tako spasio stvarnu mogućnost uzdrmavanja Plenkovićeve vlade i presudio donošenju zakona koji je puno opasniji i puno štetniji od ovoga PROTIV kojeg su bili i Hasanbegović i Zekanović.
Nakon svega ostaje nam zapitati se- Tko je politički smotan i na čiji daljinski upravljač?
Vlasta Marković