BiH u trećem tjednu kampanje: ratna prošlost, nacionalna pitanja i borba za hrvatskog člana predsjedništva

Službena kampanja, sukladno izbornom zakonu, počela je 4. rujna i traje do 3. listopada u 7 sati, kada počinje izborna šutnja.

Na izborima 4. listopada birat će se članovi Predsjedništva BiH, zastupnici u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH i Narodnoj skupštini Republike Srpske, kao i predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske te zastupnici u skupštinama deset županija u Federaciji BiH.

U Središnji birački popis upisano je nešto više od 3,4 milijuna birača, piše Zoran Krešić za Hinu.

Riječ je o desetim općim izborima održanima nakon rata, a političko ozračje ponovno je snažno obilježeno ratnim nasljeđem. Početak kampanje poklopio se sa smrću ratnog zločinca Ratka Mladića, bivšeg zapovjednika bosanskih Srba, koji je pred međunarodnim sudom pravomoćno osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.

Njegova smrt ponovno je otvorila rasprave o odnosu prema ratnoj prošlosti, pri čemu su se u javnosti vodile oštre polemike između političkog Sarajeva i Banje Luke. U njima su se ponovno sučelile potpuno različite interpretacije ratnih protagonista – od ratnih zločinaca do onih koji ih smatraju herojima.

Bitka za hrvatskog člana Predsjedništva

U kampanji se govori o plaćama, mirovinama, obrazovanju, investicijama, europskom putu, pa čak i o poskupljenju nafte. No najveće reakcije i dalje izazivaju izjave o ratnim protagonistima i vodećim političarima, Hrvatskoj i Srbiji te, prije svega, pitanje tko bi trebao birati hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

U utrci su kandidatkinja HDZ-a BiH Darijana Filipović, Zdenko Lučić, kojega podupire pet oporbenih hrvatskih stranaka, te Slaven Kovačević, kandidat Demokratske fronte Željka Komšića.

Komšić je u četiri navrata biran u Predsjedništvo BiH uz dominantnu potporu bošnjačkih birača, što je među hrvatskim političkim strankama godinama jedan od ključnih izvora spora oko legitimnog političkog predstavljanja Hrvata.

Zato je i kampanja troje kandidata jasno usmjerena prema različitim biračkim tijelima.

Filipović naglašava ravnopravnost Hrvata i legitimno političko predstavljanje. Lučić istodobno napada dugogodišnju dominaciju HDZ-a BiH i njegova predsjednika Dragana Čovića, dok Kovačević svoju kandidaturu predstavlja kao dio šire političke borbe protiv politika HDZ-a BiH i Zagreba.

Filipović je kampanju otvorila porukom da „hrvatski narod mora imati jednaka politička prava poput druga dva konstitutivna naroda i pravo slobodno izabrati svoje legitimne predstavnike“. Pritom je naglasila da se politika ne bi trebala fokusirati samo na preglasavanje, nego i na zdravstvo, energetiku, plaće, mirovine, škole te prilike za mlade i obitelji.

Posebnu je pozornost izazvala njezina najava da će, bude li izabrana, ponovno otvoriti ured hrvatskog člana Predsjedništva u Mostaru.

Neovisni kandidat Zdenko Lučić, kojega podupire hrvatska oporbena petorka, svoju kampanju velikim dijelom gradi na kritici Dragana Čovića i političkih veterana.

„Trideset godina politiku u BiH vode ista tri đuturuma (turc. starca), uvjeravajući nas da bez njih sve pada u kaos“, rekao je Lučić. „Ne dozvolite da jedna stranka ili jedan pojedinac ima monopol nad određenom obitelji da je zarobi“, dodao je pozivajući mlade birače da izađu na izbore.

Lučić tako izbor hrvatskog člana Predsjedništva ne predstavlja samo kao pitanje odnosa Hrvata i Bošnjaka, nego i kao pitanje promjene unutar hrvatskog političkog korpusa. Njegova je kampanja izravno usmjerena protiv Čovića, kojega optužuje za monopoliziranje odlučivanja u HDZ-u BiH.

Kovačević zaoštrava retoriku

Kampanja Slavena Kovačevića bitno je drukčija.

Komšićev dosadašnji savjetnik u Predsjedništvu BiH svoju kandidaturu otvoreno predstavlja kao pokušaj zaustavljanja HDZ-a BiH, ali i SNSD-a Milorada Dodika.

U predizbornim porukama naglasak stavlja na medijska nagađanja o mogućnosti da Dodika nakon izbora pomiluju hrvatski i srpski član Predsjedništva iz HDZ-a BiH i SNSD-a.

„Milorad Dodik neće biti premijer entiteta Republike Srpske, jer neće biti pomilovan. Našom pobjedom u utrci za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, priča o njegovom pomilovanju je završena. Nema pomilovanja“, poručio je Kovačević.

„Borim se protiv toga da politike Ratka Mladića i Slobodana Praljka budu zastupljene u Predsjedništvu BiH“, dodao je.

Kovačević je pritom otvorio i front prema Hrvatskoj, koju stavlja u istu ravan sa Srbijom.

„Njih (Hrvatsku i Srbiju) povezuju dvije zajedničke stvari. Prva, da su obje države izvršile agresiju na BiH. I druga, i jedni i drugi su pokušali promijeniti demografsku sliku BiH kroz ratne zločine, etničko čišćenje i na kraju genocid“, rekao je Kovačević.

Za takvo izjednačavanje u toj izjavi nije ponudio dodatne dokaze ni konkretno se pozvao na određenu sudsku presudu.

Sličnu tezu zastupa i njegov politički mentor Željko Komšić, koji je rekao da je „BiH glavno jelo na meniju velikohrvatskih i velikosrpskih politika“.

Oštre reakcije na tezu o „građanskoj državi“

Iz dosadašnjih poruka vidljiv je obrazac kampanje u kojem se izbor Kovačevića predstavlja kao način suprotstavljanja HDZ-u BiH, ali i kao mobilizacijska strategija usmjerena prema bošnjačkim biračima koji HDZ BiH i njegove politike vide kao prijetnju konceptu države kakav zastupa Demokratska fronta.

Upravo se oko pojma „građanske države“ sudaraju dvije bitno različite političke vizije Bosne i Hercegovine.

Na te je poruke oštro reagirao fra Petar Jeleč, definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene, koji je u kolumni na portalu Svjetla riječi ocijenio da Demokratska fronta zloupotrebljava koncept građanske države.

Napisao je da je priča o „građanskoj državi cinična ideološka maska i paravan za provođenje nacionalne prevlasti najbrojnijeg bošnjačkog naroda i sustavno preglasavanje manjeg hrvatskog naroda“.

DF je optužio da je „svojom politikom udario zadnji čavao u lijes bilo kakvoj građanskoj Bosni i Hercegovini“.

Prijepori između naroda i unutar naroda

Uoči izbora oglasila se i Biskupska konferencija BiH. Biskupi nisu pozvali na glasovanje za određenu stranku ili kandidata, nego su katolike pozvali na masovan odaziv izborima.

Istodobno su iznijeli vlastite kriterije za pravedan izborni proces. Posebno su istaknuli dostojanstvo svakog čovjeka, vladavinu prava, mir, pomirenje i zajedničko dobro, ali i ravnopravnost konstitutivnih naroda.

„Samo Bosna i Hercegovina u kojoj se poštuju jednakopravnost konstitutivnih naroda, njihovo pravo na legitimno političko predstavljanje te jednako dostojanstvo i prava svakoga građanina i naroda može biti istinski demokratska i stabilna država“, poručili su.

Upozorili su i na preglasavanje malobrojnijih naroda, kupovanje glasova, politički klijentelizam i zlouporabu javnih institucija u stranačke svrhe.

Dok se u hrvatsko-bošnjačkom političkom prostoru vode rasprave o predstavnicima i ustavnom uređenju, srpska politička scena ima vlastiti unutarnji sukob.

Čelnik najveće srpske stranke SNSD-a Milorad Dodik tvrdi da Draško Stanivuković, čelnik Pokreta Sigurna Srpska i banjolučki gradonačelnik, neće biti premijer Republike Srpske.

„Jedino što je sigurno je to da Draško Stanivuković neće biti premijer“, rekao je Dodik.

Stanivuković, koji je u koaliciji sa SDS-om i predstavlja oporbu SNSD-u, takvu je tvrdnju odbacio i poručio da će konačnu političku matematiku ispisati građani na izborima.

Time postaje vidljiva još jedna važna dimenzija ovogodišnje kampanje: izborna utakmica u BiH višeslojna je.

Ne radi se samo o prijeporima između Bošnjaka, Hrvata i Srba, nego i o sukobima unutar samih nacionalnih političkih prostora.

Lučić napada Čovića i HDZ BiH, Stanivuković izaziva Dodika, dok se na bošnjačkoj političkoj sceni SDA Bakira Izetbegovića pokušava vratiti u središte političke moći suprotstavljajući se Trojci predvođenoj SDP-om, koja je posljednje četiri godine bila dio vlasti.

Hrvatska, Srbija i Bruxelles

Izetbegović svoju kampanju nastoji usmjeriti na gospodarske teme.

Program je nazvao „3x50“ – 50 milijardi maraka investicija, 50.000 novih radnih mjesta te 50 posto veće plaće i mirovine.

Denis Bećirović također naglašava gospodarstvo i ljudski kapital.

„Ljudi su najvrjedniji resurs koji Bosna i Hercegovina ima“, poručio je govoreći o obrazovanju, digitalnim vještinama, znanosti, inovacijama, poduzetništvu, ulaganjima i novim radnim mjestima.

Ipak, ekonomske teme teško uspijevaju nadjačati nacionalne. Čak i kada kandidati govore o plaćama, školama ili investicijama, politička rasprava brzo se vraća na pitanje tko koga predstavlja i tko koga može izabrati.

Kampanja je dobila i snažnu međunarodnu dimenziju.

Čelnik Naroda i pravde i bosanskohercegovački ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, primjerice, kritizirao je navodne nastupe hrvatskih političkih predstavnika u Bruxellesu, tvrdeći da je Željana Zovko europskim institucijama predstavila BiH kao zemlju sukoba triju strana i Bošnjake kao prijetnju Europi.

„Jedna osoba, Željana Zovko, zatrovala je sve briselske urede tezom kako je ovo zemlja sukoba tri strane i kako su radikalni muslimani prijetnja za Europu. Najtolerantniji narod svijeta koji živi s ubojicama, koji živi s počiniteljima zločina, bio je prezentiran u Bruxellesu kao najradikalniji dio naše zajednice“, rekao je Konaković.

S hrvatske se strane pak u europskim institucijama naglasak stavlja na pitanje preglasavanja Hrvata i potrebu osiguranja njihova legitimnog političkog predstavljanja.

BiH između europskog puta i domaće politike

Sve se to događa dok je BiH formalno na europskom putu, ali uz ozbiljne zastoje.

Zemlja je zahtjev za članstvo u EU podnijela 2016., kandidatski status dobila u prosincu 2022., a Europsko vijeće u ožujku 2024. odlučilo je otvoriti pristupne pregovore.

Europska komisija je, međutim, u izvješću za 2025. upozorila da je reformska dinamika zastala te da je usvojen tek vrlo ograničen broj reformi.

Bosna i Hercegovina tako u kampanju ulazi s velikim raskorakom između europskih ambicija i domaće političke stvarnosti. Dok EU traži reforme, vladavinu prava i funkcionalne institucije, predizborna retorika ponovno se vraća na ratne zločine, nacionalne identitete, političko predstavljanje i odnose sa Zagrebom i Beogradom.

U prva dva tjedna kampanje otvorila su se najmanje tri različita politička fronta.

Prvi je međunacionalni – između različitih vizija odnosa Bošnjaka, Hrvata i Srba te budućeg uređenja države.

Drugi je unutarnacionalni – između političkih aktera koji se natječu za prevlast unutar vlastitih biračkih korpusa.

Treći je međudržavni – kroz stalno uvlačenje Hrvatske i Srbije u unutarnju političku kampanju BiH.

Zbog toga se dosadašnji tijek kampanje može opisati kao političko nadmetanje u kojemu pitanja nacionalnog identiteta, političkog predstavljanja i ratne prošlosti zauzimaju velik prostor i služe kao snažni mobilizacijski argumenti.

U drugom planu ostaju pitanja koja izravno određuju svakodnevni život – iseljavanje, plaće, mirovine, poskupljenja energije i goriva, obrazovanje, zdravstvo, infrastruktura i gospodarstvo.

O njima kandidati govore, ali politički prostor najviše osvajaju rečenice o Čoviću, Dodiku, Hrvatskoj, Srbiji, Mladiću, Praljku, preglasavanju i „građanskoj državi“.

Iznimka u kampanji

Pa ipak, postoje i drukčiji pristupi.

Jedan od njih je kampanja SDP-ova kandidata za bošnjačkog člana državnog vrha Denisa Bećirovića, koji naglasak stavlja na gospodarske i socijalne teme.

„Ne pristajem na svađalačku politiku. Moji stvarni protivnici su nezaposlenost, kriminal, korupcija, siromaštvo i nepravda“, poručio je Bećirović.

Do izbora 4. listopada ostalo je još nešto više od dva tjedna. Za sada je jasno da se u BiH ne vodi samo natjecanje za mandate, nego i mnogo dublja rasprava o tome kakva bi država trebala biti – a o tome, gotovo tri desetljeća nakon rata, i dalje nema suglasnosti.

Na kraju će izborni rezultati pokazati kako će se različite političke vizije prevesti u odnose snaga u institucijama te hoće li nakon izbora biti više prostora za unutarnji dogovor, politički dijalog i nastavak europskog puta.

Pitanje, međutim, nije samo koliko će BiH nakon izbora biti bliže Bruxellesu, nego i koliko će njezine političke elite biti spremne tražiti kompromise oko pitanja koja već desetljećima dijele društvo.