UŽAS KUĆE broj 55…

DOMOVINSKA POVIJEST: Pokolj u Kusonjama Borba s četnicima trajala je dva dana i jednu noć. A onda su vojnici koji su preživjeli rešetanje kuće, iz nje su istjerani eksplozivom. Uslijedilo je iživljavanje, masakriranje, hladnokrvna ubojstva zarobljenih Hrvata - metkom u potiljak. Moralo je proći punih 25 godina kako bi šira hrvatska javnost doznala za pokolj u Kusonjama, jedan od najtragičnijih događaja koji se odigrao tijekom Domovinskog rata. Naime, HRT nas je ovih dana počastio filmom “55”, koji je lani poharao kina diljem Hrvatske. Realistični prizori rata i bliske borbe malo koga su ostavili ravnodušnim. No, film  i stvarnost su uvijek drukčiji, stvarnost je nekad bolja, a nekad lošija. U slučaju Kusonje ona je bila puno užasnija od onog što smo mogli vidjeti iz fotelje u dnevnom boravku… Pakrac bio pred padom Žestoko granatirani Pakrac bio je pred padom. Smatralo se kako najviše štete gradu nanose četnici koji su se utaborili u Kusonjama iz kojih im je Pakrac bio savršena meta. Glavni stožer Hrvatske vojske vrlo je brzo shvatio da bi jedino brzom akcijom „čišćenja“ Kusonja i onesposobljavanjem neprijateljskih minobacača grad mogao biti spašen, a daljnje djelovanje onemogućeno. Upravo stoga za odlazak u Kusonje pripremljeno je 18 pripadnika vrlo spretne “A” satnije, pripadnika 105. bjelovarske brigade, te dva policajca. Njih 20. Naoružani automatskim puškama, 8. rujna 1991. sjeli su u prvi pakrački oklopnjak “TOP 1” te krenuli u akciju vođeni podatkom da je prethodnog dana uspješno provedeno izviđanje na temelj kojeg je zaključeno da su male šanse da malobrojni četnici koje su uočili mogu hrvatskim vojnicima napraviti konkretnu štetu. Međutim… Dvadeset branitelja upada u „potkovu“ Odmah u 8:30 sati, kod kapele Male Gospe, oklopnjak s dvadesetoricom hrvatskih vojnika upada u zasjedu, u tkz. “potkovu”. Četnici su ih opkolili s jedne i druge strane, a zatim ih s leđa “zatvorili” te jakom vatrom tjerali naprijed do prikladnog mjesta za uništenje. Ručni bacač koji je ispaljen u oklopnjak prisilio je Bjelovarčane da se iz njega izvuku i potraže sklonište. Privremeni spas pronašli su na kućnom broju 55. Borba s četnicima trajala je dva dana i jednu noć, pri čemu se na kuću tuklo iz svog raspoloživog oružja. Drugog jutra, vojnici koji su preživjeli rešetanje kuće iz nje su istjerani eksplozivom. Zarobljeni Hrvati tada su postali žrtve nečasnog, neprijateljskog ratovanja. Uslijedilo je iživljavanje, masakriranje, hladnokrvna ubojstva metkom u potiljak. Izmrcvarena tijela pobijenih hrvatskih junaka bačena su na kamion i odvezena na smetlište, gdje su i pokopana… Tragedija Kusonja, međutim, ovdje nije završila. Dvije godine nakon ovog stravičnog pokolja, Kusonje su bile pod snagama UN-a. Upravo zbog osjećaja sigurnosti, obitelj, prijatelji i suborci uputili su se na mjesto zločina kako bi vijencem odali počast pobijenim vojnicima. Upravo u trenutku postavljanja vijenca eksplodirala je mina postavljena od strane četnika. Ionako teška i mučna priča o Kusonjama, ovim je dodatno dobila na težini jer su tom prilikom poginula tri hrvatska časnika. Film koji smo imali prigodu pogledati mnogi pripadnici 105. brigade smatraju poprilično vjerodostojnim. Unatoč tome, neki su ga i žestoko sporili, a jedan od njih je Savo Štrbac: „Hrvati na različite načine, pa i posredstvom svoje kinematografije, nastavljaju pružati lažnu sliku o ratu u Hrvatskoj. U ovom filmu, istina ima ‘dva lica’ jer su branitelji Kusonja bili Srbi, a ne Hrvati. Rade Komlenc, vlasnik kuće broj 55 u Kusonjama, kazao mi je kako su se ‘Hrvati koji su u selo upali s oklopnim vozilom – ‘srbožderom’ – da bi popalili i pobili sve srpsko, sklonili u njegovu kuću kada su ih Srbi pogodili i tamo su svi izginuli, jer se tijekom 25 sati pregovora nisu htjeli predati“ – izjavio je Štrbac nakon premijere.