Strahuju li Josip Manolić i Ante Barišić od Tomislava Karamarka?

Na ročištu na zagrebačkom Općinskom kaznenom sudu na kojem bivši predsjednik HDZ-a i potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko tuži Josipa Manolića za klevetu zbog tvrdnji da je bio “suradnik Udbe”, Barišić je u travnju ove godine kazao kako neposredna saznanja o sadržaju Manolićevih tvrdnji jer je “kao operativni radnik SDS-a bio neposredno uključen u postupanju u okviru grupne operativne obrade naziva ‘Trs’, a koja se u kontinuitetu odvijala od 1981. do 1990.” Prema Manolićevim njegovim riječima, nositelji te obrade bili su centri SDS-a Zagreb i Split, a svrha operativne grupne obrade ‘Trs’ bila je kontroliranje žarišta tzv. neprijateljske djelatnosti “koja se manifestirala u vidu aktivnosti određenih vjerskih zajednica” i u “svrhu identifikacije nositelja tih djelatnosti”. Istaknuo je i da su pojedini ljudi koji su bili obuhvaćeni tom obradom kasnije bili pripremani za suradnju sa Službom državne sigurnosti. Naveo je i da je u konkretnom slučaju Tomislava Karamarka trebalo nastaviti “operativno kombiniranje”, a taj termin znači da su operativci dobili odobrenje da provode  razgovore izvan službenih prostorija u svrhu pripreme za vrbovanje. “A to je sve bio sastavni dio procesa uspostave suradničkog odnosa u Službi državne sigurnosti”, kazao je Barišić, dodajući da je “s tim procesom” bio upoznat sve dok svu raspoloživu dokumentaciju o tom slučaju nije dao “organima sigurnosti JNA”. “Dogovor o suradničkom odnosu morao je biti isključivo dobrovoljan jer bi se u suprotnom kršila ljudska prava. Mogli su se koristiti i kompromitirajući dokumenti kako bi se nekoga pridobilo na suradnju. Kada me se pita je li takvo što korišteno i slučaju operativnog kombiniranja nad Tomislavom Karamarkom, odgovor je da su bili određeni pisani materijali koji su upućivali na njegove veze s Željkom Malnarom”, rekao je Barišić dodajući kako ti materijali nisu bila prijetnja državnoj sigurnosti, već klasični prekršaji ili “neko kazneno djelo”. Tada su Karamarkovi odvjetnici prigovorili istinitosti Barišićeva iskaza navodeći da je “motiviran osobnim animozitetom” što je “vidljivo iz činjenice da je i sam nakon intervjua Josipa Manolića sa spornom izjavom i sam dao intervju u kojem je ponovio slične tvrdnje”, odnosno, da je Karamarko bio suradnik UDBE. Osim toga, istaknuli su i da Barišić kao svjedok obrane nije ponudio ni jedan materijalni niti personalni dokaz. Tužbu protiv Manolića, za kojega traži kaznu od 350 dnevnih dohodaka, Karamarko je najavio nekoliko dana nakon objave spornog intervjua Nacionala u lipnju 2015. Manolićeve tvrdnje da je krajem 80-ih godina surađivao s tadašnjom Službom državne sigurnosti koja ga je ucijenila zbog veza sa sitnim kriminalcima, ocijenio je lažima i klevetama plasiranima u javnost “zbog političkih motiva i u predizborne svrhe”. Osim Manolića Karamarko je zbog spornog intervjua tužio i tjednik Nacional protiv kojega je nepravomoćnom presudom dobio 70.000 kuna. Ročište s Antom Barišićem trebalo je biti održano 22. rujna, dakle, prošloga petka,  no Barišićeva obrana odgodila je i tražila novo ročište za studeni, dok je ročište  s Josipom Manolićem zakazano za četvrtak, 28. rujna, Manolićeva obrana zatražila je odgodu do daljnjega bez objašnjenja. Postavlja se logično pitanje; strahuju li Barišić i Manolić od Tomislava Karamarka? Zašto su odgodili ročište, još uvijek nema konkretnih informacija.