Brođani, Vukovar vas ne zaboravlja: Cijena je bila strašna, ali neprijateljski plan presječen je u korijenu
Na današnji dan, 17. rujna 1991. godine, vukovarsko naselje Mitnica bilo je poprište dramatičnih događaja koji su pokazali da upad četnika u naše obrambene linije nije bio slučajan niti izoliran incident, već pomno planirana diverzija.

Iako je odmak godina sve veći, iz dostupnih dokumenata, povijesnih materijala i zapisa postupno se rekonstruira pozadina ovog događaja, otkrivajući širinu i opasnost neprijateljskog plana. Tako danas znamo da ubačena petorka u današnjoj Ulici Franca Prešerna nije djelovala samostalno. Oni su bili izvidničko-diverzantska prethodnica velikoj skupini koja se trebala infiltrirati duboko u obrambene položaje Mitnice. Njihov je zadatak bio osigurati "mostobran" i pružiti podršku glavnoj grupi od čak 105 četnika koji su u tom trenutku, u sklopu šireg napada, krenuli u proboj iz vukovarske vojarne, čekajući upravo znak svojih ubačenih kolega. Ovu akciju iz neprijateljske perspektive potvrđuje i knjiga u kojoj su opisani ratni putevi pripadnika srpskih paravojnih postrojbi. Glavni vodič ove petorice vukovarskih Srba bio je domaći pobunjeni Srbin Premil Nedić, koji je dobro poznavao teren i raspored kuća. Autorica doslovno piše kako su se ubačeni diverzanti "uvukli u jednu od kuća iz koje su trebali da otpočnu detaljnu akciju".
Nositelji obrane na tom dijelu vukovarske bojišnice bili su djelatnici MUP-a Vukovar i pripadnici Specijalne policije iz Slavonskoga Broda, potpomognuti domaćim braniteljima i civilima. Čim je stigla dojava o mogućem proboju prve crte, heroji su bez oklijevanja krenuli u akciju kako bi eliminirali ubačenu prijetnju iza vlastitih leđa. Dana 17. rujna 1991. dojavu o mogućem pucanju prve crte, odnosno da su se u jednu kuću možda uvukli pripadnici neprijateljske vojske, prvi su otišli provjeriti pripadnici Specijalne policije iz Slavonskoga Broda, obojica zapovjednici skupina, Ratko Brico i Goran Adrić.
S prednje strane kući je prilazio Ratko Brico, sa stražnje, dvorišne, Goran Adrić. Budući da su odmah zamijećeni, na njih je iz kuće zapucano, a Ratko Brico na mjestu je preminuo od zadobivenih ozljeda. Do dolaska prvih suboraca Goran je još uvijek davao znakove života, no prije nego što su ga suborci mogli izvući izvan dohvata neprijateljske vatre, iz kuće je još jednom pogođen, smrtonosnim metkom.

Neutralizacija ubačenih terorista
Nakon što je neprijatelj otkriven, pokrenuta je akcija u kojoj su sudjelovali branitelji s okolnih položaja, pripadnici postrojbe specijalne policije iz Slavonskoga Broda i drugi djelatnici MUP-a među kojima je bio i Nikola Živković iz Vukovara.

Ladislav Ostopanj iz specijalne policije iz Slavonskog Broda, u Vukovaru zamjenik njihova zapovjednika Šime Đamića, ispričao je kako je Nikola Živković bio od njega svega nekoliko metara kada je poginuo. Iz kuće je pokošen rafalom, a odmah zatim u njegovom smjeru je bačena i bomba.
Istoga dana, u večernjim satima, i Nenad Sinković - Legija odazvao se na poziv u ispomoć, no srčan i neobuzdan kakav je bio, donio je krivu procjenu, po dolasku se sam ujurio u kuću ne čekajući nikoga, bacio bombu te ispalio nekoliko rafala. Svjedoci će ispričati kako su se vrata zatvorila i pucnjava utihnula. Kada je dobro utvrđeni neprijatelj sljedeći dan konačno savladan, na Nenadu Sinkoviću - Legiji utvrđene su smrtonosne rane u predjelu glave i vrata.

Plan presječen u samom korijenu
Iako je cijena bila strašna, njihova brza i odlučna reakcija presjekla je neprijateljski plan u samom korijenu, spriječila sinkronizirani udar 105 četnika iz vojarne i očuvala bedem Mitnice. U toj žestokoj borbi za povratak položaja, kojom je spriječena katastrofa i spajanje neprijateljskih snaga, izginuo je ili ranjen gotovo cijeli nazočni zapovjedni kadar brodskih specijalaca. Istoga dana teško su ranjeni legendarni zapovjednik Šimo Đamić, njegov zamjenik Ladislav Ostopanj te policajac Damir Augustinović.
Jedinica policije za posebne namjene PU Slavonski Brod, kasnije poznata kao "Šimini anđeli pakla" (ŠAP), imala je rat doslovno u svom dvorištu. Unatoč tome, njezini su pripadnici po zapovijedi krenuli braniti cijelu Domovinu, a svoj golemi obol dali su upravo ovdje, na braniku Vukovara.
Brođani, Vukovar vas nije zaboravio. Vječna vam slava i hvala!











