Vlada mu je glupa: Frljić svjestan da su mu dani odbrojani i da 'puno sere'

Priznaje da ga u protestu ne podržavaju ni vlastite kolege kazalištarci te da ga prolaznici pljuju na cesti i traže njegovu dekapitaciju Intendant riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Oliver Frljić dobio je ''na račun'' provale u svoj stan dodatni prostor u ljevičarskom glasilu Lupiga.com, kojem je ministar kulture Hasanbegović također na tapeti, nakon odluke o raspuštanju povjerenstva koje je ovom portalu dijelilo stotine tisuća državnih kuna. Na Lupigi je tako ''lupio'' po HDZ-u, a paljbu je ''proširio'' i na Most. Tako je za Vladu, koju su izabrali građani RH, rekao da je ''glupa''. Komentirao je i nagađanja oko njegove smjene, a priznao je i kako kolege kazalištarci baš i ne empatiziraju s njim kad su u pitanju navodna zastrašivanja koja samo što nije nazvao uvodom u svoju likvidaciju. U nastavku prenosimo dijelove intervjua, kojemu su povod Frljićeve ''paranoje'' zbog provala u njegov i stan njegove djevojke. Sada bi još država trebala plaćati i policijsku zaštitu Oliveru Frljiću. - Možda meni stvari izgledaju dramatičnije nego njima. S obzirom na cijelu pretpovijest, prijetnje koje smo primali u Rijeci i, primjerice, ono prošlogodišnje nasilje ispred HNK, činilo mi se da nekakva policijska zaštita ima smisla. Mislio sam da bi, zbog svega što sam rekao, i zato jer sam cijelo vrijeme inzistirao na povezivanju ta dva slučaja, s njihove strane trebao doći taj prijedlog. Međutim, ništa od toga. Prevelika je, pored toga, slučajnost da je u istom tjednu provaljeno u dva stana koja imaju veze sa mnom. Kakvo ste stanje zatekli u stanovima? - Poprište provale je izgledalo identično u oba stana; stvari su bile razbacane po bračnim krevetima. To što je ukradeno u oba stana je mizerno. Izgledalo je kao da je riječ o simulacijama pljačke. Primarno je, držim, bilo slanje poruke da dobro razmislim što bi moglo uslijediti. Kako u spomenutom kontekstu gledate na ove događaje? - Nije bilo svejedno ni kad su bili fokusirani samo na mene. Sad su, međutim, i djevojci upali u stan. Sinoć sam zvao kćerku, koja živi s majkom. Razmišljao sam u tom trenutku da je negdje sklonim neko vrijeme. Nimalo ugodna situacija. Mislite da postoje neki nalogodavci? - Možda sam paranoičan, ali ne kužim tko bi to sam izveo. Logika je jasna: "puno sereš, pa sad malo razmisli hoćeš li tako nastaviti". Ne znam kako se to odrađuje, ali mislim da postoje načini da se sve obavi bez da se sazna odakle je došla ideja. Držite i da je aktualni politički ambijent doprinio ovim događajima? - Poprilično. Spomenut ću najavu Tomislava Karamarka da će me smijeniti kad dođe na vlast, zatim ono pismo predsjednice Miloradu Pupovcu, kao i HDZ-ovo kontinuirano stvaranje netolerancije i medijskog nasilja. Stvari su stalno na rubu. U tom kontekstu mi se čini da ti ljudi snose odgovornost, što sam i apostrofirao u jutrošnjem priopćenju medijima. Tamo ste naglasili kako ćete upravo "predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović držati odgovornom ukoliko se nakon njezinog huškačkog pisma dogodi eskalacija fizičkog nasilja". - To sam rekao i ranije. Stvarno mislim da je, premda perfidno i umotano, dala zeleno svjetlo u reagiranju na Pupovčevo pismo, u kojem su imenovani svi koji su podvrgnuti raznim javnim napadima. Ove provale su, međutim, specifične po tome što se sada zalazi i u neku privatnu sferu. Pokušava me se zastrašiti preko djevojke. Ne znam što može uslijediti. Zato sam smatrao da s tim trebam ići u javnost. Nemam nikakav drugi mehanizam. Pritom moram reći kako imam malu skepsu prema institucijama ove države, jer je bilo puno primjera u kojima nisu radili svoj posao. Koliko često primate prijetnje i jesu li se one povećavale otkako je uspostavljena nova vlast? - Dobivam ih istim tempom otkad sam došao u riječki HNK. Tajnica mi više ni ne predaje ta pisma. U jednom je, primjerice, netko instalirao moje lice u prizor ISIL-ovog odsijecanja glave. Jedan čovjek je telefonski zaprijetio da će postaviti bombu, zbog čega sam davao izjavu u DORH-u. Nedavno me neki lik na biciklu pljunuo u lice, dok sam Korzom šetao s djevojkom. Na Facebooku se ljudi više ni ne trude sakriti dok siju mržnju. Prošlo ljeto se dogodilo ono nasilje ispred HNK, a ne znam sjećate li se i one Facebook grupe čiji smo sadržaj, prepun eklatantnog govora mržnje, čitali kolega Blažević i ja. Doslovno se slao apel da me se zatuče. Kad je jutros objavljeno moje priopćenje, na jednom portalu je netko poželio da sam tada bio u stanu, pa da mi usput izvade rebra. Tu je i onaj grafit u Vinkovcima, "Smrt Oliveru Frljiću". - Bio je još jedan sličan uradak i prije toga. Iznad Rijeke je pisalo "Frljiću, šalji nam salate klat ćemo Hrvate". Načelnik te općine je rekao da on to osuđuje, ali s onim standardnim "ali". Kao, moglo se očekivati. Jeste li doživjeli i fizičke napade? - U parku me nedavno krenuo napadati neki čovjek. Otišao sam jer mi je katastrofalna ideja da se još i tučem s nekim. "Mislim da će me na sve moguće načine pokušati maknuti" Kako gledate na poruke iz političkih krugova? - Ima toga, nakupilo se. Od lokalnog, riječkog HDZ-a, koji ne bira riječi kada sam ja u pitanju, pa sve do Sabora. Osim što su nedavno pokušali falsificirati godinu državne revizije riječkog HNK, Ines Strenja-Linić javno me pozvala da dođem tamo, ako uopće priznajem institucije ove države. To je isto vrlo jasan znak: evidentno je da ne poštuje institucije, pa vi sad vidite što ćete s njim. Ne možemo mu ništa, pa zašto ne bi ulica uzela stvari u svoje ruke? Mislite li da će vlada ustrajati u vašem micanju iz riječkog HNK? - Mislim da će pokušati na sve moguće načine i da će se pritom koristiti najprljavijim metodama i podmetanjima. Jasno je da kroz postojeći formalno-pravni okvir ništa ne mogu napraviti, pa me na druge načine pokušavaju prisiliti na odstupanje. Ana Lederer, zamjenica ministra kulture, izjavljuje da me neće maknuti, iako ona nema ingerencije da me se makne. Bizarno je pritom što nas na odgovornost poziva žena koja je sama sebi isplaćivala honorare, premda su za te poslove postojali drugi ljudi. Ne trebam valjda ni spominjati kako je od svih mogućih kulturnih institucija u RH, i brojnih nepravilnosti u poslovanjima, Lederer fokusirana baš na nas. Kako gledate na politiku aktualne vlade prema kulturi? - Mislim da je riječ o ustašizaciji kulture. Nemam druge riječi kojom bih opisao ove trendove. Na djelu je desna kulturna revolucija. Koliko god su glupi, svjesni su da je kultura prostor ideološke borbe, zbog čega im je cilj zauzimanje kulturnih institucija. Zato ih svrbi ova stvar u Rijeci. Sva druga nacionalna kazališta, kao reprezentanti nacionalne kulture, će se lako prilagoditi. Strašno mi je pritom da nitko od vodećih osoba iz tih kazališta nema stav o Zlatku Hasanbegoviću i, među ostalim, njegovoj ustaškoj mladosti. Mislim da smo mi u Rijeci zapravo jedini prostor koji se treba osvojiti, pa se to radi na svaki mogući način. To pokazuje da ova vlada nema ništa drugo osim proizvodnje unutrašnjih neprijatelja. Naravno, i Srbi su uvijek dobrodošli za takve stvari, ako je to potrebno. Utoliko bi ono što se radi s riječkim HNK i sa mnom trebala biti poruka za bilo koga drugog tko bi pokušao nešto slično. Mislim da im ne bi bio toliki problem da radim stvari koje im smetaju izvan institucija, jer taj prostor ima nekakav simbolički kapital, pa se jednostavno ne mogu pomiriti s mojim prisustvom. Moraju uzeti nazad te ideološke aparate, pa da se, ne znam, u njima igra Tuđmanov rođendan, kao 1997. godine. Imate li podršku od kolega? - Ako mislite na potporu iz kazališnih krugova, javilo se jutros dvoje-troje ljudi. Općenito tu nema neke šire podrške. U većini ovih situacija dobar dio hrvatske kazališne zajednice je ostao nijem. Kad je nedavno došlo do ispisivanja iz Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU), za koji sam više puta rekao da je ekspozitura HDZ-a, iz kazališta poput Kerempuha ili Komedije nitko nije istupio, baš kao ni iz splitskog, osječkog ili varaždinskog HNK. Ne očekujem, zapravo, ništa od kazališne zajednice u Hrvatskoj. Da je htjela, imala je cijele devedesete da se na bilo koji način odredi prema onom što se događalo. Ni u jednoj situaciji do toga nije došlo, osim što su se uklopili u cijeli ratnohuškački diskurs. Bi li vas zadnji događaji mogli obeshrabriti u onome što radite? - Ne znam hoće li me obeshrabriti, ali sam siguran da neću stati ili se povući.