ŽELJKO BALALA – mladi heroj Domovinskog rata koji je život položio za slobodu Hrvatske

Željko Balala rođen je 28. ožujka 1970. godine u Đurđevcu, u katoličkoj obitelji kao sin jedinac Cecilije i Ivana. Još od mladosti isticao se predanošću poslu, odgovornošću i odanošću prijateljima.

Nakon završetka osnovne škole u Đurđevcu odlučio se za policijski poziv te upisao srednju policijsku školu u Zagrebu. Po završetku školovanja 1989. godine postao je pripadnik Antiterorističke jedinice Lučko, gdje se istaknuo kao predan i odgovoran policajac.

Nakon demokratskih promjena premješten je u Policijsku upravu Bjelovar, odnosno Policijsku postaju Đurđevac. Ondje ga je zatekao početak Domovinskog rata, u kojem se aktivno uključio u obranu Hrvatske na zapadnoslavonskoj bojišnici, osobito na području Daruvara, Pakraca i Lipika.

Njegov životni put tragično je prekinut 27. listopada 1991. godine. Tijekom akcije čišćenja terena u selu Kukunjevac nestao je zajedno sa suborcima Slobodanom i Božidarom Ćolićem. Iza sebe je ostavio suprugu Snježanu i tek šestomjesečnog sina Luku, koji je odrastao bez očeve ljubavi i prisutnosti.

Nestanak mladog supruga i oca bio je težak udarac za njegovu obitelj, kao i za sve koji su ga poznavali. Njegovi posmrtni ostaci identificirani su i ekshumirani u travnju 1992. godine, nakon čega je pokopan u rodnom Đurđevcu.

Sjećanje na oca kojega nije imao priliku upoznati i uz njega odrastati, njegov sin Luka sažeo je u riječima koje i danas snažno odjekuju:

„Osjećam ponos te mi daje snagu to što je tako mlad stao u obranu Domovine, riskirajući svoj život koji je nažalost i izgubio. Čast, ponos, hrabrost i velika zahvala za sve. Htio je živjeti, ali mu nisu dali!”

U tim riječima isprepliću se ponos sina, bol zbog izgubljenog oca i zahvalnost čovjeku koji je, unatoč mladosti, stao u obranu domovine. Željko Balala nije dočekao priliku gledati kako mu sin odrasta, ali je iza sebe ostavio nasljeđe hrabrosti, požrtvovnosti i ljubavi prema Hrvatskoj.

Njegova žrtva trajno je utkana u sjećanje njegove obitelji, prijatelja, ratnih kolega i suboraca. Iza imena i datuma ostaje priča o mladom čovjeku koji je imao svoje snove, obitelj i budućnost, ali je u presudnim trenucima izabrao stati na branik domovine.

Prijatelju iz dječačkih i školskih dana, radni i ratni kolega, suborče – počivaj u miru Božjem. Tvoja žrtva i uspomena na tebe neće biti zaboravljene.