18. RUJNA 1991. – U 6:30 HRVATSKI BARJAK NA DRAČICAMA: Nakon 67 sati Đakovo je slobodno od JNA

U srijedu 18. rujna 1991. godine, točno u 6:30, nakon tri besane noći borbi, na posljednjoj armijskoj utvrdi u Đakovu – vojarni Dračice – podignut je hrvatski barjak. Posljednji zarobljeni vojnik napustio je vojarnu u podne.

Time je završena 67-satna bitka koju su hrvatske snage počele 15. rujna u 17:15. U međuvremenu su zauzete vojarna u Frankopanskoj ulici, Dom JNA i skladište Gaj, a završnica se vodila za Dračice i poligon Nabrđe kod Gašinaca. (Dragičevićev znanstveni rad, lokalni prikaz završetka bitke)

Dračice su bile posljednja točka otpora

Pad Frankopanske vojarne 16. rujna i osvajanje skladišta Gaj promijenili su odnos snaga. Najveći i najopremljeniji objekt – vojarna Dračice – ostao je posljednja velika točka otpora JNA u gradu.

Hrvatska strana imala je detaljnu kartu vojarne, podatke o minskim poljima i zemljanim utvrdama, ali i strah od mogućeg zračnog desanta 17. korpusa iz Tuzle. Zbog nedostatka streljiva cilj je bio prisiliti zapovjedništvo vojarne na predaju, uz što manje novih žrtava.

U noći sa 17. na 18. rujna predano je skladište Gaj. Prema svjedočenju Zvonka Bušića, hrvatske su snage iz njega u petnaest kamiončića izvukle oko pet tisuća cijevi s pripadajućim streljivom.

Zaplijenjeno naoružanje omogućilo je zapovjednicima Boži Blaževiću i Mirku Štrku da pojačaju pritisak na Dračice minobacačkom vatrom. Od šest ispaljenih mina, treća je pogodila zgradu u vojarni, što je, prema svjedočenju Mirka Štrka, bio jedan od trenutaka koji su otvorili put pregovorima.

Tijekom noći sa 17. na 18. rujna u vojarnu je poslano pismo namjere o predaji. Nakon pregovora s hrvatskim zapovjednicima prihvaćena je predaja ljudi, oružja i vojne opreme.

U 6:30 na razrušenim Dračicama zavijorio se hrvatski barjak, a u podne je iz vojarne izašao i posljednji zarobljeni vojnik.

Gaj, Gašinci i oružje za nastavak obrane

Završetkom bitke u ruke hrvatskih snaga nije dospjela samo jedna vojarna. Oslobođeni su objekti koji su imali izravnu ulogu u daljnjem naoružavanju i obrani istočne Slavonije.

• U skladištu Gaj zaplijenjeno je naoružanje za protuoklopni divizijun, streljivo za protuoklopnu brigadu te oružje Teritorijalne obrane Đakova.

• Na vojnom poligonu Nabrđe kod Gašinaca, prema lokalnim prikazima, zaplijenjeno je pet tenkova i sedam oklopnih transportera.

• Širi popis ratnog plijena obuhvaćao je topove T-12 kalibra 100 mm, haubice D-30 kalibra 122 mm, brdske i protuoklopne topove, borbena oklopna vozila, oko pet tisuća pušaka, ručne raketne bacače i velike količine topničkog streljiva.

Brojke o tehnici nisu u svim izvorima iste. Dragičevićev rad za poligon Nabrđe navodi četiri tenka T-55 i četiri BOV-a, a za skladište Gaj još dva BOV-a. Lokalni prikazi oslobođenja Gašinaca navode pet tenkova i sedam oklopnih transportera.

Te podatke ne treba umjetno spajati u jednu konačnu brojku, ali svi izvori potvrđuju isto: Đakovo je osvajanjem vojnih objekata došlo do teškog naoružanja presudnog za nastavak obrane Slavonije.

Broj zarobljenih: izvori navode različite podatke

Ni broj zarobljenih časnika i dočasnika nije jednak u svim izvorima. U radu Matea Dragičevića navodi se da su se pripadnicima ZNG-a i MUP-a predala 64 aktivna časnika i 298 vojnika.

Lokalni ratni prikazi navode 84 oficira i podoficira te 298 vojnika. Razliku treba ostaviti jasno naznačenom. Moguće je da proizlazi iz različitog obuhvata – aktivnih časnika s jedne strane, odnosno svih časnika i dočasnika obuhvaćenih predajom s druge – ali bez usporedbe izvornih popisa ne bi bilo odgovorno te brojke prikazati kao jednu potvrđenu ukupnu brojku.

Aktivni oficiri odvedeni su na kriminalističku obradu i prevezeni u Zagreb, dok je veći dio mladih vojnika pušten kućama.

Tijekom oslobađanja vojnih objekata poginula su četiri branitelja – Željko Trbara, Mato Perić, Željko Krep i Petar Tarnaj – a poginuo je i civil Martin Đurić.

Pobjeda koja je promijenila obranu Slavonije

Đakovačka pobjeda nije ostala samo lokalni događaj. Naoružanje iz vojnih objekata ubrzo je upućivano prema Vinkovcima, Vukovaru, Osijeku, Novoj Gradiški i Našicama.

Osam dana nakon oslobođenja vojnih objekata, 26. rujna 1991., u Đakovu je ustrojena 122. brigada Hrvatske vojske.

Zato 18. rujna nije bio samo dan kada je na Dračicama podignut hrvatski barjak. Bio je to trenutak kada je Đakovo, nakon 67 sati borbe, preuzelo vojnu opremu potrebnu za obranu vlastitoga kraja – i za pomoć gradovima koji su tih dana tek ulazili u najteže bitke Domovinskog rata.