Roman Leljak: Đureković je ubijen jer je znao da se UDBA financira iz INA-e!

Dodao je da očekuje da će Austrija u kojoj ni otmica ni ubojstvo nisu zločini koji padaju u zastaru zatražiti njihovo izručenje, no da bi tu moglo biti problema kakvi su se pokazali i prilikom izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj na osnovi europskog uhidbenog naloga. Slovenska služba državne sigurnosti (Udba) vjerojatno nije neposredno sudjelovala u ubojstvu Stjepana Đurekovića 1983. godine u Muenchenu, ali je Đurekovića operativno pokrivala, kazao je u razgovoru za Slovensku televiziju u srijedu Roman Leljak, istraživač arhivskog materijala koji na suđenju Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču u Muenchenu nastupa kao poznavatelj rada jugoslavenskih tajnih službi u vrijeme komunizma. Vezano na Đurekovićevo ubojstvo i motive zbog kojega je atentat izveden, Leljak je kazao da smatra da su se jugoslavenske tajne službe bojale što će emigrant koji je prije toga zauzimao visoko mjestu u Ini otkriti oko načina na koje je “udba” iz Ine izvlačila novac, ali da u svojim istraživanjima nije našao dokumente koji bi potvrđivali da je atentat organizirala slovenska “udba” koja je inače u 70-im i 80-im godinama imala redovne operativne sastanke sa službama Hrvatske i BiH o borbi protiv hrvatske “neprijateljske” emigracije u Austriji. No, zanimljivo je da je Đurekovića “pokrivao” i o tome u Sloveniju slao izvješća Milan Dorič, agent slovenske službe iz Maribora koji danas živi u Njemačkoj, a koji je o Đurekoviću u Ljubljanu slao izvještaje koji su onda slani u Zagreb, naveo je Leljak. “Zadnje pismo koje je Đureković napisao dan pred smrt poslao je Doriču”, ustvrdio je Leljak. Leljak tvrdi da je Dorič čovjek “krvave” prošlosti, te da o tome ima arhivske dokaze, iako je to Dorič zanijekao, te da je Dorič sudjelovao u napadima na hrvatske emigrante u Austriji 70-ih godina prošlog stoljeća, za što je dobivao nagrade, odnosno novac. Leljak je potvrdio da je pred austrijskim sudovima svjedočio o svojim saznanjima o slučaju Stjepana Crnogorca kojega su pripadnici slovenske “udbe” 1972. godine oteli u Salzburgu, a onda ga ispitivali u Ljubljani, gdje je ubijen i anonimno pokopan na nepoznatom mjestu, te o ubojstvu u Klagenfurtu 1975. godine, kad je ubijen emigrant Stjepan Martinović, tadašnji predsjednik udruge Bleiburški vod. Leljak tvrdi da je u ubojstvu Martinovića sudjelovao i Dorič, te da je jedini i glavni cilj te akcije bio spriječiti veću proslavu prilikom obilježavanja 30. obljetnice događaja na Bleiburškom polju. Što se tiče Crnogorca, studenta teologije kojega je “udba” povezivala sa akcijom Feniks na Raduši koju je organiziralo Hrvatsko revolucionarno bratstvo iz Australije, Leljak je rekao da je pronašao snimku Crnogorčeva ispitivanja u Ljubljani, te da je jasno kako Crnogorac nije imao veze s tom akcijom iako je bio njen simpatizer i da je onda ubijen jer ga se nije nakon otmice moglo vratiti u Austriju. Pred sudom u Salzburgu uskoro će biti podignuta optužnica protiv više slovenskih dužnosnika nekadašnje “udbe” koji su tu akciju naredili, rekao je Leljak. Dodao je da očekuje da će Austrija u kojoj ni otmica ni ubojstvo nisu zločini koji padaju u zastaru zatražiti njihovo izručenje, no da bi tu moglo biti problema kakvi su se pokazali i prilikom izručenja Perkovića i Mustača Njemačkoj na osnovi europskog uhidbenog naloga. Što se tiče suđenja u Muenchenu, Leljak je rekao da je kao svjedok i poznavatelj materije djelovanja tajnih službi u Jugoslaviji predložio da sud sasluša i bivšeg slovenskog predsjednika Milana Kučana jer je on u vrijeme bivše Jugoslavije u kritično vrijeme vodio slovenski savez komunista koji je kao i druge republičke partijske organizacije davao svake godine smjernice za rad službe državne sigurnosti, te da vjeruje kako će Kučan biti pozvan da svjedoči. Leljaka, koji je do 1988. godine kad je iz nje izbačen bio časnik nekadašnje JNA, neki optužuju da je “povjesničar-amater” koji događaje kojima se bavi ne zna smjestiti u povijesni kontekst i da zato povlači krive zaključke u više knjiga koje je napisao o djelovanju nekadašnjih službi sigurnosti i pitanju masovnih likvidacija nakon Drugog svjetskog rata. Leljak je u razgovoru za Slovensku televiziju rekao da mu upravo to iskustvo, te završeni tečaj šifranta i rad u sigurnosnoj službi JNA danas pomažu pri interpretaciji materijala do kojih dođe u državnim arhivima jer se radi o dokumentima koji koriste specifični i ponekad šifrirani jezik. Leljak je utvrdio da je sustav agenata i suradnika nekadašnje “udbe” stvorio opsežnu mrežu, pa je pojedinim dijelovima Slovenije 50-ih godina na tisuću stanovnika dolazilo skoro sto suradnika. Mnogi su pristupali u taj krug dobrovoljno i iz uvjerenja, a oko 40 posto za novac ili jer su bili ucijenjeni kompromitirajućim materijalom, pa se tako stvarao svojevrsni “korupcijski” krug koji je prisutan i do danas, smatra Leljak. Suprugu koji je pristao na suradnji “udba” je recimo za ženu osigurala mjesto tajnice na općini ili rad u državnoj upravi, a kad je sa suradnjom prestao otac, mreža se oslanjala na sina, ilustrirao je svoju priču Leljak. “Udba je na taj način zapravo stvorila novu srednju klasu koju je 1945. godine uništila”, kazao je Leljak za Slovensku televiziju. Leljak je napisao više knjiga o djelovanju nekadašnjih službi sigurnosti i mjestima egzekucija iz 1945. godine, a prvi je ukazao na mogućnost postojanja masovnog stratišta u rudniku Huda jama kod Laškog u svojoj knjizi “Žive rane Teharja” iz 1990. godine. Član je Slovenske demokratske stranke (SDS) bivšeg premijera i čelnika sadašnje oporbe Janeza Janše.