Zoran Čapalija: Lutajući rasipnik Stjepan Mesić

PROBLEM UREDA BIVŠEG PREDSJEDNIKA U vrijeme dok je prošla garnitura nesposobnih rušila posljednje utvrde hrvatskog gospodarstva, dok je broj nezaposlenih varirao oko tristo tisuća ex predsjednik Stjepan Mesić lutao je bespućima na račun poreznih obveznika koji sebi ne mogu priuštiti bolju koricu kruha, a kamoli izlet na Samoborsko gorje. Nažalost još i sada luta. Premda nitko sa sigurnošću ne može tvrditi koga on zapravo predstavlja, tovariš je šetao svijetom i navodno predstavljao Hrvatsku. Kome, koju i kako? Ako su njegovi govori bili poput onih sa partizanskih druženja na kojima pojašnjavao da je Bleiburg samo sitna mrlja na antifašističkim pokretu ili pojašnjavao kako je to opravdano jer su žrtve to i zaslužile, onda je to stvarno stravično. Možda im je prepričavao neke od svojih omiljenih viceva, onih koji su nas doveli do suza, ali ne zbog toga što su duhoviti. Možda je novac za putovanja trebao uzeti od onih istih prijatelja od kojih je već dobio “donaciju” za kupnju kuće ili od onih koji su kako se priča njegovoj kćeri osigurali kupnju jedne tvornice cementa za samo nekoliko kuna, a kada je sve otkriveno prodaja je stornirana. Kome li je i koliko pogodovao da mu jednostavno nabaci toliki novac? Koliko li su oni zaradili kad toliku sumu mogu samo tako nekome darovati? Ili je to možda poklon njegovog dragog prijatelja, pokojnog libijskog predsjednika kojem je davao podršku i to u trenucima kada je isti naredio napad zračnih snaga na vlastiti nenaoružan narod? Ako je točna priča koja se širila, kako je on mimo zakonskih propisa dijelio naokolo dokumente klasificirane kao tajne svih mogućih kategorija, čudno je što o tome nije provedena nikakva istraga. Tko zna je li dao, što je sve dao i kome? Jesu li to originalni dokumenti ili pak krivotvorine? Mislim da je sam trebao zahtijevati pokretanje istrage i dokazati svoju nevinost. Kako bilo da bilo, hrvatski narod ga je dva puta zaredom birao za predsjednika. A gdje su ti uspjesi koji su puk uvjerili u potrebu njegovog ponovnog izbora za predsjednika. Ne vide se ni mikroskopom ni teleskopom. Mislim kako ni guske u magli ne bi tako pogriješile. Čime je on to zaslužio da doživotno uživa trošeći novac poreznih obveznika, možda svjedočenjem u Den Haagu? To podsjeća na vladavinu Josipa Broza Tita i jednopartijski totalitarni sustav kojeg smo se navodno riješili. Jesmo li to opet upali u zamku prošlosti? Da je i malo razmišljao gospodin Mesić ne bi pristao na taj položaj jer tisuće hrvatskih radnika ne prima plaću za svoj krvavi rad i živi životom ispod dostojanstva. Mladi napuštaju zemlju jer u njoj ne vide budućnost. Sjetite se, onima koji nisu iz „elite“ i nisu korisnici sinekura nakon otkaza ne ostaje plaća još šest mjeseci ili godinu dana, službeno vozilo i vozač, tjelesna zaštita, službeni mobitel, tajnica i tko zna koje druge povlastice. Vrlo je interesantna reakcija ex predsjednika na napis gospodina Bulja iz Mosta. Ustrašen gubitkom sinekure navodi kako njegov tekst ima političku pozadinu. Naravno da ima i političku pozadinu. Njegov politički stav, na koji ima pravo, potpuno je opravdan jer u trenucima gotovo ekonomskog kolapsa traži smanjenje svih nepotrebnih troškova. Pored predsjednice, premijera s Vladom i 151 zastupnika Hrvatskog Sabora ured ex predsjednika stvarno nije potreban. Upravo zato zakon na osnovi kojeg je ustrojen ured bivšeg predsjednika treba što prije staviti izvan snage, ured ukinuti, a prostor dati u zakup. Kroz dva predsjednička mandata nije učinio baš ništa, a zemlja je zapadala u sve težu situaciju. Sasvim sigurno ni nadalje neće učiniti ništa krucijalno za poboljšanje stanja. Radi toga mislim kako bi bilo najpametnije da s političke scene što prije ode i više se ne pojavljuje na njoj.