07. studenog 1991. raketiran Bizovac (VIDEO)

Na današnji dan ratne 1991. godine Bizovac je doživio najveću tragediju u povijesti svog mjesta.

Prilikom jugo četničkog napada Bizovac je raketiran iz aviona pri čemu su stradale nevine žrtve. Dan kao i svaki drugi. Takav je bio i sedmi studeni 1991. godine. No vihor rata promijenio je sve. Iako je Bizovac bio daleko od prvih crta bojišnjice, ovo inače mirno selo bez ikakvog je povoda napadnuto iz zraka.

ZLATKO ŠTULAC - policijski službenik 1991.

To je bio ovako lijep, miran dan kao što je i danas sunčan. Odjedanput negdje malo iza podne je granatiran hotel. Cijelo selo se doslovce uzbunilo jel tamo su bili ranjenici. Otišli smo tamo da vidimo kako to izgleda, ni nesluteći ništa vraćali smo se, netko s posla, došli u centar grada, mjesta kada je avion ponovno raketirao sami strogi centar... gdje je najveća koncentracija ljudi tada bila. Uništeni su obiteljski domovi, gorjeli su automobili, nastala je velika materijalna šteta. No to nažalost nije bilo sve. Uslijed neprijateljskog raketiranja, život je izgubilo devet osoba među kojima i jedanaestogodišnje dijete. Više od dvadest ih je ranjeno. Zlatko je zadobio ozljede glave.

Dana 7. 11. 1991. godine u 13.12 sati iz pravca Đakova prema Bizovcu doletjela je grupa od 5 vojnih zrakoplova Ratnog zrakoplovstva Jugoslavenske armije. U jednom trenutku 3 zrakoplova izvela su zračni napad na tadašnji hotel „Termia“ te su tom prilikom izbacili dvije avio bombe tzv. „krmače“ od 500 kg, dvije od 250 kg i ispalili 6 komada raketa.

Tom prilikom od detonacija u predvorju hotela poginuo je Josip Marinić (rođen 15.06.1960. godine u Luču) pripadnik ZNG Baranjsko-međimurskog bataljuna dok su teške tjelesne ozljede zadobili: Zlatko Kaić (1967.), Antun Kraštek (1960.), Matija Kojundić (1967.), Marija Pavle i Vitorio de Paolo (star 24 godine, državljanin Italije, vozač mirovne misije Europske zajednice, smješten u hotelu „Termia“).

Nadalje, u 15.15 sati, dok je trajao očevid, iz pravca Našica prema Bizovcu doletjela su ponovno 2 zrakoplova koja su izvela zračni napad i tom prilikom raketirali s 12 raketa centar Bizovca i prometni punkt tadašnje „Policijske stanice Valpovo“.

Od raketiranja su poginuli policijski službenici „Policijske stanice Valpovo“: Josip Jurenac (rođen 11.03.1964. godine u Paušincu), Slavko Vidaković (rođen 24.03.1960. godine u Osijeku) i Darko Kovačević (rođen 30.03.1961. godine u Podravskim Podgajcima).

Imao sam da ne kažem neku sreću pa sam zašao iza jedne zgrade u tom trenutku kad se sve to desilo tako da sam samo od šrapnela dobio odozdo u glavu i nakon 2-3 dana sam iz bolnice pušten kući. Iako je od nemilog događaja prošlo devetnaest godina, počinitelji ovog barabarskog zlodjela nisu otkriveni i privedeni pred lice hrvatskog pravosuđa.

ARHIVA PDN