Saga o Imunološkom zavodu
Saga o Imunološkom zavodu
Je li na djelu već isproban model privatizacije u Hrvatskoj, razori, uništi, kupi za kunu, prodaj za pet, pa opet!
Ili je na djelu apsolutna ne obavještenost o značaju te ustanove,--čisto sumnjamo!
Vjerujemo da se radi o apetitima „mogula i prijatelja“.
Ako se nekad kilogram krupmira mogao zaračunavati kao deset kilograma ili par čarapa kao deset pari čarapa, zašto i cjepivo, za našu djecu, ne bi bilo zaračunavano po metodologiji platiš deset, dobiješ jednu. Uostalom, radi se uglavnom o Hrvatima u Republici Hrvatskoj, pa nekima očito cjepiva za iste nisu ni važna, važno se pobrinuti za nečije džepove.
Odavno je poznato da je prevencija i suzbijanje bolesti najjeftini i najučinkovitiji oblik liječenja, a Imunnološki zavod je osnovan davne 1893 godine baš iz tih razloga i evo već 121 godinu proizvodi cjepiva, antitoksine, albumine i imunoglobuline i prevenira, uz vrlo nisku cijenu svojih proizvoda, mnoge virusne zarazne bolesti, spašava ljudske živote od bjesnila, difterije, ugriza zmija.
Ovaj zavod je jedino mjesto u Hrvatskoj gdje se mogu napraviti testovi za botulizam.
Botulizam je vrlo opasna bolest i vrlo često završi smrću, a nastaje konzumiranjem hrane u kojoj je bakterija (Clotridium botulinum) pod određenim uvjetima proizvela otrov koji je neurotoksičan, a za posljedicu ima progresivnu paralizu centra za disanje. Obolijevaju svi životni uzrasti, pa i djeca ako progutaju spore navedenih bakterija.
Obzirom na ozbiljnost bolesti, pitam se, mogu li testovi za utvrđivanje ove bolesti biti dostupni svima ili samo njima?
Ne shvatljivo je da za 120 godina postojanja i rada ove ustanove u sedmom mjesecu 2013. g.
Agencija za lijekove i medicinske proizvode, uskraćuje davanje proizvodne dozvole za proizvodnju lijekova iz ljudske krvi i seruma životinjskog porijekla, što je i glavna financijska uzdanica Zavoda. Ovom zabranom praktično se zabada nož u leđa i život ustanove se lagano privodi kraju. Kao razlog ukidanju dozvole, navodno, su ne uvjetni prostori za proizvodnju navedenih lijekova.
Dakle, ne radi se o propustima u kvaliteti i učinkovitosti proizvoda, koji su apsolutno primjenjivi i korisni, nego se radi o ne adekvatnim prostorima za proizvodnju istih.
Pa gdje tu zdrava pamet?
Hoće li će eventualni uvoznik istih proizvoda pitati proizvođača kakve su prostorije u kojim je lijek proizvođen, kako su obojani zidovi i na koju stranu se otvaraju vrata, ako lijek zadovoljava svrhu.
Ako je lijek u istinu kvalitetan i primjenjiv, što se mogućih pacijenata tiče, mogao je biti proizveden na zagrebačkom Kolodvoru.
Danas u skladištima Zavoda leži u vrijednosti nekoliko desetaka miliuna kuna lijekova, načinjenih iz ljudske krvi i seruma životinja. Ovi korisni i primjenjivi lijekovi se zbog zabrane navedene agencije ne mogu prodavati, što znači da će isti propasti, kao i novac koji bi se za lijekove mogao utržiti.
Čini li se to ikome razumno?
Pitam se kako će i na koji način djelovati županijski Zavodi za javno zdravstvo, kad, kojim cjepivima i lijekovima će prevenirati bolesti naše djece?
Kakva i koje kvalitete će biti cjepiva iz uvoza?
Hoće li naša djeca biti zamorčići?
-2-
Imunološki zavod uistinu ima tradiciju u proizvodnji virusnih cjepiva. Vlastiti „know-how“ osmišljen je izradom cjepnog soja Edmonston-Zagreb, koji se u obliku cjepiva protiv ospica (morbila) pojavio na domaćem tržištu 1968. godine.
Osamdesetih godina Imunološki zavod se kvalificira kao dobavljač cjepiva protiv ospica za agencije UN-a, a kvalifickacijski postupak je nadzirala Svjetska zdravstvena organizacija. Od tada su virusna cjepiva distribuirana na razna svjetska tržišta, dokazujući svoju neškodljivost i djelotvornost na milijunima cijepljene djece. Trajanje aktivne imunosti nakon cijepljenja sa sojem Edmonston-Zagreb bolja je prema pokazateljima Svjetske zdravstvene organizacije, nego u slučaju cijepljenja nekim drugim cijepnim sojevima morbila (npr. Schwarz).
Licenca za proizvodnju ovog cjepiva protiv ospica prodana je u Švicarsku, Indiju i Meksiko.
Svoje proizvode Imunološki zavod izvozi u Indiju, Pakistan, Filipine, Meskiko, Rusiju, Laos, Makedoniju, Vijetnam, Ukrajinu, BiH, Srbiju, Makedoniju, Kosovo, Crnu Goru, Armeniju, Iran, Burkinu Faso, Egipat, Bangladeš, Maleziju, Argentinu, Paragvaj, Haiti itd. itd.
Trgovačko društvo IMUNOLOŠKI ZAVOD d. d. je solventna, likvidna i konkurentna firma, koja redovito isplaćuje plaće i doprinose za oko 200 radnika.
I pored svega navedenog Trgovački sud u Zagrebu donio je 20. prosinca 2013. g. Rješenje o otvaranju stečajnog postupka za Imunološki zavod.
Treba li još nešto dodati?
Treba –nećemo zaboraviti.
U Vukovaru, 23. 01. 2014. g.
S vjerom u Boga i hrvatski narod
Stožer za obranu hrvatskog Vukovara
