Razotkrivanje zločinačke Udbe: 'Bivšim Udbašima i danas su krvave ruke!'

"Zanimljivo je da se ovaj navodni zloglasni ubojica Perković spominje i tereti tek za jedno (sic!) zločinačko djelo - za gnjusno ubojstvo hrvatskog emigranta, časnog Stjepana Đurekovića. A za koliko je "đurekovića" kriv samo Perković, e o tome se još ne govor ni ne piše, o tome se tek samo šuška, a vjerujemo da ih je bilo na stotine!"

Predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.), Mladen Pavković, izdao je svoje reagiranje te se osvrnuo na angažman Bože Vukušića kojemu je Udruga nedavno i dodijelila  nagradu za najbolju knjigu iz Domovinskog rata, a sama dodjela ostala je u sjeni drugih medija. Također, žustro se osvrnuo na 'vruću' temu Perkovića i klupko razotrkivanja udbaških zločina koje se, smatra Pavković, počelo odmotavati. Njegovo reagiranje prenosimo u cijelosti:

"Svaka čast Boži Vukušiću. Mogu za ovog čovjeka pisati i govoriti što god hoće, ali najvećim dijelom baš zahvaljujući njegovim sjajnim publicističko-znanstvenim radovima, njegovim otvorenim i jasnim tribinama, medijskim nastupima i drugom, malo-pomalo počela se i u Hrvatskoj razotkrivati zločinačka Udba, čiji su pripadnici poput Josipa Perkovića i članova njegove uže i daljnje obitelji te niza prijatelja i bivših suradnika i nadalje aktivni u hrvatskoj politici, ali i u gospodarstvu, poglavito kao šefovi pojedinih banaka, velikih tvrtki, pa sve do onih malih, ali opasnih doušnika koji su na početku stvaranja hrvatske države  poput svojih bivših nalogodavaca također okrenuli kape. Jednom udbaš, jednom doušnik - uvijek ostaje takav, do kraja života! Stoga Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.) nije pogriješila, već dapače učinila je iznimno djelo što je Književno-publicističku nagradu za najbolju knjigu iz Domovinskog rata "Bili su prvi kad je trebalo" za 2013. dodijelila ovom neumornom borcu protiv bivše zločinačke Udbe, koja je očito i nadalje, na žalost, naša sudba! Vukušićev angažman je naprosto mnogima otvorio oči. Međutim, ovo priznanje, koje dolazi od hrvatskih branitelja, naravno da je u vodećim medijima ostalo nezabilježeno, kao da se ništa nije dogodilo. Ali kad se zna tko u Hrvatskoj i na koji način vlada medijskim prostorom, ništa nije čudno ni neuobičajeno. Pa, ne će valjda ići svoj protiv svojega! Dio tzv. poznatih hrvatskih novinara i te kako je upleten u udbaške vode, a za to ne trebate biti osobiti analitičar, već jednostavno pročitajte tek nekoliko njihovih (udbaških) članaka i sve će vam biti jasno, ili vam jasno ne će biti baš – ništa!

Zanimljivo je da se ovaj navodni zloglasni ubojica Perković spominje i tereti tek za jedno (sic!) zločinačko djelo - za gnjusno ubojstvo hrvatskog emigranta, časnog Stjepana Đurekovića. A za koliko je "đurekovića" kriv samo Perković, e o tome se još ne govor ni ne   piše, o tome se tek samo šuška, a vjerujemo da ih je bilo na stotine! Perkovića, kao što se zna, ne tereti hrvatsko pravosuđe, već – njemačko! Hrvatska Vlada ga štiti poput ličkog medvjeda, što je naprosto nevjerojatno (Što tako nisu štitili hrvatske generale: Gotovinu, Markača, Glavaša, zatim niz drugih zaslužnih zapovjednika hrvatske vojske i policije, koji su bili ili jesu po zatvorima ili istragama, koji su za razliku od Perkovića uistinu branili i obranili hrvatsku državu? Jednoga dana vjerojatno ćemo i to saznati). Nu, ako je Perkovićev sin Saša i dalje visokopozicionirani djelatnik Službe za nacionalnu sigurnost (bio je savjetnik bivšeg navodnog Udbaša Stjepana Mesića, a sada aktualnog predsjednika Ive Josipovića), on je prvi trebao biti uključen u rasvjetljavanje "slučaja Perković", odnosno kad je saznao da mu se otac tereti za navodni teški zločin trebao je istog trenutka kao "tajni agent" ponuditi ostavku i početi raditi nešto posve drugo. Međutim, prema nekim informacijama, njegov je otac prvo preko bivših Udbaških veza zaposlio svoga sina na istim ili sličnim poslovima kojima se on bavio u komunizmu (ne pada jabuka daleko od stabla!), a onda je sin vratio ocu, pa je svoga ćaću namjestio tamo gdje mu nije mjesto- u hrvatskoj tajnoj službi! Je li to točno ili nije, neka odgovori gospodin Saša, ili netko od njegovih nadređenih koji i inače "sve" znaju, pa da se i to pitanje skine s dnevnog reda, odnosno da ne ostane na onom: rekla-kazala.

Zanimljivo da se sada na novinskim kioscima pojavio i dokumentarni film o tom navodnom udbaškom razbojniku nazvan "Tajna udbaškog ubojstva" (autora Miljenka Manjkasa). Kao prvo, dobro je da su se počeli snimati i ovakvi projekti. Nu, dok Vukušić i hrvatski mučenik Nikola Štedul te Wolf Dietrich, njemački savezni državni odvjetnik, dokazuju crno na bijelo sve što znaju o zločinačkoj aktivnosti Perkovića i bivše Udbe, autor je za glavnog branitelja navodnog zločinca Perkovića, odnosno Udbe,  odabrao, a koga drugoga nego čovjeka koji je, da je pravde, također već  odavno trebao odgovarati, ako ni zbog čega drugoga, onda za to što je radio kao komunistički Državni odvjetnik, – advokata Nobila. Tu se taj čovjek pojavljuje poput "manekena", vidi se da je prošao iste ili slične škole kao i njegov branitelj, pa se postavlja pitanje- zar u Hrvatskoj od tolikih odvjetnika ili advokata nema ni jednog Hrvata kojeg bi se moglo pitati o ovom problemu? Pa, naravno da će odvjetnik Perkovića braniti i lažima, tim prije što je činjenica da se od njega ne očekuje da govori istinu, već što mu "aga kaže". Možete li zamisliti da bi u vrijeme dok je navodni ubojica Perković, kao visokopozicionirani Udbaš, bio gospodar života i smrti ljudi, a Nobilo komunistički Državni odvjetnik, bi li oni ikada dozvolili da u nekom dokumentarnom filmu o blaženom kardinalu Stepincu njega gotovo u polovici vremenskog trajanja filma brani odvjetnik, odnosno da Stepinac ili netko sličan njemu iznosi svoju obranu? Perković se u tom filmu (da ti pamet stane) "ne sjeća" ni kako se zvao onaj tko je njemu osobno predlagao nekog za "likvidaciju", pa veli da misli(!) da je načelnik centra Zagreb bio Franjo Vurinec!? Zatim "melje" kako se njegova Udbaška služba počela zanimati za Đurekovića tek kad se u emigraciji počeo hvaliti da ima novaca, da će kupiti neki brod i u međunarodnim vodama instalirati jaku radiostanicu te da će sinu kupiti disco klub!? I zbog toga su ga ti  veliki navodni zločinci stavili pod nadzor, da ne nabavi oružje (stara Udbaška fora!). Kad je Đureković pronađen mrtav, u njegovu su sefu, umjesto milijuna, našli,  zamislite što, - tek neki letak protiv komunista, odnosno takvih kakav je baš taj navodni ubojica! A Perković na pitanje Mustača, svog drugog kompanjona, koje je glasilo:  zna li da je ubijen Đureković?, odgovara da nema pojima, da je bio na godišnjem odmoru!? Pa što se onda boji otići u Njemačku, kad za svjedoka ima još jednog bivšeg visokorangiranog Udbaša Mustača (kojeg također  navodno traže zbog zločina)? U filmu govore i hrvatski mučenik Nikola Štedul, koji kao i Vukušić, pa i Miroslav Tuđman razotkrivaju da je riječ o komunističko-partijskim ubojstvima, i da bi o tome trebao znati i sadašnji SDP. A Perković i slični, zna se, priključili su se devedesetih dr. Franji Tuđmanu samo za to da ih se ne pita: što su i kako radili po nalogu Broza, Centralnih i inih komiteta, odnosno zbog čega su im i danas ruke krvave!", zaključuje Pavković.

Izvornu vijest možete pogledati OVDJE