ZAGREB POD VATROM JNA: Rakete na Sljeme i novi napadi nakon sporazuma o prekidu vatre

Šest raketa poletjelo je prema televizijskom odašiljaču na Sljemenu 16. rujna 1991. Dva zrakoplova JNA napala su objekt koji je Zagrebu i Hrvatskoj omogućavao da prate vijesti u vrijeme sve žešćeg rata. Bio je to prvi zagrebački objekt na udaru jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva.

Prema ratnom izvješću na koje se poziva raniji članak PHB-a, napad se dogodio oko 18.30 sati. Projektili su eksplodirali tridesetak metara od tornja; zaposlenici nisu poginuli, a emitiranje je nastavljeno. HRT potvrđuje datum napada, metu, dva zrakoplova i šest raketa.

Arhivska fotografija Sljemena objavljena na PHB-u prati raniji tekst o raketiranju. Njezin potpis ne potvrđuje da prikazuje sam trenutak napada.

Prekid vatre na papiru, napadi nad Zagrebom

Sedamnaestoga rujna, na dan potpisivanja sporazuma o prekidu vatre u Igalu, jugoslavenski zrakoplovi nastavili su nadlijetati Zagreb. HRT bilježi 48 preleta te napade na sjeverni dio grada, područje Lučkog, Centar za obuku Hrvatske vojske i ponovno na sljemenski odašiljač. Za građane potpisani sporazum toga dana nije značio prestanak zračne opasnosti.

Priloženi stariji tekst uz 17. rujna opisuje i paljbu iz vojarne Borongaj, prema tramvajima u Maksimirskoj ulici te iz stambenih zgrada. Za te pojedinosti nisam pronašao neovisan očevid ili suvremeno izvješće koje bi ih pouzdano vezalo uz taj datum. Zato ih nije opravdano uvrstiti u potvrđenu kronologiju napada.

Dvadeset drugi rujna: broj žrtava još treba dokazati

Stariji prikaz navodi da je 22. rujna iz vojarne Borongaj otvorena vatra na Zagreb te da su dvije osobe poginule, a osam ih je ranjeno. Spominje i Dubravu, vojarnu „Maršal Tito” te bazu Pleso. No u dostupnim izvorima uz taj prikaz nema imena stradalih, mjesta pogodaka ni očevida koji bi potvrdili odakle je ispaljen svaki projektil. Te tvrdnje zato zasad treba pripisati ranijem prikazu, a ne predstavljati ih kao dovršenu rekonstrukciju.

Evidencija zagrebačkih vatrogasaca započinje intervencijama od 7. listopada 1991. Ona stoga ne potvrđuje, ali ni ne pobija navode o 22. rujna. Za odgovor o žrtvama i tijeku napada potrebni su tadašnji policijski i bolnički zapisi, ratna izvješća te dnevni tisak.

Napadi 16. i 17. rujna pokazuju da je JNA već izravno napadala glavni hrvatski grad. Priča o 22. rujna zaslužuje zaseban dosje: prije konačnog broja žrtava valja utvrditi njihova imena, mjesta stradavanja i izvore paljbe.