Rušenjem istanbulske konvencije do rušenja Plenkovića

“Kršćanski je život trajna borba. Traže se snaga i hrabrost da bi se odupiralo đavlovim kušnjama i da bi se navještalo evanđelje. Ta je borba silno lijepa jer nam omogućuje slaviti svaki put kad Gospodin pobijedi u našim životima”, napisao je papa Franjo u uvodu u zadnje poglavlje svoje pobudnice “Radujte se i kličite”. U poglavlju koje nosi naziv “Borba, budnost i razlučivanje” Sveti Otac nas poziva da stvari uzmemo u svoje ruke i idemo uz Božju pomoć mijenjati ono što se mijenjati može. Građanska inicijativa “ Istinom protiv Istanbulske” na ulice je već do sada dovela veliki broj naših građana koji su uzeli stvari u svoje ruke i čine ono što mogu. Potpisati se za raspisivanje referunduma za otkazivanje Istanbulske konvencije mogu svi građani Republike Hrvatske. Ostalo je još pet dana. Sasvim dovoljno kako bismo razmislili i u vlastiti dnevni red uvrstili dovoljno vremena te kako bismo otišli do najbližeg punkta volontera inicijative i dali svoj potpis. Tim potpisom svaki građanin zapravo počinje slijediti riječi Svetog Oca iz pobudnice “Radujte se i kličite”. Potpisom se borimo protiv onih koji ne žele isitni pogledati u oči. Potpisom pokazujemo budnost i činimo ono što čini aktivni djelatni kršćanin. Potpisom razlučujemo i dobro od zla. Na prvim stranicama Staroga zavjeta jasno piše kako je Bog stvorio muškarca i ženu. Ne piše kako je Bog stvorio “ono”, nego jasno piše kako je stvorio muško i žensko. Istanbulskom konvencijom u društvo se pokušava ubaciti rodna ideologija, koja ostavlja prostora manipulacijama. A mi, katolici, znamo što nam je činiti. Naši su postulati određeni davno. Za nas nema manipulacija. I zato učinimo sve kako bismo pokazali, uz razumijevanje i prihvaćanje katoličkih stavova i treću našu kršćansku odrednicu, djelatnu aktivnost. Sudjelujmo. Priključimo se brojnim volonterima koji neustrašivo stoje pored svojih malih stolića iščekujući svakog dobronamjernika i njegov potpis kao dokaz više kako nas ima i kako znamo biti tu kad je potrebito. Svi ti ljudi podsjećaju me na 90-te kada smo s puškama na grudima i krunicama oko vrata hitali zlu u susret. Nismo se bojali tenkova, strojnica, luđačkih pogleda. Nismo se bojali huškačke retorike i propagande. Ni danas se ne bojimo lokalnih moćnika i vlastodržaca, koji misle da su svijet izmislili. Ne bojimo se njihovih nasrtaja na um i srce. Pokažimo odlučnost. Nije važno u kojoj smo stranci. Važno je da smo Kristovci. Važno je da smo ljudi. Opravdajmo djelom ono što smo čuli na nedjeljnjoj misi. Dajmo prostora Duhu Svetom da nas povede. U narednih pet dana, toliko je još ostalo do roka skupljanja potpisa za raspisivanje Referenduma o otkazivanju dokumenta, koji je prekriven velom tajne i koji nam krije toliko toga, učinimo ono što je jedino ispravno.. I koliko god u njega ulazili s razumijevanjem i svom znanošću ovoga svijeta, ne možemo dokučiti što sve on može donijeti. Toliko je nejasnih upitnika u samom dokumentu. A tamo gdje su stvari nejasne otvara se prostora za nove nejasnoće i podjele. Ok. Taj dokument je izglasan u Saboru, ali nisu niti saborski zastupnici neprikosnoveni. Neki nisu ni pogledali dokument. Samo su digli ruku i time pokazali, ne odgovornost, nego, toliko puta spominjani problem ove države, podobnost. Nitko me ne može uvjeriti kako neki od njih, HDZ-ovi zastupnici misle pozitivno o konvenciji, unatoč ruci u zraku tijekom glasovanja. Oni su jednostavno tako učinili. Evo prilike grešku ispraviti. Jednostavno se potpisati za Referendum i time dobiti novu priliku. Zapravo, oni samo time pokazuju pravo lice. Ono istinsko kršćansko, kakvo i imaju, samo nemaju hrabrosti za to, jer misle da bi se time mogli spotaknuti. Strah je veliko zlo ovoga društva. Treba biti hrabar. A to ne znači predati se. Građanska Inicijativa “Istinom protiv Istanbulske” učinila je sve što je bilo u njenoj moći. Sad smo tu mi, građani. Red je na nas. Svi zajedno izađimo na ulice. Pomozimo volonterima na crti obrane, dajmo svoj mali doprinos kako bismo ostvarili sveopći cilj. Pokažimo da nas ima. Pokažimo kako ima i onih koji se ne kriju, koji jasno kažu tko su i što su. I to djelatno. Mi, koji u Hrvatskoj živimo od svojega rada ne ovisimo od Europske unije. Volimo ju. Dio smo Europe, ali ne pod svaku cijenu. Ne pod cijenu naših vrijednosti. Ako to još nisu “skužili” oni koji vode ovu državu to je njihov problem. Znamo da oni imaju i veći problem: kako se nositi sa svojom savješću, jer “sjemenje” se brzo raspe, a svjeotnazora ne bude. I zato gornji naslov. Istanbulska konvencija u ovoj državi treba doživjeti rušenje, kako bi naši vodeći poličari doživjeli katarzu. Priliku imaju. Možda i sami potpišu za Referendum o otkazivanju Istanbulske konvencije. Jer, rušenje Istanbulske konvencije nije rušenje ljudi nego provođenja njihovih politika, na čijem ustrajavanju može doći do dubokih devijacija unutar društva. Anto Pranjkić