Zoran Milanović- krivotvoritelj, progonitelj i zatiratelj istine o Domovinskom ratu

ZDRAVKO TOMAC Ovdje ću se malo pozabaviti optužnicom za moralnu veleizdaju protiv Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske i predsjednika SDP-a jer je Milanović čovjek koji ima moć, koji zlouporabljuje tu moć i koji sustavno krivotvori, progoni i zatire istinu o Domovinskom ratu. Hrvatska javnost već dulje vremena suočena je s postojanjem i djelovanjem Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta koje već skoro godinu dana donosi optužbe i osude za moralnu veleizdaju nacionalnih interesa. To sudište je već u svojim javnim sjednicama uz prisustvo brojne publike obznanilo optužnice i osude s koro cijelog državnog vrha zbog moralne veleizdaje. Za moralnu veleizdaju osuđeni su Ivo Josipović, Stjepan Mesić, Vesna Pusić i Milorad Pupovac, a 18. travnja na javnoj sjednici podignuta je optužnica između ostalog i protiv Zorana Milanovića, Budimira Lončara, Vesne Teršelič i Carla Bildta. Hrvatsko nacionalno etičko sudište čini četrdesetak istaknutih osoba iz javnog života Hrvatske (akademici, sveučilišni profesori, odvjetnici, književnici, umjetnici, viktimolozi, čelnici Stožera za hrvatski Vukovar, predstavnici braniteljskih udruga, pjesnici, publicisti, sociolozi, povjesničari, generali, poduzetnici, dragovoljci i istaknuti Hrvati iz Australije, Francuske, Sjedinjene Američke Države, Njemačke). Članovi Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta su bivši potpredsjednici i ministri hrvatskih vlada, bivši državni odvjetnici i druge istaknute ličnosti političkog i javnog života u Hrvatskoj. Ono što je zanimljivo je činjenica da je Hrvatsko nacionalno etičko sudište ili osudilo ili optužilo skoro cijeli državni vrh (dva bivša predsjednika, predsjednik Vlade, potpredsjednica Vlade, predsjednik Odbora za vanjsku politiku), za moralnu veleizdaju. Još je zanimljivije što postoji zavjera šutnje o tim optužnicama i presudama, kao da postoji neka nevidljiva ruka koja onemogućava da glavni mediji upoznaju hrvatsku javnost s tom neobičnom činjenicom. Nema ni polemika, nema ni osporavanja tih presuda i optužnica, što je neobično, jer u svakoj demokratskoj državi već sama činjenica da moralno sudište sastavljeno od četrdesetak uglednih osoba podiže optužnice i donosi moralne presude za veleizdaju državnom vrhu izazvalo bi velike polemike i interes. Postavlja se pitanje kako je moguće da postoji organizirana šutnja i prešućivanje tako važne i zanimljive društvene pojave. Optužnice i presude su vrlo argumentirane i sjajno obrazložene. Tako da je stvarno pravo čudo kako neka nevidljiva ruka onemogućava da se javnost s takvom pojavom detaljnije upozna. Tiskana je i knjiga “Hrvatske veleizdaje” a o javnim sjednicama, optužbama i presudama izvještavaju samo tzv. desni mediji, neke lokalne televizije, tjednici i nekoliko portala. Ovdje ću se malo pozabaviti optužnicom za moralnu veleizdaju protiv Zorana Milanovića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske i predsjednika SDP-a jer je Milanović čovjek koji ima moć, koji zlouporabljuje tu moć i koji sustavno krivotvori, progoni i zatire istinu o Domovinskom ratu. I nakon podignute optužnice on ne prestaje provoditi svoju politiku i još žešće krivotvori i progoni i zatire istinu o Domovinskom ratu. Zoran Milanović bit će upisan u hrvatskoj povijesti kao izrazito negativan političar, kao štetočina i glavni krivac za izdaju Vukovara i vukovarskih branitelja, za pomaganje srbizacije Vukovara, za pomaganje nove velikosrpske agresije na Vukovar u provođenju Memoranduma 2 kao strateškog plana pretvaranja Vukovara iz hrvatskog u srpski grad. Zoran Milanović glavni je krivac što su krivotvorinama i lažnim optužbama vukovarski branitelji pokušavaju pretvoriti od heroja u navodne rušitelje demokracije. Zoran Milanović sukrivac je zajedno s Ivom Josipovićem, Stjepanom Mesićem, Vesnom Pusić i Miloradom Pupovcem što Međunarodni sud pravde, iako je utvrdio odgovornost Srbije za genocidne radnje i zločine radi stvaranja etnički čistog teritorija Hrvatske koje su pokušali silom pripojiti velikoj Srbiji, što ta presuda nije i formalno donesena. Zašto je državni vrh glavni krivac? Zato što je državni vrh, dakle, Stjepan Mesić, Ivo Josipović, Zoran Milanović i Vesna Pusić, cijelo vrijeme vodio politiku u suprotnosti s optužnicom koju je podigla Hrvatska protiv Srbije za učinjeni genocid u kojem su ključni dokazi bili učinjeni genocid u Vukovaru. Najviši sud Ujedinjenih naroda presudio je da se nije radilo o građanskom ratu, niti o oružanom sukobu hrvatskog i srpskog nacionalizma s podijeljenom krivnjom. Također je na Međunarodnom sudu pravde dokazano da je krivac Srbija koja je sustavno agresijom i genocidnim zločinima pokušavala stvoriti na teritoriju Hrvatske etnički čiste prostore koje je željela pripojiti velikoj Srbiji. Dakle, Međunarodni sud pravde utvrdio je da su postojali teški genocidni zločini koje je Srbija učinila u Hrvatskoj s ciljem da teritorije etnički očišćene pripoji velikoj Srbiji. Također, je činjenica da državni vrh, odnosno da su navedene osobe, osuđene i optužne za moralnu veleizdaju godinama služile takvoj velikosrpskoj politici, da su prihvaćale i širile krivotvorine o građanskom ratu s podijeljenom krivnjom i za rat i za počinjene zločine. Dakle, ukupna politika optuženog i osuđenog državnog vrha za moralnu veleizdaju bila je na istoj liniji s krivotvorenim velikosrpskim optužbama protiv Hrvatske. Dakle, optuženi i osuđeni državni vrh za moralnu veleizdaju nizom svojih poteza pristala je na podjelu krivnje, odnosno prihvatili su krivnju Hrvatske koje nije bilo i nema. Konkretno, Zoran Milanović, kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske prihvatio je pravo Srbije da aktivira presude i optužnice bivših sudova JNA te pravo Srbije da hapsi i sudi hrvatske branitelje. Zoran Milanović je najodgovorniji kao predsjednik Vlade što je prihvatio da Srbija sudi kao agresor za neke događaje koji su se dogodili u Hrvatskoj za vrijeme agresije na Hrvatsku. Zoran Milanović je najodgovorniji čovjek u Hrvatskoj što pomaže obnavljanje velikosrpskih pretenzija prema Vukovaru, što je suprotno Ustavu, nasilnim putem nametnuo ćirilizaciju Vukovara, čime je Vukovar obilježen kao navodno srpski grad. Zoran Milanović kao predsjednik Vlade najodgovorniji je za sukob s braniteljima, za pobunu branitelja protiv politike državnog vrha. Presuda Međunarodnog suda pravde je i presuda Zoranu Milanoviću i državnom vrhu zbog njihove politike i prihvaćanje velikosrpskih krivotvorina i optužbi. Branitelji su razočarani, a posebno vukovarski, što Međunarodni sud pravde, iako je utvrdio genocidne zločine u Vukovaru, nije Srbiji presudio za učinjeni genocid u Vukovaru. Hrvatsko nacionalno etičko sudište u svojim optužbama i osudama uz moralnu veleizdaju dokazalo je da je glavni krivac državni vrh što takva presuda nije i formalno donesena. Postavlja se pitanje zašto suci Međunarodnog suda pravde, iako su utvrdili činjenice postojanja genocidnih zločina u Vukovaru, nisu glasovali da je u Vukovaru učinjen genocid kao i u Srebrenici. Uvjeren sam, da su suci Međunarodnog suda pravde bili zbunjeni i dezorijentirani politikom optuženog državnog vrha za nacionalnu veleizdaju. Čak se može reći da nemamo pravo kritizirati suce Međunarodnog suda pravde što nisu glasovali da je Srbija učinila genocid u Vukovaru jer zašto bi oni glasovali za genocid Srbije ako članovi državnog vrha (Mesić, Josipović, Milanović, Pusić) sustavno izjavljuju niz godina da uzrok rata nije velikosrpska agresija i stvaranje velike Srbije nego da su uzrok rata planovi Tuđmana i Miloševića da stvore veliku Srbiju i veliku Hrvatsku. Zašto bi suci Međunarodnog suda pravde glasovali da je Srbija učinila genocid kad ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica Vlade tvrdi da je Hrvatska izvršila agresiju na Bosnu i Hercegovinu, da je Oluja bila planirano i ostvareno etničko čišćenje Srba, ako državni vrh Hrvatske tvrdi da su vukovarski branitelji sukrivci za političku krizu u Vukovaru, ako su cijelo vrijeme obezvrijeđivali tužbu Hrvatske za učinjeni genocid Srbije, ako cijelo vrijeme krivotvore istinu o Domovinskom ratu i ako agresorski rat protiv Hrvatske cijelo vrijeme pretvaraju krivotvorinama u oružani sukob u Hrvatskoj i u navodni građanski rat. Kako su Mesić i Josipović otišli iz aktivne politike glavni krivac za sadašnju krizu je Zoran Milanović uz asistiranje svoje zamjenice Vesne Pusić. Zoran Milanović ne provodi odluku Ustavnog suda koji je utvrdio da je protuustavno nasilno nametanje ćiriličnih natpisa. Zoran Milanović stalno izaziva sukobe s braniteljima i sustavno iz dana u dan krivotvori istinu o Domovinskom ratu. Evo što u obrazloženju optužnice kaže Hrvatsko nacionalno etičko sudište o moralnoj veleizdaji Zorana Milanovića, predsjednika Vlade. “Zoran Milanović je kao predsjednik SDP-a i predsjednik Vlade Republike Hrvatske sudjelovao u sustavnom krivotvorenju povijesne istine o hrvatskom Domovinskom ratu, te je nizom mjera, kao predsjednik Vlade, pridonosio sotonizaciji i kriminalizaciji Domovinskog rata. Milanović je, kao predsjednik Vlade Republike Hrvatske i kao vođa većine u Hrvatskom saboru, nasilnim uvođenjem ćiriličnih ploča u Vukovaru, suprotno hrvatskom Ustavu, stvorio političku krizu i što je u toj krizi lažno optužio hrvatske branitelje koji su branili istinu o vukovarskoj epopeji, da su šovinisti i rušitelji demokracije i da su opasni za stabilnost i budućnost Republike Hrvatske, čak ih je nazvao i sramotom i njegova vlast je pokrenula krivične prijave protiv hrvatskih branitelja koji su se suprotstavili nasilnom i protuustavnom nametanju ćiriličnih ploča, suprotno čl. 8 Ustavnog zakona. Njegova je vlast upotrijebila represiju prema hrvatskim braniteljima, uključujući i teško ranjavanje jednog hrvatskog branitelja. Što je pod njegovom komandom, kao predsjednika Vlade, pokrenuta prava medijska i politička hajka protiv hrvatskih branitelja.”