RADOST NAKON OLUJE Prior Domšić proživio je svaku ranu svog samostana: 'Trčali smo javiti da je oslobođen'

Kamensko je nakon pada ostalo na okupiranom području, a samostan i crkva Blažene Djevice Marije Snježne prepušteni su višegodišnjoj devastaciji.U noći na 22. rujna 1991. granate su prvi put pale na Kamensko. Oštećen je i pavlinski samostan, a u požaru je izgorjelo nekoliko seoskih kuća. U samostanskom kompleksu tad su se nalazila četvorica pavlina i dvije časne sestre. Bio je to početak stradanja jednog od najstarijih i najvrednijih pavlinskih zdanja u Hrvatskoj.

Rat se mjesecima osjećao u neposrednoj blizini. Na okolnom području organizirane su straže, a pokraj Kamenskog nalazile su se vojarne i postrojbe JNA. Oružani sukobi u okolici Karlovca počeli su tijekom ljeta 1991., a sigurnosna situacija postajala je sve teža. Krajem rujna počela je evakuacija stanovnika Kamenskog prema Mahičnu.Samo nekoliko tjedana ranije, na blagdan Velike Gospe, u Kamenskom je održana tradicionalna procesija. Uz križ je na njezinu čelu prvi put nakon Drugog svjetskog rata nošena hrvatska trobojnica. Okupilo se mnoštvo vjernika, ali osjećalo se da se približava rat.Nakon procesije prior samostana Juraj Jura Domšić i predsjednik mjesne zajednice pozvani su u vojarnu, gdje je od njih zatraženo da stanovnici predaju oružje. Odgovorili su da u selu, osim uobičajenoga lovačkog naoružanja, drugog oružja nema. Nakon prvoga granatiranja časne sestre napustile su samostan i otišle u Zagreb, dok su pavlini ostali pokušavajući spasiti barem dio neprocjenjive baštine. Do 29. rujna iz kompleksa su izvezene umjetnine, arhivska građa i sve što se još moglo skloniti. Kip Majke Božje Kamenske ostao je u crkvi jer vjernici nisu dopuštali da ga se odnese.Najteži napad počeo je 4. listopada 1991. oko 13 sati. Prelet zrakoplova bio je dogovoreni znak, nakon kojeg je uslijedio napad regularnih i paravojnih postrojbi. Topništvo je zasulo selo i samostan, a već je u prvoj paljbi s Popović brda pogođena i raznesena prostorija na prvom katu kompleksa. Nakon 18 sati tenkovi su ušli u gotovo nebranjeno Kamensko. Do večeri su ubijena trojica civila. U samostanu su se na početku napada nalazili prior Jura Domšić, pavlin Stanko i župnik susjedne župe Skakavac Milan Pavlek. S nekoliko župljana sklonili su se u grmlju ispod samostana. Noć su proveli ondje, moleći se i čekajući priliku da prijeđu na sigurnu stranu.

Sljedećeg su se jutra nrakatko vratili u oštećeni samostan, a potom pokušali automobilom otići prema Karlovcu. Prolaz kroz Gornje Mekušje bio je zatvoren barikadama pa su se morali vratiti. Na kraju su pripremljenim čamcima krenuli prema Rečici, i to pod vatrom koju su uspjeli izbjeći. Kip Majke Božje Kamenske prenijeli su umotan u deku. Budući da su dvojica pavlina bila u bijelim habitima, vojnici su ih izdaleka mogli zamijeniti za bolničare, a kip u deki za ranjenika.Kamensko je nakon pada ostalo na okupiranom području, a samostan i crkva Blažene Djevice Marije Snježne prepušteni su višegodišnjoj devastaciji. Kompleks je opljačkan, zapaljen i teško oštećen, a crkveni prostor pretvoren je u vojni položaj. Uništavani su inventar, arhitektonski elementi i preostala sakralna oprema. Ono što pavlini nisu uspjeli iznijeti prije okupacije bilo je izloženo pljački i propadanju.

Četiri ratne godine ostavile su traga na svakom dijelu kompleksa. Samostanske prostorije bile su razbijene i opustošene, krovovi i zidovi oštećeni, a crkvena unutrašnjost gotovo neprepoznatljiva. Vrijedna kulturna i sakralna baština, stvarana i čuvana stoljećima, dijelom je uništena, a dijelom teško oštećena ili nestala.

Prior Domšić ratne je godine proveo u progonstvu u franjevačkom samostanu u Karlovcu. Iako je veći dio njegove župe bio okupiran, a oko 2500 župljana napustilo svoje domove, nastavio je upravljati njezinim slobodnim dijelom na području Husja, Donjeg Mekušja, Gradca i okolnih sela.Odbio je mogućnost odlaska u Njemačku ili Poljsku. Ostao je uz prognane župljane, obilazio ih, dijelio humanitarnu pomoć i nastojao održati raseljenu zajednicu na okupu. Tradicionalnu procesiju za Veliku Gospu iz okupiranog Kamenskog prenio je u karlovačku Zvijezdu. Obilazio je i vojnike u rovovima i na crtama razdvajanja, noseći im krunice i druge potrepštine.

Istodobno je kod međunarodnih i mirovnih misija pokušavao ishoditi zaštitu samostana i spriječiti daljnje uništavanje sakralne baštine. Njegovi prosvjedi nisu zaustavili devastaciju, ali je tijekom rata u više navrata posredovao kako bi se pomoglo civilima i ranjenicima.

Kamensko je oslobođeno 6. kolovoza 1995. godine, tijekom vojno-redarstvene operacije Oluja. Hrvatskim postrojbama toga je jutra još nedostajala potpuna slika stanja na terenu. Nije se sa sigurnošću znalo dokle su stigle pojedine postrojbe, jesu li se na oslobođenom području zadržale manje neprijateljske skupine niti je li kompleks samostana miniran.

Nakon što su hrvatski vojnici ušli u Kamensko, željeli su što prije obavijestiti priora Domšića da je mjesto oslobođeno. Rano ujutro pronašli su ga u Karlovcu i doveli pred samostan. Nakon gotovo četiri godine progonstva ponovno je stajao pred crkvom i kompleksom kojemu je pripadao najveći dio njegova života. Na oštećenoj crkvi već je bila postavljena hrvatska zastava.

Domšić je, još zatečen viješću i prizorom pred sobom, odmah želio ući. Vojnici i policajci morali su ga zaustaviti jer zgrada još nije bila pregledana. Nije se znalo je li unutrašnjost minirana, jesu li pojedini dijelovi konstrukcije sigurni ni prijeti li urušavanje. Pred njim se nalazio oslobođeni, ali teško devastirani samostan. Radost povratka bila je pomiješana s prizorom uništenja: razbijenim prostorijama, oštećenom crkvom, spaljenom i opljačkanom unutrašnjošću te ostacima kompleksa koji je četiri godine služio protivničkim snagama.

Upravo je ispred samostana snimljena fotografija na kojoj prior Domšić stoji pred oslobođenom crkvom. Gotovo tri desetljeća poslije fotografija je ponovno snimljena na istome mjestu, s Domšićem koji u rukama drži ratni kadar. Na rekonstrukciju je pristao samo nekoliko mjeseci prije smrti.

Obnova nije bila samo graditeljski i konzervatorski posao. Povratak pavlina u Kamensko imao je veliko značenje i za prognane stanovnike. Samostan je stoljećima bio duhovno središte mjesta, pa je početak njegove obnove postao znak da se život može vratiti i na razorena ognjišta. Domšić je sudjelovao u raščišćavanju i obnovi samostana, crkve te drugih kapela i sakralnih objekata na području župe.

Juraj Domšić ostao je trajno vezan uz Kamensko. Bio je dugogodišnji župnik, prior i viceprovincijal, a sa svojim je župljanima prošao progonstvo, rat, povratak i obnovu. Preminuo je 29. rujna 2022. u 70. godini, kao najstariji član Hrvatske pavlinske provincije.