16. veljače 1965. godine rođen pukovnik Marko Babić – junak Vukovara i tvorac groblja tenkova!

Junak Vukovara i Domovinskog rata, čovjek koji je svojom ljudskošću i hrabrošću bio stup obrane grada heroja. Hrvatski narod ostat će mu vječno zahvalan, a on, pukovnik Marko Babić, bio je i ostat će, u poplavi lažnih i umjetnika, istinska moralna vertikala Hrvatske.

Fotografija: wikimedia.commons.org

Početkom ljeta 2007. pozlilo mu je na sprovodu suborca ​​u Vukovaru. Umro je u 42. godini od posljedica moždanog udara u zagrebačkoj bolnici Rebro.

S nekolicinom drugih branitelja se po padu Vukovara probio iz grada. Njegovo suborce se jako dojmilo što on prema neprijatelju nije iskazivao mržnju iako su njegovi roditelji još u rujnu odvedeni i ubijeni u selu Bobota.

Marko Babić je iz Hrvatske vojske izašao 1997. godine. Neumorno je radio na promicanju vrijednosti Domovinskog rata. Bio je jedan od producenata dokumentarca Heroji Vukovara. Početkom ljeta 2007. pozlilo mu je na sprovodu suborca ​​u Vukovaru. Umro je u 42. godini od posljedica moždanog udara u zagrebačkoj bolnici Rebro.

Na posljednjem ispraćaju legendarnog heroja na vukovarskom Memorijalnom groblju okupilo se više od pet tisuća ljudi, više je bilo samo na zajedničkom ukopu 50 žrtava srpske agresije u Vukovaru.

“Bila je to grupa od 15-ak ljudi, uvijek smo bili skupa. Kada su početkom srpnja Srbi poubijali naše policajce u Borovu Selu, mi smo obukli vojne odore. Marko je bio veliki čovjek. Kada su tenkovi krenuli na Trpinjsku, rekao je: Moramo pokazati drugima da ih možemo zaustaviti. Tek kada to učinimo, ljudi neće bježati, nego će ostati i boriti se do kraja! Da, on je srušio 14 tenkova, najviše od svih, ali time se nije hvalio i nikada nije isticao svoje posebne zasluge – ispričao je svojedobno Markov suborac Zoran Sablić.

 

Pokojni Marko Babić u jednom svom sjećanju na te herojske dane opisao je taj događaj ovim riječima: “Kada sam vidio koliko ih je, doživio sam šok. Sve je bilo puno tenkova, sve se treslo od njih. Puštali smo ih da se približe. Kroz vrtove kuća smo se provlačili, dočekamo tenk, prvi udarimo, povučemo se 50 metara, udarimo drugi. Tukli smo ih kroz ograde prema cesti. Što je tu bila naša prednost i sreća? Što je JNA krenula arogantno, bahato i puna sebe. Pješadiju su ostavljali 200-tinjak metara iza, tenkovi su onda bili kao pečeni pilići!”

“Nakon pogibije Blage Zadre, na sastanku branitelja Trpinjske ceste za novog zapovjednika jednoglasno smo izabrali Marka Babića jer smo smatrali da nas on najbolje može voditi”,  rekao je Mirko Brekalo koji je s preživjelim suborcima pokraj mjesta gdje su zaustavljeni tenkovi podigao Spomen-dom hrvatskih branitelja u kojemu se čuvaju uspomene na heroje Trpinjske ceste.

*Marko Babić (Vukovar, 16. veljače 1965. – Zagreb, 5. srpnja 2007.), bio je legendarni hrvatski branitelj Domovinskog rata i pukovnik Oružanih snaga Republike Hrvatske.

Borio se u bitci za Vukovar i drugim bojištima diljem Hrvatske do konačnog oslobođenja.
Marko Babić je nekoliko godina proveo na privremenom radu u Švicarskoj. Uoči agresije na Hrvatsku, u travnju 1991. godine vraća se u Vukovar. Priključuje se hrvatskim braniteljima na Trpinjskoj cesti.
Bio je zamjenik zapovjednika 3. bojne 204. vukovarske brigade i jedan od najbližih suboraca i zamjenik legendarnog zapovjednika, general-bojnika Blage Zadre. Uništio je na Trpinjskoj cesti 14 tenkova. Organizirao je iznimno uspješnu protuoklopnu borbu u zoni odgovornosti 3. bojne, posebno protuoklopne vodove “Žuti mravi” i “Pustinjski štakori”.

Nakon pogibije Blage Zadre, preuzeo je zapovijedanje 3. bojnom.

Po padu Vukovara, s nekolicinom drugih boraca se probio iz grada. Suborci kazuju kako ih se dojmilo da prema neprijatelju nije iskazivao mržnju, unatoč tome što su njegovi roditelji još 14. rujna 1991. godine odvedeni iz Vukovara i ubijeni u obližnjem selu Boboti.