TKO JE BOMBARDIRAO PETRINJU 18. RUJNA 1991.? Dnevnici letenja JNA vode do konkretnih pilota i baze Bihać

Petrinja je 18. rujna 1991. bila u središtu teških borbi, minobacačkih napada i zračnog djelovanja. Opće kronologije borbi za Petrinju spominju i obaranje zrakoplova, ali u javnosti se dugo zadržao samo široki odgovor: napadala je JNA.

To je organizacijski točno, ali istraživački nedovoljno. Pitanje je tko je poletio, iz koje baze, u kojem paru, u koje vrijeme, prema kojem cilju i što se dogodilo kada je hrvatska protuzračna obrana uzvratila.

Javni trag koji smo provjerili vodi do aerodroma Bihać–Željava, 125. lovačke avijacijske eskadrile i konkretnih imena: Ivana Selaka, Ivice Ivandića, Josipa Barunovića i Zlatka Nuspahića. Istoga dana u širem ogulinskom području oboren je i drugi MiG-21, kojim je upravljao Goran Mandić.

Ali odmah treba reći ono najvažnije: javno dostupna nije stranica izvornog dnevnika letenja. Dostupan je opis preslike dnevnika, dviju radnih bilježnica i naknadne obrade hrvatskih službi. Zato ovaj tekst razdvaja ono što je potvrđeno lokalnim zapisima, ono što proizlazi iz objavljene rekonstrukcije i ono što još nije moguće dokazati bez uvida u izvornik.

Gdje je izvorni dnevnik?

U lipnju 2022. objavljena je rekonstrukcija Joška Buljana, umirovljenog časnika hrvatske sigurnosne službe. U tekstu se navodi da su tijekom devedesetih hrvatske službe SIS i HIS obrađivale podatke o borbenim djelovanjima 125. lovačke avijacijske eskadrile JNA iz sastava 117. avijacijske brigade, stacionirane u Bihaću.

Prema tom objavljenom prikazu, Antun Somborac, tadašnji zapovjednik eskadrile, predao je preko Željka Marinkovića generalu Imri Agotiću dvije radne bilježnice i fotokopiju dnevnika letenja. Prva bilježnica trebala je obuhvaćati razdoblje od 26. lipnja 1991. do 17. siječnja 1992., druga razdoblje od 18. siječnja do 23. travnja 1992., a fotokopija dnevnika razdoblje do 3. veljače 1992. godine. Objavljena rekonstrukcija i opis predaje dokumenata.

U javno dostupnoj građi koju smo pregledali nismo našli sken stranice za 18. rujna 1991., arhivsku oznaku fonda ni neovisno objavljen prijepis izvornog lista. Zato se satnice i raspored posada u nastavku moraju označiti kao objavljena rekonstrukcija zapisa, a ne kao da čitatelj već drži izvornik u rukama.

Postoji i mala, ali važna korekcija imena. U navedenom članku prezime se na nekoliko mjesta pojavljuje kao “Samoborac”, dok objavljena transkripcija razgovora Ivana Selaka u MUP-u i drugi navodi koriste oblik Somborac. U ovom tekstu koristimo oblik Somborac.

Baza: Bihać–Željava, a ne nepoznato “neprijateljsko zrakoplovstvo”

Objavljena rekonstrukcija polazi od bihaćkog aerodroma, odnosno kompleksa Željava kraj Bihaća. Selak je u obavijesnom razgovoru objavljenom 2006. godine također naveo da je služio u 125. eskadrili na aerodromu u Bihaću, zajedno s 124. eskadrilom i 352. izviđačko-avijacijskom eskadrilom.

U istoj transkripciji kao zapovjednici se spominju Milan Meničanin na razini aerodroma, Mahmut Skadrak na razini puka te Antun Somborac kao zapovjednik 125. eskadrile. To nije isto što i javno objavljen izvornik vojne dokumentacije, ali potvrđuje da se ime baze i 125. eskadrile ne pojavljuje samo u jednom novinskom tekstu. Objavljena transkripcija Selakova iskaza.

Tri vremena koja otvaraju rekonstrukciju napada

Najkonkretniji javni trag za Petrinju nalazi se u tri vremena. Ona se pripisuju obradi dnevnika i radnih bilježnica, ali bez javno objavljene skenirane stranice ne možemo neovisno provjeriti izvorni rukopis, oznake zrakoplova, količinu naoružanja ni točan objekt unutar Petrinje.

• 09:05 – prema objavljenoj rekonstrukciji, Josip Barunović poletio je u paru s Ivicom Ivandićem prema Petrinji.

• 11:30 – Ivan Selak i Ivica Ivandić poletjeli su iz Bihaća u paru i napali Petrinju. U drugom paru koji je sudjelovao u istom djelovanju bio je Zlatko Nuspahić; njegov je MiG-21 oboren.

• 13:00 – prema istom zapisu, Josip Barunović ponovno je bio u djelovanju nad Petrinjom, ovaj put u paru s Ivanom Selakom.

Ova tri vremena ne znače automatski da je svaki navedeni pilot bacio bombu na isti cilj. Ona pokazuju raspored letova, parova i djelovanja kako ga prenosi objavljena obrada. Za konačan odgovor trebalo bi usporediti izvornu stranicu dnevnika s hrvatskim ratnim izvješćem, dnevnikom PZO-a, iskazima promatrača i eventualnim zapisom o utrošenom naoružanju.

Tko je, prema javnom tragu, napao Petrinju?

Najpošteniji odgovor glasi: zračno djelovanje prema Petrinji 18. rujna 1991. javno se može vezati uz bihaćku 125. eskadrilu JNA, a u objavljenim satnicama pojavljuju se Ivan Selak, Ivica Ivandić i Josip Barunović.

To je više od anonimnog “zrakoplovstva JNA”, ali manje od konačnog sudskog zaključka da je svaki od njih osobno izvršio točno određen napad ili pogodak. Dnevnik leta može pokazati tko je poletio i koja mu je zadaća upisana; za individualnu odgovornost potrebno je utvrditi i izvršenje zadaće, cilj, korišteno oružje i posljedice.

U istom javnom materijalu navodi se da je Selak tijekom 1991. sudjelovao u najmanje sedam zračnih napada, a Ivandić u najmanje deset. To je tvrdnja objavljene rekonstrukcije, ne popis koji je PHB mogao usporediti sa svim izvornim stranicama.

Kojim je zrakoplovom letio Zlatko Nuspahić?

Specijalizirani popisi gubitaka jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva identificiraju Nuspahićev zrakoplov kao MiG-21bis, evidencijski broj 17212, uz tvornički broj 75083814. Isti sekundarni popisi navode 18. rujna 1991. i Petrinju kao mjesto gubitka, a uz pilota bilježe katapultiranje na maloj visini i smrt.

To je vrlo važan tehnički trag, ali nije isto što i originalni vojni zapis. U sekundarnim popisima pojavljuju se i neujednačene oznake eskadrile, pa ih treba tretirati kao pomoćnu evidenciju dok se ne usporede s izvornim inventarnim i letačkim dokumentima. Popis gubitaka zrakoplova bivšeg JRV.

Što je hrvatska PZO napravila?

Za Nuspahićev gubitak javni tehnički popis navodi PVO Republike Hrvatske, ali ne daje dovoljno čvrst javni podatak o konkretnoj hrvatskoj postrojbi, položaju, oružju ili posadi koja je ispalila hitac. Zato ne treba izmišljati preciznost koju dostupni izvori ne nose.

Ono što se može reći jest da je MiG-21 oboren u području Petrinje, da se pilot pokušao katapultirati na maloj visini i da nije preživio. Za odgovor na pitanje koja je točno PZO postrojba djelovala potrebno je pronaći ratni dnevnik ili borbeno izvješće hrvatske strane.

Nuspahićev slučaj: činjenica, popis gubitaka i svjedočenje

Ime Zlatka Nuspahića pojavljuje se u tri različite razine izvora.

Prvo, u objavljenoj rekonstrukciji navodi se kao pilot oborenog MiG-a u djelovanju prema Petrinji. Drugo, tehnički popisi vežu ga uz MiG-21bis 17212 i datum 18. rujna 1991. Treće, Ivan Selak je u razgovoru objavljenom 2006. rekao da je Nuspahić poginuo negdje iznad Petrinje te da mu je dan ranije govorio kako se ne slaže s djelovanjem po hrvatskoj policiji i Zboru narodne garde.

Treću razinu treba posebno označiti: to je Selakovo svjedočenje o privatnom razgovoru, a ne izvadak iz Nuspahićeva dnevnika, službena izjava njegova zapovjednika ili neovisno potvrđen zapis o ponašanju u konkretnom letu. Može biti važan trag za daljnju istragu, ali ne smije se pretvoriti u gotovu činjenicu samo zato što zvuči uvjerljivo. Objavljena transkripcija Selakova iskaza, dio o Nuspahiću.

Drugi MiG istoga dana nije nužno pao nad Petrinjom

Ovdje nastaje važna razlika između opće kronologije i detaljnijeg lokalnog izvora. Neke kronologije borbi za Petrinju navode da su hrvatski branitelji 18. rujna srušili dva zrakoplova nad Petrinjom. Međutim, Zavičajni muzej Ogulin, lokalna dokumentacija i više rekonstrukcija događaja drugi gubitak smještaju kod Kamenice, u ogulinskom kraju.

Zato ovaj tekst ne spaja dva događaja u jednu lokaciju. Preciznije je reći: istoga dana zabilježena su najmanje dva gubitka JNA-ina ratnog zrakoplovstva u širem prostoru; jedan se u javnim popisima veže uz Petrinju i Zlatka Nuspahića, a drugi uz Kamenicu kod Ogulina i Gorana Mandića.

Ta razlika nije sitničarenje. Ona sprječava da se lokalno svjedočanstvo o Mandiću pogrešno predstavi kao dokaz o Nuspahićevu obaranju ili da se dva različita hrvatska PZO djelovanja pretvore u jednu priču.

Goran Mandić: MiG pogođen Browningom, pilot zarobljen

Zavičajni muzej Ogulin navodi da su 18. rujna 1991. pripadnici Odreda narodne zaštite Josip Broz i Joško Puškarić protuzračnom strojnicom Browning 12,7 mm pogodili MiG-21. Zrakoplov se srušio kod Kamenice, a pilot JNA Goran Mandić katapultirao se, ozlijedio nogu i nije se uspio probiti do okupiranog područja.

Mještani su ga zarobili, omogućili mu telefonski poziv obitelji i predali hrvatskim vlastima. Prema lokalnom muzeju i objavljenim rekonstrukcijama, Mandić je poslije razmijenjen. To je najkonkretniji javno dokumentirani opis djelovanja hrvatske PZO 18. rujna, ali odnosi se na Kamenicu, ne na Petrinju. Zavičajni muzej Ogulin, OG Portal.

Što se s pilotima dogodilo poslije?

Ivan Selak i Ivica Ivandić: povratak u Hrvatsku s MiG-ovima

Ono što je neovisnije potvrđeno od same rekonstrukcije za 18. rujna jest njihov kasniji prelet. Dana 15. svibnja 1992. Ivan Selak i Ivica Ivandić vratili su se u Hrvatsku s dva MiG-a: Ivandić je sletio na Resnik kod Splita, a Selak na Pleso u Zagrebu.

Hrvatsko ratno zrakoplovstvo navodi da su njihovi zrakoplovi dobili imena “Osvetnik Vukovara” i “Osvetnik Dubrovnika” te da su zajedno s MiG-om Danijela Borovića ušli u sastav Prve lovačke eskadrile HRZ-a. Selakov iskaz objavljen u MUP-ovoj transkripciji navodi isti datum i raspored slijetanja. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo – povijesni prelet, objavljena transkripcija MUP-ova razgovora.

Josip Barunović: važan trag, ali još bez javnog primarnog dosjea

Objavljena rekonstrukcija navodi da je Barunović poslije agresije JNA na BiH završio u Zrakoplovnoj grupi Bihać i postao časnik HVO-a. Taj podatak je relevantan za istraživanje sudbine hrvatskih pilota u JNA, ali u javno dostupnoj građi koju smo pregledali nismo pronašli njegov službeni personalni dosje, dokument o prelasku ni neovisnu potvrdu svih kasnijih biografskih detalja.

Zato ga treba objaviti kao podatak iz objavljene rekonstrukcije i istraživački trag, a ne kao zatvorenu biografsku činjenicu. Posebno nije potrebno prenositi navode o njegovu kasnijem mjestu života bez provjerljivog javnog izvora i razloga od javnog interesa.

Antun Somborac: od zapovjednika eskadrile do ključnog izvora

Prema istom javnom prikazu, Somborac se 1992. priključio Zrakoplovnoj grupi Bihać, a preko Željka Marinkovića hrvatskoj je strani predao bilježnice i presliku dnevnika. Ako se taj lanac predaje može potvrditi arhivskim signaturama, Somborac nije samo ime iz organizacijske sheme JNA nego i osoba preko koje su hrvatske službe došle do podataka o letovima.

To je razlog zašto je važno pronaći izvornik ili barem vjerodostojnu digitalnu presliku. Bez toga javnost ima opis puta dokumenta, ali ne i mogućnost da sama provjeri svaku stranicu.

Zlatko Nuspahić i Goran Mandić

Nuspahić nije dočekao kraj leta 18. rujna 1991. Njegov MiG-21bis u sekundarnim evidencijama nosi broj 17212, a obaranje se veže uz Petrinju.

Mandić je preživio obaranje kod Kamenice, bio zarobljen, predan hrvatskim vlastima i poslije razmijenjen. U pregledanoj građi nema potvrde da je kasnije prešao na hrvatsku ili HVO stranu, pa to ne treba nagađati.

Što danas možemo tvrditi?

Na temelju javno dostupnih tragova može se složiti ovakav lanac:

JNA → 125. lovačka avijacijska eskadrila → aerodrom Bihać/Željava → MiG-21 → zračno djelovanje prema Petrinji 18. rujna 1991. → u javnoj rekonstrukciji vremena 09:05, 11:30 i 13:00 → piloti Selak, Ivandić i Barunović → oboreni Nuspahićev MiG kod Petrinje i Mandićev MiG kod Kamenice → smrt jednog pilota, zarobljavanje i kasnija razmjena drugoga → kasniji prelet Selaka i Ivandića u Hrvatsku.

To je već mnogo više od rečenice “Petrinju je bombardirala JNA”. Pokazuje bazu, postrojbu, posade, satnice, zrakoplove i posljedice.

Ali istraživački pošten završetak mora ostati oprezan: originalni dnevnik letenja i dalje nije javno predočen u ovoj obradi. Zato su konkretna vremena, parovi i cilj Petrinja snažno dokumentiran javni trag, dok individualna odgovornost za svaku pojedinu bombu i točan cilj unutar grada ostaju otvoreni za potvrdu izvornikom i hrvatskim ratnim izvješćima.

Što još treba pronaći za konačnu potvrdu?

• sken ili arhivski signaturirani prijepis stranice dnevnika za 18. rujna 1991.;

• izvorni zapis o polijetanjima iz Bihaća u 09:05, 11:30 i 13:00;

• hrvatski dnevnik PZO-a i izvješće o obaranju MiG-a 17212 kod Petrinje;

• oznaku hrvatske postrojbe, oružja i posade koja je pogodila Nuspahićev zrakoplov;

• potvrdu cilja unutar Petrinje i podatke o eventualno bačenom ili odbačenom naoružanju;

• službene dokumente o zarobljavanju i razmjeni Gorana Mandića;

• javno provjerljiv personalni trag o kasnijem statusu Josipa Barunovića u Zrakoplovnoj grupi Bihać i HVO-u.

Izvori:

• HRsvijet – objavljena rekonstrukcija SIS/HIS materijala i zapisa 125. eskadrile – sekundarna objava koja donosi satnice, imena i put dokumenata.

• Maxportal – objavljena transkripcija Selakova razgovora u MUP-u – svjedočenje i opis organizacije bihaćke eskadrile; nije objavljen izvornik MUP-ova spisa.

• Zavičajni muzej Ogulin – rujan 1991. u Ogulinu i Kamenici – lokalni muzejski zapis o Browningu, Mandiću i fotografiji iz Večernjeg lista.

• OG Portal – oboren MiG kod Ogulina – lokalna rekonstrukcija i video-prilog.

• Avijacija bez granica – popis gubitaka – sekundarna tehnička evidencija brojeva zrakoplova i pilota.

• Hrvatsko ratno zrakoplovstvo / Vojni pilot – prelet Selaka i Ivandića – potvrda kasnijeg preleta i sudbine zrakoplova u HRZ-u.

• Hrvatska katolička mreža – obaranje kod Kamenice – neovisna lokalna/medijska potvrda događaja kod Kamenice.

• Hrvatska udruga Benedikt – opća kronologija borbi za Petrinju – korisna za širi kontekst, ali tvrdnju o “dva zrakoplova nad Petrinjom” treba čitati zajedno s lokalnim ogulinskim izvorima.