Zatvorenici Remetinca šokirani: 'Perković u Svetošimunskoj? Kakav privilegij, mi je zovemo 'obećana zemlja', tamo te ne vode dok nisi pred smrt!
"Perković je od prvog trena u Svetošimunskoj bolnici i to nije ništa drugo nego privilegij. Navodno mu je pozlilo. Jel imate pojma u kakvom stanju treba biti zatvorenik da bi ga primili uopće u ambulantu koja je u sklopu Remetinca, a kamoli u Svetošimunsku koja je među zatvorenicima nazvana "Obećana zemlja?" Morate doslovno zakolutati očima i biti pred smrt", kaže Mirjana Brnjas
Zatvor u Remetincu bogatiji je za dva nova stanara, Zdravka Mustača i Josipa Perkovića. Jedan u Remetincu nije izdržao niti jedan dan. Josipu Perkoviću naime, pozlilo je nedugo nakon što je čuo presudu, vjerojatno kad je vidio gdje će boraviti do izručenja u Njemačku. Nema sumnje da je bivšem šefu UDBA-e pozlilo jer Remetinec slovi za jedan od najgorih zatvora u kojem su po malim, klaustrofobičnim sobicama natrpani pritvorenici koji tek čekaju završetak istrage u društvu pravomoćno osuđenih. Naš portal odavno prati ovu instituciju vrlo zatvorenu za bilo kakve informacije, ali vijesti koje dolaze "iznutra" nekako uvijek uspiju doći do javnosti. Tako je Mirjana Brnjas, čiji je sin već dugi niz godina u Remetincu, a koju slobodno možemo nazvati borcem za poboljšanje uvjeta u ovom, kako ga ona naziva "logoru" već u nekoliko navrata reagirala i pisala institucijama kako je u Remetincu, barem što se običnih zatvorenika tiče, gotovo pa nemoguće doći do liječnika:
- Perković je od prvog trena u Svetošimunskoj bolnici i to nije ništa drugo nego privilegij. Navodno mu je pozlilo. Jel imate pojma u kakvom stanju treba biti zatvorenik da bi ga primili uopće u ambulantu koja je u sklopu Remetinca, a kamoli u Svetošimunsku koja je među zatvorenicima nazvana "Obećana zemlja?" Morate doslovno zakolutati očima i biti pred smrt. Redovit sam posjetitelj tog zatvora i jako dobro znam situaciju. Liječnička skrb je katastrofalna. Možeš biti pokošen bilo kakvom bolešću, ali to tamo nikoga ne uzrujava. Zato su jako darežljivi s antidepresivima, to dijele šakama, tako ih umire ...- kazala je Brnjas.
Koliko moraš biti bolestan da bi bio prepraćen u zatvorsku bolnicu, ispričala nam je i Zagrepčanka R.B. koja je upravo puštena s izdržavanja jednogodišnje kazne.
- To što je Perković već u bolnici samo znači da je "faca". Ja sam npr. imala teške srčane probleme, pa mi je remetinečka ambulanta izdala tzv. "crvenu uputnicu". To je uputnica koja znači hitno, najhitnije odvođenje na liječenje. Evo, prošla je godina dana, ja sam svoje "odgulila", a u Svetošimunsku me nisu nikad odveli. Mogla sam, što se njih tiče, umrijeti. Moraš se doslovno srušiti da bi reagirali kao što je bilo sa jednom starijom gospođom iz moje sobe koja je imala teških problema s tlakom. Tek kad je pala u nesvijest, odveli su je u bolnicu – tvrdi naša sugovornica. Saznajemo i o pritvoreniku koji mjesecima nije liječen od teške upale mokraćnih kanala izazvane tuširanjem hladnom vodom i nedovoljno grijanom sobom. Tek kad mu se stanje jako pogoršalo, pod teškom temperaturom odvezen je u bolnicu odakle je vraćen s kateterom.
Perković je, dakle, ili pred smrt ili vuče posljednje adute iz rukava pomoću debelih veza koje su ga smjestile u toplu bolnicu gdje će biti njegovan i zbrinut. Tko zna, možda mu se dijagnosticira neka okrutna bolest, pa izručenje dočeka u bolničkom krevetu.
Izvornu vijest možete pogledati OVDJE
