Tužan završetak školske godine za odlikaše Tomislava i Blaženka

Tomislav (13) i Blaženko Jakovljević (12) u školi su odlikaši i za razliku, od dobrim dijelom danas razmažene i lijene  djece čiji roditelji muku muče da ih privole na učenje – njima je knjiga draga i radosna suputnica kroz djetinjstvo. Oni se ne vesele završetku školske godine kako je to slučaj s većinom današnje djece, nego bi u školu išli kad god mogu. Njihov je život u selu Žabnica na rubu Zagrebačke županije puno vedriji kad su u klupama nego –  kod kuće. Unatoč velikim naporima koje je njihov otac Ivan (42) vlastitim rukama uložio kako bi trošnu kuću, za koju je prije nekoliko godina imao jedino novaca kupiti, doveo u minimalno prihvatljive životne uvjete,  krov iznad glava članova obitelji Jakovljević, pod trulim gredama samo što se nije srušio, vlažni zidovi puni su gljivica, a spavati mogu jedino svi u istoj sobi. A uz dvojicu braće odlikaša, tu je i šestogodišnji brat Danijel, dok je mama Marina u drugom stanju te u rujnu očekuju prinovu. Jakovljevići ne žive, oni preživljavaju, skromno dan za danom, a za pomoć – nema kome se nisu obratili. No kako narod kaže, siromašni rođak, daleki je rođak. - Živimo od 1700 kuna socijalne pomoći i dječijeg dodatka, koji kasni već dva mjeseca. A kuća… kuća nije ni moja još, nije još otplaćena. Račun mi je blokiran, ovršno rješenje je sjelo jer nisam platio TV pretplatu  – povjerava nam se glava obitelji Ivan Jakovljević čiji je dom ostao i bez električne energije prije godinu dana pa su mali odlikaši pisali zadaće i učili pod svjetlom svijeće. Sva obećanja koja su dobivali na raznim mjestima – od Crvenog križa, općine, poslovnih ljudi – izjalovila su se. Nije dosta što čovjek mora pružiti ruku, zatražiti pomoć, nego umjesto iste dobiva već godinama laži i obmane – kažu Jakovljevići osvrćući se na svoju nezavidnu životnu priču u koju ih je dovela nezaposlenost i slabi izgledi da će Ivan i Marina ikada ponovo naći pristojan posao.  - Poplavljena područja Slavonije sada su na prvom mjestu, a nas su zaboravili, za nas nemaju, nego što i ako ostane – očajan je Ivan Jakovljević koja bi želio svojim dječacima pružiti najbolje što može, a život ipak piše drugačiju i suroviju priču. U njihovoj kući nema tekuće vode, nema wc-a, no sve to, ove hrabre dečke nije spriječilo u svojim obvezama prema školi. Da tragedija bude još veća, pojašnjava nam mama Marina, osim vrlo teške financijske situacije u kojoj su se našli nakon što je otac Ivan ostao bez posla  – Blaženko i Danijel imaju problema s govorom i rijetko komuniciraju. - Mjesečno dva puta idemo u Polikliniku Suvag u Zagrebu, trebali bismo češće, ali nemamo novaca to priuštiti, putni nalog nam nisu dali jer kažu da na njega nemamo pravo. Teško je živjeti u selu Žabnica jer većina stvari kojima je djeci u gradu pristupačna, ovdje ne postoji. Autobusna linija, trgovina, dječje igralište – ovdje su samo puste želje stanovnika i rijetke preostale mladeži koja zbog nezaposlenosti – bježi u Zagreb.  I obitelj Jakovljević bi rado otišla – u neki socijalni stan, jer derutna kuća je samo privremeno rješenje kojega najeda zub vremena. No, spremni su oni i na kompromis jer glava obitelji dobro zna građevinske poslove, pa kad bi bilo mogućnosti za donacijom građevinskog materijala – napravio bi do trošne kuće novu – da njegovi odlikaši mogu konačno  učiti i radovati se svom domu kao i svako drugo dijete.  

Ukoliko ste u mogućnosti pomoći obitelji Jakovljević, možete uplatiti svoje donacije na žiro račun Marine Jakovljević IBAN - HR93 23400093110321403

  Izvorni članak možete pogledati OVDJE