Zvjerske zločine srpskih krvnika u Domovinskom ratu ne mogu zasjeniti nikakvi povici navijača, niti halabuka koja se oko toga diže

 Što god da su vikali oni huligani u Borovu i kako god da su se ponašali, to ne smije niti može zasjeniti ono što se u Borovu Selu i istočnoj Slavoniji događalo tog proljeća 1991. godine.

 Nitko - uključujući Milorada Pupovca, Draganu Jeckov i sve druge iz te branše - nama Hrvatima ne treba docirati o miru, demokraciji, pa ni civilizacijskim normama i javnom bon-tonu, a pogotovu nećemo dopustiti da nam se nameće teza kako je tamo neka galama koja se jučer čula u Borovu veći užas i veća strahota od onoga što su srpski zločinci počinili u svojim zvjerskim masakrima i masovnim pokoljima, na žalost, ne samo u Borovu Selu, nego i kasnije, počevši od Ćelija, Bapske, Tovarnika, Sotina, Vukovara, Borova Naselja, do Negoslavaca, Bogdanovaca, Dalja, Erduta Aljmaša Bijelog Brda, Tenje, Voćina, Četekovca, Čojluga, Petrinje, Struge Banske, Skele, Baćina, Hrvatske Kostajnice, Majura, Kostrića, Kusonja, Saborskog, Slunja, Široke Kule, Škabrnje, Joševice i brojnih drugih mjesta. Gotovo nema sela koje je bilo pod njihovom kontrolom u Slavoniji, na Banovini, Kordunu, u Lici u kojem srpski zločinci nisu ubijali.

 I nisu kažnjeni za svoje zločine. Do danas nisu kažnjeni za svoje zločine. Imamo li pravo mi Hrvati biti time frustrirani?

 U ova dva dana gledamo kako nam Milorad Pupovac i Dragana Jeckov s plačnim facama putem državne televizije nastoje nametnuti tezu kako je ona galama od jučer što su je pravili navijački huligani u Borovu "užas", "neviđeni izljev mržnje" i to čine (kao i uvijek) s nakanom generalizacije i pripisivanja crimena mržnje prema Srbima cijeloj Hrvatskoj.

 Vrijeme je da se tomu kaže DOSTA!

 Prolivena hrvatska krvi i sva ona zvjerska ubojstva, masakriranja, mučenja, silovanja, razaranja, pljačke, paljevine, to barbarstvo što su ga manifestirali srpski krvnici - ne samo četnici, nego i "krajišnici", pripadnici "JNA" i "srpske TO", njihovi "dragovoljci", pripadnici vojnih i paravojnih snaga, njihova paramilicija, sve te zločinačke postrojbe i skupine - ne može se sve to sakriti iza bilo kakvih ili bilo čijih povika i prijetnji, utoliko prije što Hrvati (kako žrtve tako i njihovi potomci) nisu doživjeli nikakvu zadovoljštinu, nego naprotiv i danas sreću na ulicama svoje krvnike (ubojice i silovatelje), a njihove mentore i ideološke vođe gledaju kako sjede u Saboru, lokalnim tijelima vlasti ili rade u policiji, sudstvu, tijelima državne uprave.

 Primitivizam u Borovu - kada je na sramotu svih nas jučer ta skupina besprizornih likova koja zacijelo nije došla komemorirati žrtve nego napraviti eksces izvikivala prijetnje tamošnjem srpskom stanovništvu - odmah je osudio cijeli državni vrh, sve relevantne političke i javne osobe, državna tijela, svi mediji, hrvatska javnost u cjelini.

 No, naravno, to nije dovoljno. Nije dovoljno Miloradu Pupovcu, Dragani Jeckov i njihovim mentorima iz Beograda koji "jašu" na svakom, pa i najmanjem incidentu ne bi li dokazali svoje stare teze o "tradicionalnoj hrvatskoj mržnji prema Srbima" i ponovnoj "ugroženosti i diskriminaciji srpske manjine u Hrvatskoj".

 Dizanje svakog, pa i minornog događaja na n-tu potenciju, njihova propagandna eksploatacija koja stvari dovodi do apsurda, nastojanje transponiranja "krivnje" na cijeli hrvatski narod i generalizacije u tom smislu - jednako kao i one u kojima se kao sredstvo optužbe koriste NDH i Drugi svjetski rat, to je strategija SDSS-a i SNV-a koji u potpunom suglasju s Beogradom neumorno dolijevaju ulje na vatru i na umjetan način stvaraju ozračje napetosti i konflikta.

 SDSS, SNV i srpske 'Novosti' svoju svrhu i postojanje vide jedino u takvoj atmosferi - mržnje i isključivosti - i zato je treba stvarati po svaku cijenu i svim raspoloživim sredstvima.

 Za Milorada Pupovca je ovo što se dogodilo u Borovu "ratno stanje"!? I na te nebuloze, na to prenapuhavanje jednog minornog primitivnog izgreda do tragikomičnih razmjera nitko ne reagira!? A što reći na pucnjave što ih Srbi na vukovarsko-borovskom području priređuju svako malo - povodom svojih slava, nogometnih utakmica, slavljenja Božića ili u drugim prigodama? Što sa Srbima koji bacaju bombe na radnike HEP-a ili s onima koji u svojim kućama i podrumima drže čitave arsenale oružja i streljiva? To nije "ratno stanje"!? Je li i kad Milorad Pupovac to barem spomenuo ako već nije objasnio hrvatskoj javnosti!?

 I sve se to događa dok nam od Vučićevog ministra obrane Aleksandra Vulina stižu najave kako Srbija nije odustala od koncepcije "Svi Srbi u jednoj državi".

 Misle li Milorad Pupovac, Dragana Jeckov i ostala "gospoda" iz redova srpske manjine koja se ponašaju jednako kao i oni da će sve to skriti iza povika navijačke skupine u Borovu?

 Vjeruju li oni doista, da neka galama - ma kakva bila - može biti toliko jaka, važna i značajna da bi se iza nje mogli sakriti krvavi tragovi velikosrpske ideologije i poruke otvorene mržnje i prijetnji što nam ih šalju njihovi današnji mentori iz Srbije?