Zorica Gregurić : MUDROST NARODA, VJEČNA I POSTOJANA

  Preradović slobodno prevodeći latinsku izreku “Panta rei” (sve teče) davnih dana reče: „Stalna na tom svijetu samo mijena jest”. Što više starimo postajemo to više svjesniji kako je jedina konstantna – promjena.  Ljudi ulaze i izlaze iz naših života. Stvari se mijenjaju. Ponekad se čini kako najbolji ljudi iz naših života odlaze najbrže, a loše situacije nikako. Iskustvo je čudna stvar, nekada sili da reagirate, a nekada vas nagna da jednostavno čekate, jer izvan je vaše kontrole. Ljudi većinom teže konstantama ili ravnoteži, budući da se na taj način troši najmanje energije. A nitko ne voli rasipati energiju, jer ipak nije neograničena barem ovdje na zemlji. Još manje volimo kada nam drugi troše naše dragocjene zalihe. A ravnotežu je najlakše izgubiti kada se krene u različitim pravcima čineći pri tom potpunu disharmoniju. Upravo to gledamo i slušamo od konstituiranja ove Vlade – disharmonične zvukove i tek poneki harmoničan. Izvrgnuta napadima hijena koje se hrane strvinama, a koje sada ostadoše bez plijena, slušamo političku “elitu” (koju najvećim dijelom čine oni koji oružjem nisu branili Hrvatsku) kako im je nacionalni interes, poštenje, politička korektnost na prvom mjestu. Brinu ti licemjeri o budućnosti. A što je sa sadašnjosti gospodo. Ako doista mislite kako hrvatski narod ne vidi što radite, grdno se varate. Vrč ide na vodu dok se ne razbije, stara je narodna. Ne bi vam bilo na odmet baciti oko na stare hrvatske narodne poslovice, mnogo je tamo narodne mudrosti skupljeno, ne iz glave, niti jer su Bogu krali dane. Nastala je mudrost naroda na muci i krvavom iskustvu, kao svjedočanstvo nedaćama koje su Hrvati proživjeli i preživjeli. Preživjeti ćemo i opet, i vjerojatno iznjedriti nove poslovice koje će obilježiti ovo doba kada su licemjeri oni isti ili njihovi potomci koji su svim silama uprli protiv stvaranja ove države 90-tih godina, to čine i sada, poput vukova u krznu janjećem glume kako štite nacionalne interese ove države. No koliko god se trudili ne mogu sakriti bijes što Hrvatska još uvijek postoji kao samostalna i suverena država. Probali su je rušiti na sve moguće načine, izmjenama zakona, ucjenama raznoraznih međunarodnih institucija, domaćim izdajicama školovanim o našem trošku u brlozima antihrvatstva i antikatoličanstva. I nisu uspjeli. Konačno su shvatili što trebaju razbiti, rastočiti, raščetvoriti i čine to godinama bezuspješno izvana. No sada su se maskirani brigom za Hrvatsku dokopali i dijela vlasti odakle uspješno do sada osporavaju svaki napredak i boljitak koji se pokuša probiti kroz tu vješto isprepletenu mrežu. Shvatili su kako je jedan pokret nastao krajem 80-tih kao stoljetna težnja za samostalnom, suverenom i neovisnom Hrvatskom najveći jamac upravo iz jednog razloga zbog kojeg je i stvoren, kojim je postao i ostvario se – državotvorni. Mnogo će Hrvatica i Hrvata s lakoćom izreći tu riječ, no oni kojima zapinje poput kosti u grlu shvaćaju stvarno značenje, postojanost i neumitnost te riječi. Državotvornost, silna riječ, riječ s pokrićem. Shvaćate li sada zašto ovako bjesomučni napadi na Hrvatsku demokratsku zajednicu, shvaćate li sada zašto je poput stabla duboko ukorijenjenog u zemlju žele iščupati. Nisu njima problem vrhovi koji se ponekad i njišu na vjetru ili budu odneseni snažnijim uraganom. Jer dok je zdravo korijenje, grane će se obnoviti, izrast će nove mladice. I zato se toliko trude iščupati to korijenje, jer ono je zdravo. Stoljetnim hrastovima, kada ih srušite teško ćete iščupati korijenje, a upravo takav je hrvatski narod onaj koji je težio slobodi i neovisnosti, onaj koji je po cijenu života, a mnogi su je i platili stvarao i osnivao pokret koji je postao državotvoran. Jeste li ikada čuli kako je pripadnik nekadašnje KPJ koja se transformirala u SDP onu istu koja je prije 25 godina napustila sabornicu Hrvatskog državnog sabora i odbila glasovati za proglašenje samostalnosti Hrvatske, jeste li čuli ikada da je i jedan SDP-ovac bio mučen i ubijen samo zato jer je pripadnik te partije. Niste i nećete. Ali itekako je poznato da su članovi pokreta hrvatske zajednice ubijani i mučeni samo zato jer su HDZ-ovci. Da, gorka istina. I sada taj pokret koji je bio zalog opstojnosti ove hrvatske države koju izboriše hrvatski branitelji s krunicom oko vrata, s vjerom u Boga za dom i domovinu, ponovo je na meti onih koji Hrvatsku nikada nisu željeli, kojima možda niti Jugoslavija nije više bila po mjeri, koji željeli nešto posve drugo i to ne dobiše. Dok se Hrvati naučeni stvarati svojim znanjem i imanjem, baviše izgradnjom porušene domovine, za to vrijeme oni izgradiše mrežu te nas poput otrovnih paukova pokušavaju loviti i uloviti. No iako su te mreže koje raspleše doista impozantne ne samo veličinom nego i gustoćom, neka imaju na umu da nas je ipak više, i nikakva raseljavanja, dovođenja na rub egzistencije, socijalna, materijalna, psihološka i emotivna iscrpljivanja neće im pomoći, jer zaboraviše na ono s početka ovog teksta – narodnu mudrost nastalu na muci i krvi kroz stoljeća. Hrvatski narod će preživjeti, jer to je narod sa zdravim korijenima duboko ukorijenjenim u hrvatsku zemlju, preživjeti će i pokret koji je stvoren, postao i ostao državotvoran, a izdajice i oni koji su pokušali podmetnuti ovom narodu završiti će zaboravljeni u ropotarnici povijesti. Jer kako reče Preradović „Stalna na tom svijetu samo mijena jest” a onaj koji je odan Bogu i domu vječan je i postojan – svoj na svome.