Vijesti Najčitanije
Žrtva rata i hrvatskih privatnih vlasti - general Slobodan Praljak
Čemu se Praljak i ostali više mogu nadati? Oslobađajućoj presudi? Ona će za njih značiti petnaest godina zatvora
Sjećate li se ovog čovjeka? Zove se Slobodan Praljak, general je Hrvatske vojske i već se 11 godina nalazi u pritvorskoj čeliji Suda u Haagu.
Zajedno s njim su još petorica Hrvata: Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić. Prije dvije godine su na prvostupanjskoj presudi proglašeni krivima za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu na čelu kojeg su bili hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, ministar obrane Gojko Šušak i general Janko Bobetko.
Osuđeni su na kazne od 10 do 25 godina. Prije dvije godine su uložili žalbe i konačna se presuda očekivala sredinom 2017. godine. Međutim prije mjesec dana je sudac Carmel Agius imenovan za predsjednika Suda u Haagu. Na toj je poziciji naslijedio Theodora Merona. Uz to je Agius imenovan i za predsjednika Žalbenog vijeća u slučaju Prlić i ostali.
To ne bi bio nikakav problem da sada zbog tog imenovanja žalbeni postupak nije vraćen početak.
Naime, novi sudac, a sada i predsjedavajući Žalbenog vijeća mora ući u predmet, što znači kako sve ide iz početka, a to znači bar još četiri godine. Dakle umjesto očekivane 2017. sada je kao godina presude najavljena 2019.
Sucima se ne žuri, jer nikada, ni na jednom sudu neće imati plaće, uvjete rada i ostale beneficije kakve imaju na Sudu u Haagu. Čemu se Praljak i ostali više mogu nadati? Oslobađajućoj presudi? Ona će za njih značiti petnaest godina zatvora.
Beskrajno je sramotno ponašanje svih hrvatskih vlasti u zadnjih deset godina prema tim ljudima. Ispada kao da su oni vodili neki svoj privatni rat. Činjenica što se ne sudi samo njima, nego i vodstvu hrvatske države iz devedesetih godina kao da nikoga ne zanima. U slučaju osuđujuće presude moguć je niz teških političkih i materijalnih posljedica za Hrvatsku. Kako razumjeti da to hrvatske vlasti ne brine, nego su umjesto toga još i na razne načine opstruirale obrane optuženih. Od toga da su im skupo naplaćivali fotokopiranje arhivskih dokumenata, knjige koje je Praljak objavljivao su proglašavane šundom i oporezivane po višoj stopi, čak su krivotvorili i njegov imovinski cenzus kako visoke troškove njegove obrane ne bi platio Sud, nego on sam. Praljak i ostali bi vjerojatno bolje prošli da su se za pomoć obratili vlastima u Beogradu ili Sarajevu.
I na kraju, ovu vijest o promjeni predsjednika Suda sa svim posljedicama po optužene Hrvate nije objavio ni jedan važniji hrvatski medij.
O tempora o mores.
Kakvu li ćemo zlu kob navući na sebe ako dozvolimo događanje ovakvih sramotnih, izdajničkih čina?
