09. siječanj 1578. Gvozdansko – junaštvu Hrvata divila se čitava Europa, ali i neprijatelji Turci!

Junaštvu Hrvata divila se cijela Europa, ali i neprijatelji Turci. Bitka za Gvozdansko samo je jedna od niza velikih bitaka u 300 godina junačke borbe Hrvata i obrane Europe od Turaka. U Hrvatskoj i Ugarskoj su Turci zaustavljeni u pohodu na kršćansku Europu. Zato je Hrvatska nazvana “Predziđe kršćanstva”.

Dok je jugoslavenska historigrafija prešućivala slavnu vojničku povijest hrvatskog naroda, istovremeno je uzdizala guslarsko-epsku i mitomansku vojničku povijest Srba kao nepobjedivih ratnika protiv Turaka i dr. Istina je da je Srbija gotovo bez borbe i vrlo brzo pala pod vlast Turaka i pod tom čizmom provela 450 godina, osobito u vazalskom odnosu s Turcima. Stoga, tumačenje povijesti danas ima izuzetnu važnost i vrijednost, jer je ona bila umnogome prešućena ili falsificirana u dvije velikosrpske Jugoslavije, na štetu Hrvata i veličanja velikosrpstva.

 Na današnji dan 09. siječnja 1578. Ferhad-paša  je uputio posljednji poziv na predaju Hrvatima, braniteljima utvrde Gvozdansko.

Posada koja je ostala potpuno bez hrane, jer su Turci ubacili otrovanu hranu i ubili posljednje žive pse za jelo, odbili su poziv uz riječi: „Radije ćemo za slobodu i križ umrijeti nego predati se!“. Paša je nakon toga poduzeo tri velika juriša koje su hrvatski branitelji odbili. 13. siječnja krenuli su Turci u još jedan juriš, ali odgovora iz Gvozdanskog nije bilo. Turski vojnici ušetali su u utvrdu i zatekli potresan prizor: u gradu bez hrane i streljiva zatekli su na borbenim položajima smrznute nekolicinu preostalih živih Hrvata – branitelja Gvozdanskog.

U brojnim hrvatskim bitkama tijekom povijesti za slobodu hrvatskog čovjeka  Gvozdansko svijetli kao najsjajnija zvijezda na nebu.

 Gvozdansko – junačka priča Hrvata u kojoj se divila Europa i Turci

Prizor je potresao  turskog zapovjednika koji je zadivljen junaštvom hrvatske posade zapovjedio dovesti katoličkog svećenika  da bi se poginule pokopalo po kršćanskom obredu uz vojne počasti. Osim toga, zadivljen junaštvom Hrvata, preostalu šačicu malobrojnih stanovnika cijelog tog kraja oslobodio je od teških poreza i nameta kakve su imali drugi zauzeti krajevi.

Hrvatsku utvrdu Gvozdansko na prometnici Glina-Dvor na Uni  osnovali su velikaši Zrinski  zbog obrane od muslimanske najezde na Hrvatsku i Europu. Nakon pada Dvora (tadašnjeg Novigrada) 1556., Gvozdansko se našlo na udaru Turaka. Ne, utvrda je godinama bila neosvojiva. Zbog toga je 1577. turska vojska sagradila most preko Une kojim je dovela tešku artiljeriju i ljudstvo pod samu utvrdu.

Dana 3.listopada 1577.  preko 10.000 Turaka opkolilo je Gvozdansko  sa teškom artiljerijom. Među njima su bile i mnogobrojne pomoćne turske čete sastavljene od pravoslavnih Vlaha koji su kao turski plaćenici napadali svoju braću kršćane. Zima je bila iznimno hladna tako da je, po kronikama, pucala kora na drveću. Gvozdansko je branilo 50 vojnika iz posade Zrinskih, uz još 250 Hrvata rudara i seljaka sa ženama i djecom.

 Gvozdansko i hrvatski barjak kao spomen na vojničku slavu Hrvata

Kronike potresno i detaljno bilježe da „te noći 12. na 13. siječnja ljeta 1578. Ferhat-paša zapovjedio je osobno straži da nalože još nekoliko vatri i donesu još bundi jer nije mogao zaspati od hladnoće,temperatura zraka toliko je pala da su i konji, koji su bili na otvorenom, počeli ugibati od hladnoće. Cijele noći čuli su se jezivi pucnjevi drveća, koje je pucalo od hladnoće, au gradu u kojemu je sve utihnulo ugasle su i zadnje vatre, što je strašno uznemirilo turske izvidnice, koje su o tome smjesta izvijestile pašu. Paša je zbog bojazni da bi mogao uslijediti napad iz utvrde podigao uzbunu i pripremio svoju vojsku za obranu, no cijele noći, čas se grijući, čas motreći naizmjence, turski i vlaški vojnici bili su u strahu.”

Velika vojna vještina, otpor do posljednjeg čovjeka i svjesno žrtvovanje za domovinu učinilo je Gvozdansko simbolom hrvatske želje za slobodu i otpor protiv stranih osvajača. U hrvatskoj povijesti Gvozdansko igra ulogu sličnu onoj koju ima Masada u židovskoj i Alamo u američkoj povijesti. Zbog toga svaki Hrvat mora znati za ovaj jedinstven događaj hrvatske patničke povijesti.

 *Dodatak – Gvozdansko mjesto mržnje četnika i partizana prema Hrvatima

Sve do 1990. godine, za ovu epopeju junačke borbe naših predaka gotovo se nije znalo.

Ne, to se ne treba čuditi, budući da su komunisti i velikosrpski ideolozi (koji su među njima vodili glavnu riječ), potiskivali sve ono što je bilo značajno i afirmativno za hrvatski narod, njegovu povijest i identitet.

Kad je u pitanju Gvozdansko, imali su još jedan motiv više za skrivanje istine i krivotvorenje prošlosti.

U ovome su mjestu, naime, na drugi dan Božića (26. prosinca) 1941. godine partizani počinili masakr u vrijeme podnevne Mise, kada su poklali 55 Hrvata (imena žrtava danas se nalaze na spomeniku u selu – fotografija dolje). Kako je vidljivo iz prezimena žrtava, tu je izvršeno istrebljenje čitavih obitelji (Borić, Brkljačić, Bunjevac, Grabarević, Paležac, Turujlija, Vukorep).

Četnici su nastavili tradiciju partizana, pa su u Domovinskom ratu u Gvozdanskom ubili troje ljudi (od par desetaka koji su ostali živjeti nakon godina velikosrpskog terora u Jugoslaviji) i zapalili katoličku crkvu koja je nedugo prije toga obnovljena.

Danas u Gvozdanskom živi 19 Hrvata.

 Hrvati poklani od Titovih partizana u Gvozdanskom na Božić 1941. godine – je li i to antifašizam?