SKRIVENI SVIJET EKSTREMISTA Živjela je među ekstremistima pod lažnim identitetom, ono što je otkrila zabrinjava

Na to upozorava Julia Ebner, istraživačica sa Sveučilišta u Oxfordu, koja je godinama, koristeći lažne identitete, proučavala djelovanje neonacističkih, džihadističkih i drugih ekstremističkih skupina.

U svojem TED govoru opisala je kako je velik dio svojih dvadesetih godina provela infiltrirana u radikalne internetske zajednice, nastojeći razumjeti što ljude privlači ekstremističkim ideologijama i kako postupno počinju prihvaćati, pa čak i opravdavati nasilje.

Kako ekstremisti iskorištavaju ljudske slabosti?

Tijekom istraživanja Ebner je uočila da pripadnici različitih ekstremističkih pokreta, unatoč ideološkim razlikama, često dijele slične psihološke obrasce. Mnogi su nezadovoljni vlastitim položajem, prolaze kroz krizu identiteta ili tragaju za zajednicom u kojoj će pronaći osjećaj pripadnosti. Istodobno razvijaju uvjerenje da im neka druga društvena skupina predstavlja prijetnju.

Ekstremističke organizacije upravo takve osjećaje koriste za pridobivanje novih sljedbenika. Društvene mreže omogućuju im da lakše pronađu ranjive pojedince, prepoznaju njihove strahove i ponude im sadržaj prilagođen njihovim frustracijama i uvjerenjima.

Još 2016. godine Ebner je pratila pripadnike ISIS-a koji su za širenje propagande koristili šifrirane aplikacije i automatizirane korisničke račune. Godinu poslije infiltrirala se u internetske krugove europskih bijelih nacionalista, koji su provokativne javne akcije pretvarali u viralne kampanje na društvenim mrežama.

Umjetna inteligencija dodatno ubrzava širenje propagande

Razvoj umjetne inteligencije otvorio je ekstremističkim skupinama nove mogućnosti. Danas mogu brže i uz manje troškove proizvoditi i distribuirati propagandne materijale, uključujući manipulirane fotografije, videosnimke, lažne internetske stranice i druge oblike dezinformacija.

Ebner upozorava da su neonacističke i džihadističke skupine već 2022. godine eksperimentirale s umjetnom inteligencijom. Godinu poslije pojavile su se i operacije povezane s Rusijom koje su koristile deepfake sadržaje i lažne informativne portale kako bi utjecale na javno mnijenje.

Koliko se brzo dezinformacije mogu proširiti izvan uskih ekstremističkih krugova pokazali su neredi u britanskom Southportu 2024. godine. Lažne informacije koje su se najprije širile manjim radikalnim internetskim zajednicama ubrzo su doprle do šire javnosti i pridonijele širenju nasilja.

Dodatni problem predstavljaju algoritmi društvenih mreža, koji često favoriziraju sadržaje što izazivaju snažne emocionalne reakcije – strah, bijes i šok. Upravo takve emocije ekstremisti nastoje potaknuti kako bi privukli pozornost, učvrstili postojeća uvjerenja i produbili podjele u društvu.

Može li umjetna inteligencija postati dio rješenja?

Unatoč opasnostima, Ebner smatra da tehnologija ne mora nužno produbljivati društvene podjele. Naprotiv, algoritmi bi se mogli razvijati tako da korisnicima nude različite perspektive, izlažu ih drukčijim mišljenjima i potiču razumijevanje među ljudima suprotstavljenih stavova.

Sa suradnicima istražuje i mogućnosti primjene umjetne inteligencije u prepoznavanju poruka koje potiču mržnju, šire ekstremističku propagandu ili opravdavaju nasilje. Pritom naglašava važnost ljudskog nadzora kako bi se izbjegle pogrešne procjene i zlouporabe takvih sustava.

Njezina je ključna poruka da umjetna inteligencija nije sama po sebi ni prijetnja ni rješenje. Ista tehnologija koja ekstremistima omogućuje učinkovitiju manipulaciju može se, uz odgovarajuću kontrolu i odgovorno korištenje, pretvoriti u alat za rano prepoznavanje radikalizacije, suzbijanje mržnje i smanjivanje neprijateljstva u društvu.