"USTAŠKI DIVERZANATI!" Srpski general novčano nagradio vojnike: Dočekali branitelje koji su se izgubili na putu za Zagreb

General Srpske vojske Krajine Mile Novaković 29. lipnja 1993. godine novčano je nagradio dvanaestoricu vojnika 50. motorizirane brigade 15. ličkog korpusa “povodom iskazane hrabrosti i vojničke umješnosti u savlađivanju ustaške diverzantsko-terorističke grupe u rejonu sela Zalužnice u Lici”.

Naknadno se ispostavilo da nije bilo govora o nikakvoj hrabrosti niti spretnosti srpskih vojnika, već o kukavičkom napadu na nenaoružane branitelje, a Novakovićeva nagrada poslužila je, pokazat će se, samo kao propaganda kojom je želio motivirati svoju vojsku.

Branitelji se vozili u krivom smjeru

Srpski vojnici novčano su nagrađeni zbog čina koji se dogodio samo dan prije, u okolici ličkog sela Zalužnice. Naime, 11 pripadnika 150. brigade Hrvatske vojske koji su se nalazili s postrojbom na ličkom ratištu krenuli su u Zagreb na odmor. Njihov odlazak s ratišta imali su dozvolu zapovjednika minobacačkog voda kojem su pripadali, no odlazak na odmor nisu obavijestili zapovjedništvo brigade. Odlazak hrvatskih vojnika bio je organiziran autobusima iz Perušića, no skupina se na put prema Zagrebu uputila vojnim kamionom, i to bez oružja koje su ostavili u postrojbi. 

Nedaleko Otočca stigli su na nadzornu točku Rajkovići smještenu između Čovića i Zalužnice, koju su držali pripadnici 133. brigade, a samo kilometar dalje u smjeru Zalužnice, bila je smještena nadzorna točka agresorske vojske. Što se dogodilo dolaskom na nadzornu točku Hrvatske vojske nikada do kraja nije razjašnjeno. Vozač kamiona Miroslav Nikolić tvrdio je kako je pripadnike 133. brigade upitao jesu li na dobrom putu prema Zagrebu, a oni su mu odgovorili potvrdno, no hrvatski vojnici s punkta kazali su kako nije bilo tako. Oni su, pak, izjavili da im je vozač kamiona kazao “kako idu postavljati mine između hrvatske i srpske nadzorne točke.” Četiri godine nakon incidenta, Županijski sud u Gospiću dokazao je da vojnici s punkta nisu govorili istinu, podsjetio je povjesničar Borna Marinić na stranici Domovinskirat.

Naletjeli ravno na punkt vojske RSK

Uvjereni da se voze u smjeru Zagreba, pripadnici 150. brigade naišli su na balvane. Tek tada su shvatili da su na krivom putu, no bilo je prekasno. Srpskoj vojsci bilo je nemoguće ne primijetiti nadolazeći kamion jer tim putem od početka rata nije prošlo niti jedno vozilo. Na kamion su otvorili vatru iz automatskog oružja, a dok su branitelji iskakali bježeći u žito, srpska je vojska ispalila i raketu. Nastao je kaos i hrvatski branitelji u panici nisu znali: predati se ili pokušati pobjeći?

Nakon što se predao prvi hrvatski vojnik, na mjesto pucnjave stigla su dva vozila UNPROFOR-a koji se nalazio nedaleko tog mjesta. Desetorica hrvatskih vojnika, od kojih trojica ranjenih, predali su se dok je u ovom napadu ubijen hrvatski vojnik Refik Mahmuljin. Zarobljenici su odvedeni u kninski zatvor te kasnije razmijenjeni, a tijelo 29-godišnjeg Refika Mahmuljina predano je dva dana kasnije hrvatskim vlastima.