15. listopada 1991. Vukovar – grad ostao odsječen i u potpunom okruženju podivljalih četnika i JNA

Vukovarski heroji nastavili su bitku između Davida i Golijata… a Hrvati Vukovara u porušenom gradu ostali su u svojim podrumima čekajući što će donijeti slijedeća noć….oko njih je bio čvrsti obruč podivljalih četnika žednih krvi i do zuba naoružane jugoslavenske i Titove vojske JNA…vojske koja se kitila “antifašizmom”, koja se 45 godina zaklinjala na “bratstvo i jedinstvo”, a sada je ubijala samo Hrvate i spremala Ovčaru…

Dana 13. listopada 1991. ponovno je bezuspješno pokušana deblokada Vukovara. Pokušaj je prekinut oko 13:00 sati zbog prolaska konvoja Crvenog križa koji je trebao izvući ranjenike iz vukovarske bolnice i dopremiti pomoć u hrani i lijekovima.

Od 15. listopada 1991. godine, Vukovar je u potpunom okruženju. Potpora hrvatske strane opkoljenom gradu od toga dana se uglavnom svela na povremene topničke udare.

JNA je uspjela probiti crtu obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti. Probijanjem obrambenih položaja napadaču je preostalo samo još nekoliko stotina metara da s pješaštvom uđu sam centar grada i Borovo Naselje te su se stoga vodile žestoke ulične borbe, koje mu to trenutno onemogućuju.

Sljedeći dan, počinje opet opći napad na grad. Svi položaji, Mitnica, Sajmište, Lužac, Budžak, Borovo Naselje s Trpinjskom cestom tučeni su topnički, tenkovski, minobacački i raketirani iz aviona. Neprijatelj je krenuo najjačim napadom na Lužac i Budžak. Postavili su pontonski most preko Bobotskog kanala i prešlo je nekih 15 tenkova, 4 transportera i oko 1.000 pješaka iz smjera silosa Đergaj prema Vinogradskoj ulici.

Obzirom kako na položaju nije bilo dovoljno antitenkovskog oružja pozvan je vod “Turbo”, a došao je i Blago Zadro. U trenutku kad je Blago Zadro htio pretrčati prugu, pokosio ga je rafal. “Turbo” vod je počeo uništavati tenkove na početku Vinogradske ulice te su oni skrenuli u vrtove kraj Bobotskog kanala i probali su tuda proći. Uključila se i vukovarsko topništvo: 4 haubice i minobacači. Negdje oko 17 sati pješaštvo se povuklo natrag prema Đergaju, a s njime i tenkovi. Uništena su najmanje 2 tenka i oklopni transporter.

Nakon čišćenja Vinogradske ulice, branitelji su našli jedan broj masakriranih civila koji su bili skriveni po podrumima. Izgleda kako su u tom napadu sudjelovali i Arkanovci. Uvečer branitelji su prilikom čišćenja pronašli i dva upotrebljiva tenka te manje skladište oružja s nekih 120 zolja, nekoliko snajpera i streljivom. Od zarobljenih dva tenka T – 55 je formirana je „samostalna oklopna postrojba“. Jedan tenk je djelovao, dok je drugi čuvan kako bi poslužio za rezervne dijelove.

Dana 18. listopada 1991. popustili su punktovi na Sajmištu, a 19. listopada konvoj sanitetskih vozila ponovno je krenuo u jutro u 6:30 pravcem Vinkovci – Nuštar – Marinci –Bogdanovci – Vukovar i nakon dvodnevnog putovanja izvukao 102 ranjenika iz bolnice.

Vukovarski heroji nastavili su bitku između Davida i Golijata… a Hrvati Vukovara u porušenom gradu ostali su u svojim podrumima čekajući što će donijeti slijedeća noć….oko njih je bio čvrsti obruč podivljalih četnika žednih krvi i do zuba naoružane jugoslavenske i Titove vojske JNA…vojske koja se kitila “antifašizmom”, koja se 45 godina zaklinjala na “bratstvo i jedinstvo”, a sada je ubijala Hrvate i spremala Ovčaru…