'Puno mi je dvorište štakora i miševa, pola mirovine trošim na lijekove..'

Ivan Novosel iz Botinovca živi u vrlo teškim uvjetima. Njegova, blago rečeno, skromna kućica sastoji se od skučene i mračne sobice, a strop joj prokišnjava. Preživljava od 1600 kuna mjesečne mirovine, kojima hrani sebe, svoja dva psa, a dobar dio troši na brojne lijekove koji mu donekle olakšavaju njegove zdravstvene tegobe. Kao da to nije dovoljno, svakodnevicu mu zagorčavaju štakori i miševi koji se, kako tvrdi, kote u susjedovom sijenu i dolaze u njegovo dvorište. – Nitko ne želi ništa poduzeti. U toj kući nitko ne živi, samo ovdje hrane krave i drže sijeno, koje čak ne žele pospremiti u sjenik. Dolaze mi miševi i štakori, bojim se da mi ne ugrizu pse ili da se i ja još više ne razbolim od njih – govori nam Ivan dok nam pokazuje rupe od glodavaca u zemljanom podu dvorišnog objekta i na samom dvorištu.

U kući do njegove nismo zatekli nikoga, kao što nam je i najavio da će se dogoditi, no uočili smo sijeno za koje smatra da je leglo štetočina. Protiv njih se pokušava boriti otrovima koje dobiva od Veterinarske stanice, no žali nam se da nisu učinkoviti kao što su nekada bili. U svojoj oronuloj kući živi sam, supruga mu je u bolnici u Zagrebu gdje je smještena zbog ozljede kralježnice, kako nam je ispričao. I on sam pati od zdravstvenih problema, za koje mu lijekovi otimaju gotovo polovicu mjesečnog prihoda. – Pijem lijekove za srce, za probleme sa spavanjem, a doktor mi je prepisao i za smirenje. Moram ih piti svaki dan, a ne mogu ih više ni podnijeti, nakon što ih popijem povraćam – priznao je, pokazujući nam punu vrećicu kutija s tabletama.

Za neke probleme morao se pobrinuti i sam. S obzirom na to da je svoj radni vijek proveo kao bolničar, sve do Domovinskog rata u kojem je bio dragovoljac, sam je nedavno “pokrpao” ranu na nozi. – Šivao sam je na živo, sam. Sada me jedino strah što će se s njom dogoditi – rekao nam je. Unatoč siromaštvu, ne želi se odreći svojih najboljih prijatelja koji mu uveseljavaju tmurnu svakodnevicu – pasa Stele i Lune. – To su moji životni partneri. Više trošim na njihovu hranu, nego na sebe, ja živim na salami i pašteti – govori nam Ivan.

Da je pravi ljubitelj životinja, jasno je kada pogledate Lunu. Umiljati crni psić potpuno je slijep, a Ivan je prilagodio svoju sobicu kako bi joj se bilo lakše kretati kroz nju.

– Netko mi ju je bacio u dvorište, ozlijeđenu i pretučenu. Liječio sam je, što sam drugo mogao. Nakon toga je oslijepila od uboda stršljena i savjetovali su mi da je uspavam kako bih joj olakšao muke, no nemam novaca za to – priznaje nam on. Njegova kuća, koja se sastoji od jedne sobice, u raspadajućem je stanju. Zidovi i strop se ljušte, a svaka kiša je nova nevolja za Ivana. – Kada pada kiša, probudim se usred noći u mokrom krevetu. Kaplje mi sa stropa, u tavan sam postavio lim kako sam mogao, no to nije dovoljno kada dođe pljusak – pokazuje nam on. Dolaskom toplijeg vremena Ivan ima jednu brigu manje, a to je grijanje. No, svjestan je da za nadolazeću zimu neće imati od čega kupiti drva za svoju (pre)malu peć. Zato nam se obratio s molbom za pomoć, a napominje da ne traži novac, samo se nada da mu netko može udijeliti nešto drva za ogrjev. – Znam da nisam jedini branitelj koji živi u ovakvim uvjetima. Nisam jedini, i to nažalost svi znamo – kaže Ivan. Bilo tko tko želi učiniti dobro djelo i donirati mu drva, može ga posjetiti na njegovoj adresi Botinovec 54, ili ga kontaktirati na broj 092/3198-526.