Tko Franji Habulinu daje za pravo da vrijeđa bleiburške žrtve i katoličku crkvu?

Ponizivši bleiburške žrtve, Habulin je napao i crkvu, i državu gaseći svojim riječima svaki oblik demokracije, gaseći svojim riječima kojima nas vraća u prošlost i hrvatsku budućnost. Jer ne bi li se budućnost, ratom izranjavanje zemlje trebala temeljiti na poštivanju svih žrtava bez obzira na njihov predznak? U državi, čije probleme teško da može pobrojati i ponajbolji svjetski matematičari i statističari, u godini u kojoj demografi pucaju od podataka o broju iseljenjih, tek površan pogled na medijske natpise i aktivnosti mlatitelja prazne slame, prosječnom i nepristranom promatraču otkrio bi kako mi problema zapravo nemamo. Dok nam primjerice umirovljenici ruju po smeću tragajući za kakvom plastičnom bocom koja označava egzistenciju, a istovremeno pak sindikati prikupljaju potpis o mirovinama naše djece, ovih su dana zagrebačkim ulicama promarširali članovi besmrtnog partizanskog voda, s druge pak strane u Bleiburgu su se uoči komemoracije okupili ljevičari predvođeni Titovim vatrogascem Franjom Habulinom, čelnim čovjekom Saveza antifašističkih boraca, kako bi progovorili o ”aktualnim” temama odnosno ustašama. ”I ove smo se godine okupili da podignemo glas prosvjeda protiv manifestacije što se prodaje kao okupljanje vjernika koji žele odati počast nevino ubijenima nakon završetka Drugog svjetskog rata, no ona to nije”, grmio je Habulin s austrijske pozornice dodajući da je bleiburško okupljanje zapravo tek naricanje za propalom ustaškom paradržavom, i pokretom koji je kompromitirao hrvatsko ime. Ponizivši bleiburške žrtve, Habulin je napao i crkvu, i državu gaseći svojim riječima svaki oblik demokracije, gaseći svojim riječima kojima nas vraća u prošlost i hrvatsku budućnost. Jer ne bi li se budućnost, ratom izranjavanje zemlje trebala temeljiti na poštivanju svih žrtava bez obzira na njihov predznak? Ne bi li se povijest u društvu koje grca od problema trebalo prepustiti povjesničarima i njihovim polemikama? Tko je uopće Habulin da dovodi u pitanje pijetet dijela hrvatskoga naroda? Tko mu uopće daje za pravo da danas, i sada budućnost šačice one djece koja su ostala ovdje u domovini, boreći se za bolje sutra gradi potenciranjem podijela? Dakako, bez iznimke valja reći da tih i takvih habulina, ima i na onoj ”drugoj” strani. Povijest i ratovi, vode se iz dana u dan, iz sata u sat pa gdje ste gospodo kada vas hrvatska budućnost i djeca trebaju? Zašto šutite na to što se u vukovarskoj županiji zatvaraju škole? Zašto vas nema na ulicama kada sada i danas u 21.stoljeću hrvatsko pravosuđe oslobađa ubojice hrvatske djece i smanjuje im kazne? Gdje ste kada uhlhebljuju podobne, a ne sposobne, ako vam je stalo do istine, žrtava i naroda? Nije li i danas hrvatski narod žrtva, među ostalim i podijela koje ne nude doslovno ništa? Bleiburg je, koliko god žustro raspravljali za dio naroda simbol i metafora stradanja, mišljenja povjesničara doista jesu sučeljena, i neka tako ostane, jer Hrvatska danas za rasprave nalik onoj koju potencira Habulin nema vremena, ni prostora. Autor:Iva Međugorac/dnevno.hr