TUĐMAN - ŠTO JE OSTALO: 'Imamo Hrvatsku, ali prvog hrvatskog predsjednika danas štuju još samo 'izdajnici i udbaši'!

Hrvatska povijest se već sada može podijeliti na onu prije i poslije Tuđmana. A podjele u hrvatskom društvu počele su upravo Mesićevom, Račanovom i Sanaderovom 'detuđmanizacijom' i nitko ih više, nažalost, ne može zaustaviti. Punih je 15 godina prošlo od smrti prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana, a hrvatsko se društvo i država nisu maknuli dalje od početka. Ali što vrijeme više odmiće, sve je jasnije kako današnje duboke podjele zapravo započinju s Tuđmanovom smrću i procesom tzv. "detuđmanizacije" pod kojim su političke elite pokušale na svaki mogući način obezvrijediti cjelokupno Tuđmanovo djelo. Ipak, kada se podvuće crta, činjenice su neumoljive: ostala je suverena, nezavisna i međunarodno priznata hrvatska država. Kakva god danas bila, ona je nastala kao slijed povijesnih zbivanja u kojima je Tuđman bio neprijeporni subjekt ("da je na njegovu mjestu bio kolebljivi Račan, Hrvati vjerojatno ni danas ne bi imali samostalnu državu", rekao je svojevremeno Tonči Vrdoljak); nikad prije i nikad poslije Hrvati nisu bili toliko složni ponajprije zahvaljujući Tuđmanovoj ideji pomirdbe svih hrvatskih opcija; na koncu, hrvatski je narod ostvario sve svoje povijesne ciljeve – od osamostaljenja, primitka u UN do ulaska u NATO savez i Europsku uniju. Zahvaljujući upravo dobrim dijelom tvrdoglavom Tuđamnu nastala je i o(p)stala današnja Republika Hrvatska, kao trajna povijesna činjenica, ostvarenje vjekovnog sna mnogih hrvatskih naraštaja - kojima se nije posrećilo da na tom putu i vojno pobijede svoje vjekovne neprijatelje. Ostalo je veliko djelo - Bljesak i Oluja za koji su najzaslužniji branitelji i što vrijeme više prolazi, to ćemo biti sve više svjesni nasljeđa koje je ostavio prvi hrvatski predsjednik. Osramoćen, proklet i zaboravljen Prije punih 14 godina, točnije 13. rujna 2000. godine, Tuđmanov nasljednik Stjepan Mesić omogućio je novinarima britanskog „Channela 4" uvid u 100 magnetoskopskih vrpci i čak 17 000 transkripata, dajući im pravo da ekskluzivno snime skidanje voštanog pečata s vrata sobe u kojoj su bili uredno pohranjeni najtajniji dokumenti iz Tuđmanove ere. Kako je bilo nemoguće u samo dva sata pregledati ili pročitati tisuće vrpci i transkripta, danas je potpuno jasno da su Stjepan Mesić i njegovi činovnici izabrali i dali stranim novinarima transkripte koji su trebali najuvjerljivije potkrijepiti u Europi i svijetu stvorene predrasude o prvom hrvatskom predsjedniku kao djelitelju Bosne i Hercegovine, Miloševićevom tajnom ortaku u „kovanju rata", narodnom pljačkašu, povijesnom revizionistu koji niječe holokaust, despotu-diktatoru i, na kraju krajeva, ratnom zločincu. Prihvativši glavnu ulogu Tuđmanova determinatora, novoizabrani predsjednik Republike nadao se da će mu to izdajničko djelo - ubojstvo mrtvog prethodnika osigurati slavu pravednika-osvetnika. Toj svrsi trebao je poslužiti i članak „Tajne snimke povezuju mrtvog diktatora s bosanskim zločinima" objavljen u britanskom dnevnom listu „The Independent". Krajem listopada iste godine britanska televizijska mreža „Chanal 4" emitirala je, dokumentarni film "Hrvatska: Otkrivene su Tuđmanove vrpce" o "tajnom" arhivu prvog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana. Televizijska ekipa, uz dopuštenje i neskriveno oduševljenje njegova nasljednika, bivšega štićenika i prijatelja, a kasnijeg komedijaša i cirkusanta Stipe Mesića, ključne dijelove "dokumentarca" snimila je tijekom dvosatnog boravka u Uredu predsjednika Republike. Na žalost Mesića, od „velike priče" o Tuđmanu zlikovcu, djelitelju Bosne, velikom političko-mafijaškom pljačkašu vlastitoga naroda danas nije ostalo ništa. Štoviše, moglo bi se kazati da bi se u skoroj budućnosti mogla ostvariti prastara poslovica: „Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada!" Naime, iako mu je upravo HDZ omogućio da ima obilata doživotna prava kao bivši predsjednik Republike, za vratom mu već godinama vise brojne afere, između ostalih i Afera Patria. Još i važnije: on sam i velik dio njegove obitelji, političke familije, prijatelja i donatora pod istragom je ili su već osuđeni za različita kaznena nedjela: Tomislav Dragičević, Hrvoje Petrać, Robert Ježić, Ivo Sanader, Radimir Čačić, Lijanovići, slovenski lobist Božo Dimnik koji je Mesiću dao milijune za kupnju novih stanova itd... Ono što je Mesić pokušao učiniti 2000. – kriminalizirati i javno osramotiti Franju Tuđmana i cijelo razdoblje stvaranja hrvatske neovisnosti, kao i sve one koji su bili u njegovoj blizini i koji su stvarali i upravljali Republikom Hrvatskom u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, danas se Mesiću koji je svjedočio protiv svoje države u Haagu vraća kao bumerang. Na kraju će završiti osramoćen, prezren, proklet i zaboravljen. I za 30 ili 50 godina za Mesića više neće znati nitko, dok će se Tuđmana uvijek spominjati pa barem i samo kao povijesnu bilješku. Punih 15 godina nakon Tuđmanove smrti (10. prosinca 1999.) i dalje se postavlja pitanje: Predsjedniče, što je ostalo? I danas se oni koji imaju hrabrosti izustiti onu poznatu "Sve za Hrvatsku, a jedinu nam i vječnu Hrvatsku ni za što!" proglašavaju izdajnicima, udbašima i lažljivcima. I to od „iskonskih nepatvorenih" HDZ-ovaca koji za Tuđmanom posegnu samo u posebnim prigodama. No, hrvatska se povijest već sada može slobodno podijeliti na onu (slavnu) prije Tuđmanove smrti i onu neslavnu poslije njega. Nažalost, osim Mesića i sadašnji predsjednik dr. Ivo Josipović relativizira Tuđmanovo vrijeme. On primjerice kaže da „za ratove na području bivše Jugoslavije nije kriva jedna država ili jedan narod već je to uzrokovao konglomerat različitih politika". Dakle, za rat ne može biti kriva samo Srbija i srpski narod već i drugi, a iako to nije izrekao, jasno je da je mislio i na Hrvatsku i Hrvate. No to je već jedan drugi problem.  

• Autor: Dražen Boroš/dnevno.hr
• Photo: scren shot/YouTube