04. listopada 1991. Čorci pored Vrhovina – nepoznati zločin Srba nad starcima

Dana 4. listopada 1991. srpske postrojbe koju su činili pripadnici milicije tzv. SAO Krajine počinili su zločin u hrvatskom zaseoku Čorci pored Vrhovina u Lici. Ubijeno je šest staraca Hrvata.

Čorci su bili hrvatski zaselak od 19 kuća i 30 ak stanovnika, mahom starijih osoba. 

Nakon što su hrvatske snage zauzele vojarnu JNA u Otočcu te porazile velikosrpske pobunjenike i JNA gradu, Srbi su pojačali teror nad preostalim Hrvatima iz Čoraka.

Srpske postrojbe spalile su ovaj hrvatski zaselak 4. listopada 1991. Dio mještana ubijen je u vlastitim kućama, odnosno u samom naselju. Tijela im nisu pokopali, nego su ih bacili u šumi na obroncima planine Kapele.

Ukupno, u razdoblju koje obuhvaća kraj rujna i početak listopada 1991., srpske su postrojbe ubile, spalile u vlastitim kućama ili prisilno odvele u nepoznato 9 mještana Čoraka.

Žrtve su pokopane 26. studenoga 2002. na mjesnom groblju u Sincu kod Otočca. 

Suđenje za ratne zločine: 'Ja ga koljem, a on se smije'

“Bilo je to u jesen 1991. godine kad sam slučajno došao u stanicu tadašnje milicije u Vrhovinama gdje je  Nenad Pejnović , prethodno kleknuvši lijevom nogom na stolac, pričao: “Ja ga koljem, a on se smije, majku mu j…, kakvo srce. ima.” Kasnije su se u mjestu o toj rečenici zbijale i šale pa su Nenadu Pejnoviću dobacivali pitanja kako se ono “brico Vlado” smije. Tada sam shvatio da je riječ o  pokolju ljudi iz zaseoka Čorci  koje su dva dana prije toga iz  milicijske  zgrade odveli članovi Bakalajićeve skupine među kojima je bio i okrivljeni Pejnović”, dio je potresnog svjedočenja 24. veljače 2009. zaštićenog svjedoka na suđenju Nenadu Pejnoviću za ratni zločin.

Odveli šest Hrvata

Nenad Pejnović se prema optužnici koju je pročitao državni odvjetnik Zdravko Car teretio da je 04. listopada 1991. godine kao pripadnik paravojnih formacija sa svojim kolegama nezakonito odveo šest Hrvata iz sela Čorci. Prema optužnici smjestili su ih najprije u postaju, u neprimjerene uvjete, a idućeg su se dana odveli na predio Ćurinke – Oštri Vrh gdje su ih poubijali hladnim i vatrenim oružjem. Tijela su prepuštena zvijerima, a njihove ostatke nakon rata pronašli su djelatnici Nacionalnog parka Plitvička jezera.

Nakon toga utvrđeno je da je riječ o Martinu, Mati, Kati, Stjepanu, Vladimiru i Slavki Čorak. Zaštićeni je svjedok u vrijeme rata bio u tadašnjim paravojnim postrojbama, a za Pejnovića je tvrdio da je bio pripadnik tzv. Bakalajićeve grupe koja je bila samostalna i kontrolu nad njom nije imala ni vojska ni redovita policija.

Prema riječima svjedoka, grupa koja je bila pod zapovjedništvom Predraga Bakalajića potpisivala se kao “četnički štab Brezovac”. Zaštićeni svjedok rekao je i kako se govorilo da su Čorci najprije pobijeni i bačeni u bunar na predjelu Brezovac između Vrhovina i Korenice. Kasnije, kad se UNPROFOR počeo raspitivati ​​za njih, Bakalajićeva grupa tijela je izvadila iz bunara i prenijela ih nekamo drugamo.

“Ne znam je li Pejnović sudjelovao iu drugim akcijama, ali je sva zlodjela na tom području počinila ta grupa. Ubili su pet hrvatskih policajaca u Žutoj Lokvi, jednoga u Brlogu, a poubijali su i civile iz Dabra. Među njima bio je i Grga Bičanić čiji posmrtni ostaci nisu pronađeni”, zaključio je zaštićeni svjedok.

Pejnović kriv za odvođenje hrvatskih civila 1991.

U travnju 2009.  Nenad Pejnović zvan Nešo na Županijskom sudu u Karlovcu nepravomoćno je osuđen na 6 godina zatvora  jer je kao pripadnik milicije tzv. SAO Krajine u listopadu 1991. godine u zaseoku Čorak nezakonito uhitio, te je u  milicijsku  stanicu u selu Vrhovine u Lici doveo pet hrvatskih civila koji su dan kasnije pogubljeni u šumi Ćurinke-Oštri Vršak.

Sudsko vijeće oslobodilo ga je odgovornosti za smrt tih ljudi, kao i za odvođenje i smrt šestog ubijenog žitelj zaseoka Čorak, za što je također bio okrivljen.

“Nisam kriv. Ti ljudi u Čorcima bi me trebali pohvaliti što sam ih deset dana ranije šestero spasio. Nikoga nisam ubio”, pravdao se Pejnović.

Tijekom suđenja čak je ponudio da kao svjedok u novom postupku ispriča svoja saznanja o stvarnim ubojicama šestero mještana prezimena Čorak. Navodno je riječ o skupini poznatoj pod imenom Baklajićevci koju je vodio zloglasni Predrag Baklajić.