Sedlar: Ni u jednom filmu nisam poticao na mržnju, niti pokušao zatajiti bilo čiji zločin...

Jakov Sedlar u utorak je, nakon negativnih reakcija na prijedlog Odbora za dodjelu priznanja da mu se ove godine dodijeli Nagrada Grada Zagreba, odbacio optužbe za revizionizam i poticanje mržnje podsjećajući na nekoliko činjenica koje,"svjedoče koliko su one monstruozne".

"Nikada, niti u jednome svome filmu ili javnom istupu, nisam poticao na mržnju, nikada nisam pokušao zatajiti bilo koji i bilo čiji zločin, nikada niti u jednoj primisli nisam rekao bilo što pozitivno o fašizmu. Fašizam (kao i komunizam) zla su koja samo bolestan čovjek može podržavati i promovirati", ističe Sedlar. Podsjetivši da se u osam igranih i više od 70 dokumentarnih filmova bavio hrvatskim povijesnim temama te, uz ostale, snimio filmove o Stepincu, Paveliću, Titu, Tuđmanu, Kuhariću, Hrvatima i Srbima, ustašama, Jasenovcu, Domovinskom ratu i Gotovini, Sedlar ističe da je uvijek "koliko je bilo moguće, nastojao potaknuti rasprave o bolnim temama hrvatske povijesti kojih su se drugi moji kolege klonili, pri tome nikada ne želeći nikoga uvrijediti". U nizu slučajeva bio sam inicijator dijaloga i rasprava, nerijetko i žučnih, kada se radilo o novootkrivenim podatcima koji su tijekom vladavine komunista bili skrivani sa svrhom da se pojedinci ili cijeli hrvatski narod optuže za genetski genocid. Podsjeća i da se u međunarodnim projektima velikim dijelom bavio temama Izraela, njegovih značajnih ljudi, te, uopće, Židova kao naroda te da trenutačno radi na filmovima "Utakmica" (izrazelsko-američkoj koprodukciji o meču smrti koji je između nacista i logoraša odigran 1944. u Budimpešti) i "Protokoli sionskih mudraca" (dugometražni dokumentarni film o najpoznatijoj antisemitskoj knjizi). Također podsjeća da ga je 1997. Organizacija Ujedinjenih naroda u New Yorku nagradila priznanjem "Harmony of Star" za promicanje različitih kultura te da je za film "Jeruzalemski sindrom" u kojemu sudjeluju Martin Sheen, Charlotte Rampling i Macualay Culkin, na festivalu u Veneciji 2004. dobio nagradu za poticanje kulture dijaloga u politici. "Uvijek sam argumentima pokušavao reći što mislim o pojedincima ili o događajima o kojima su nam u doba komunizma servirani lažni podatci kao konačne i nepromjenjive istine. Smatram da je nekoliko mojih filmova potaknulo diskusije koje će, uvjeren sam, donijeti rezultate da se približimo istini kada su u pitanju, recimo, Tito, Stepinac, Jasenovac...", ističe Sedlar u odgovoru. "Ono što velikosrpskoj komunističkoj bratiji, recimo, smeta u mome pokušaju da se dođe što bliže istini oko Jasenovca jest dokazana činjenica da je taj logor nastavio svoje djelovanje i nakon 1945., samo u tom poratnom periodu nisu ubijale ustaše nego Titovi komunisti. Ni u tome filmu nisam branio ili umanjivao bilo čiji zločin, samo sam potaknuo raspravu o svemu što se tamo dešavalo, ali bez ničim dokazanih tvrdnji da su tamo Hrvati pobili milijun Židova i Srba. Niti jedan zločin ne smije se zatajiti , bez obzira tko ga je počinio, to je moj stav kojega nisam rekao samo u tome filmu", ističe Sedlar. Postavljajući pitanje zašto su se oko toga angažirale, kako ih naziva, velikosrpske 'Novosti', opskurna 'Liga antifašista'... nekakva inicijativa 'Zagreb je naš', 'Socijalistička radnička partija Hrvatske', te nekoliko srbijanskih portala", Sedlar uz ostalo tvrdi kako se njihovo djelovanje "temelji na negiranju svega što je hrvatsko (osim uzimanja 'ustaških' kuna iz hrvatskoga državnoga proračuna), te promicanju ideja jugoslavenstva i svega što je po Hrvate bilo negativno u totalitarnom Titovom komunističkom režimu", te "na svaki način žele oblatiti bilo koga za koga znaju da želi promicati istinu, a ne laži o hrvatskim ljudima i hrvatskoj povijesti".H