S njima je bio i ostao samo dragi Bog
Oni su u teškim trenutcima obranili svoju domovinu. S njima je bio samo dragi Bog. Sada je, kažu, mirnodobsko vrijeme. I opet je s njima samo dragi Bog. Ali, borba se, na žalost, i dalje nastavlja. Skupljeni događaji o tome zorno svjedoče. Od stara neprijatelja do navodno svojih bivših ministara... Privilegirani, većina sa 2.770 kn penzije.. ma baš privilegirani. Marginalizirani... Do onih koji kažu da to nisu bili ništa doli Ustaše.. novooustaše ti Zenge, a država nije ništa drugo doli neustaška...
Riječi su opore, teške. Ne okolišaju, nego zasijecaju u bit. Takve su i rečenice, već prepoznatljive iz prijašnjih djelovanja službi koje nikad prestale nisu djelovati. Na pozornici je braniteljska stvarnost. Umjesto zasluženog priznanja, svakodnevna borba s vjetrenjačama. Kažu djeca branitelja imaju prednost pri zapošljavanju. LAŽU. Djeca branitlja uglavnom pripadaju sama sebi i svjetu daleku. Kao i uvjek. Neki uspijevaju pobijediti unatoč svemu, neki se drogiraju, opijaju, odaju pljački da bi mogli preživjeti, ubijaju se. Ništa nije izmišljeno, sve je stvarno poput crnih kronika u novinama. Prisjećanja iz nedavnog rata obvijaju sve te događaje. Tada su to bili stameni ljudi, oni za divljenje. Tukli su se bespoštedno, sanjajući o slobodi. Neko vrijeme su je i uživali, a onda su počela proganjanja. Prednjačila su javna glasila (uglavnom gotovo sva), međunarodni predstavnici, Haaški sud. Čak i pobjednički generali dobiše lisice na ruke. Uzdrhtalo braniteljsko srce takve događaje mučno podnosi. Nije da je slabo, samo teško pronalazi smisao i razlog za daljnju borbu koja je već trebala biti završena. Okončana. Čitajući ove novine čovjeku na pamet dođu spomenici rasijani diljem naše domovine. Predstavljaju križeve, stećke... Doplovili su k nama iz nekog drugog vremena, počesto su nahereni, ali su tu i žele trajati. Bili nagriženi ne znam kako zubom vremena, ili zubom čovjeka zločesta, čovjek im se uvijek obraduje. Oni su znak da u nama još bije narodno, ne kapitalističko, socijalističko, ili fašističko, komunističko ili neko takvo srce. Već ono iz naše himne srce. Živo Hrvatsko srce. I mogu ovi nesritnjaci navaljivati koliko žele. Može onaj gospodin Mrsić blatom se nabacivati i lažju na nekakve privilegirane mirovine. Mogu ovi Srbi od pojedinačnih izgreda raditi slona. Ovo je Hrvatska država.. i nije "SLUČAJNA" jer su je ZENGE STVORILE jer su JUGU ZA SVA VREMENA OBORILE. Mogu htjeti opet u uniformama i puškama u Hrvatsku uletjeti. Kao neki dan. Za slavu Jasenovca oni bi umarširali. Oni bi na stotu potenciju incident u Rjeci dizali. Oni bi Kninski događaj tri tisuće puta uvećali.. toliko koliko bi novaca od Hrvata u svoje vreće mećali... Evo da će se Gospodin Pupovac od izjava svojih ograditi. Kako da ne. Što je rekao? Je li deklarirano rekao kako HRVATSKA NIJE NDH. Je li to rekao - nije. Nešto je muljao, nešto ljuljao.. al od njega te riječi nećemo čuti... Zalud im rađa. Proći neće. Ni vojska Vulina, ni Acina, ni pačića Dačića... Neće proći.. A valjda će i ovi naši pameti doći. Što im treba takav susjed. Što nam treba Regija. Nostalgična Jugoelegija. Kolegica u Beogradu, hrvatska spisateljica, knjigu je predstavila. Kolumnisti listova glavnih gotovo da su kao i ona isti. Na Domovinu se mačem i ognjem obaraju. Ne znam ni sam što stvaraju. Shizofrenijom tako paranoidnom... Na Hrvatsku se DEMOKRATSKU, NEOVISNU kreće, kako ono netko od njih reče: "Malo su ih poubijali, trebali su više.. Jer ta Hrvatska još uvjek diše".
Diše dok bude i jedne njene lude. Lude što otima prolaznosti sve krhotine naše povijesti. Na nama je razumjeti tu povijest i pripomoći da ona barem malo manje mučnije izgleda. A vi koji nas dijelite, koji podržavate ove davno naučene radnje Načertanije, Apisi, Miloševići i djelovanja obavještajaca, od sitnih provokacija do lažnih informacija, možete da se otelite...ali nećete postignuto tući, potući, razvući... Srušiti.. jer tvrdi su zidi u Hrvatskoj pomirenoj kući.
Zato što na kosti pravednika Hrvatska stoji. I nikakvih se provokacija ne boji. Udarite. Odgovor će biti jasan. Kao devedeset pete godine SVETE.
Izvor:Zadarski list
