19. kolovoza 1991.g. Daruvar – kako su Hrvati i Česi obranili grad od domaćih Srba?

Dana 19. kolovoza 1991. godine malobrojni pripadnici Policijske postaje Daruvar obranili su zgradu policijske postaje, kao i središte grada od napada pobunjenih domaćih Srba.

Tom prilikom su nasilno odvedeni hrvatski policajci i heroji Marijan Petrovečki, Darko Petrovicki i Damir Rambousek, prvi dragovoljci koji su pristupili u pričuvni sastav policije Policijske postaje Daruvar.

Njihova tijela nisu nikada pronađena i danas se vode kao nestali.

Brojni su zločini počinjeni nad Hrvatima i Česima Daruvara i okolice u Domovinskom ratu., Ali i krajem II. svjetskog rata partizani su ubili čak 300 civila u samom gradu. Masovne grobnice u koje su partizani bacali ljude su u samom Daruvaru, Vukoviju, Maslenjači, Đulovcu, Siraču i Bučju.

Ovo je istinita priča o Daruvaru, gradu koji su zajednički branili Hrvati i Česi, a koji nije htio postati dio Velike Srbije.

Malo ljudi pamti da je grad Daruvar u zapadnoj Slavoniji u samom početku rata bio jedan od gradova koji je bio najviše izložen agresiji i oružanim napadima domaćih slavonskih Srba. Malobrojni pripadnici daruvarske policijske postaje obranili su postaju i samo središte grada.

U općini Daruvar prije rata živjelo je 34,75% Hrvata i 33,47% Srba, a ostatak je pripadao na brojne nacionalne manjine, a osobito Čeha. U samom gradu živjelo je 3587 Hrvata i 3083 Srba, te 2900 ostalih.

Tako je Daruvar, uz zapadnoslavonske gradove Pakrac, Grubišno Polje i Slatina sa velikim učešćem Srba (većim nego gradovi istočne Slavonije) postao jedna od meta u realizaciji ideje Velike Srbije.

Zanimljivo je da prije stvaranja Jugoslavije uopće gotovo nije bilo Srba u gradu Daruvaru, oni su većinom živjeli u gorovitom obližnjem kraju.

Rat u Daruvaru – hrvatska javnost mora zapamtiti herojsku obranu grada

Domovinski rat u području Daruvara započeo je među prvima u Hrvatskoj još 19. srpnja 1991.  god.  ubojstvom čak pet policajaca na dvije lokacije. Tada je u Purnici, općina Sirač, iz zasjede izvršen oružani napad na specijalnu policiju, a samom centru Daruvara ubijena su s leđa tri policajca hrvatske nacionalnosti.

Javna je tajna bila da su zasjeda i ubojstvo hrvatskih policajaca isplanirana je u policijskoj stanici Daruvar od strane milicajaca srpske nacionalnosti. Generalno, do sveopćeg napada Srba na Daruvar došlo je noću sa 18./19. kolovoza 1991. godine kada su pobunjeni milicajci srpske nacionalnosti napustili policijsku postaju, te zajedno s odmetnutim srbočetnicima iz pješačkog i minobacačkog oružja napali uži dio grada oko autobusnog, željezničkog kolodvora i gradske tržnice u namjeri da zauzmu policijsku stanicu.

Tom prilikom zarobljavaju policajce koje odvode na okupirano područje u mjesto Bijela. Isti ti milicajci, od kojih su se najviše isticali rukovodioci Ljubo Banjeglav, Nenad Bursač i Krsta Žarković, prije tih oružanih prepada, zajedno u suradnji s JNA iz vojarne Polom, naoružavali su srpska sela vojnim naoružanjem, kao što su vojarnu popunjavali u ljudstvu s domaćim četnicima.

Hrvati i Česi zajedno brane Daruvar – propala ideja Velike Srbij

Dana 20. kolovoza 1991. su srpski agresori izvršili minobacački napad na grad. Mjesni Česi, najbrojnija manjina u Daruvaru, dali su se u obranu grada, tako da su u početnoj fazi Domovinskog rata, Česi činili gotovo polovicu ljudi u obrani Daruvara

Ivanovo selo u blizini Daruvara je mjesto sa češkom većinom u kojem su Srbi pobili više stanovnika krajem kolovoza mjeseca 1991. Godine. Prve žrtve u Daruvaru su bile iz hrvatsko-češke obitelji, Ivica Ljutak i njegova petnaestogodišnja kćer Mirela što je rezultiralo pojavom velikog revolta kod Čeha protiv srpskog agresora.

Tako da imamo situaciju kako je početkom devetog mjeseca 1991. od ukupnog broja evidentiranih policajaca u policijskoj stanici Daruvar gotovo 75 % bilo Čeha!

U isto vrijeme, većina daruvarskih Srba se odmetnula u šume, pridruživši se odmetnicima i JNA u napadu na grad Daruvar. Četnički vojvoda Lončar, bivši direktor daruvarske pivovare, početkom rujna 1991. god. poručuje putem radija, kojeg su imali instaliranog u mjestu četničkom uporištu Bijela, da branitelji grada Daruvara “dobrovoljno” predaju oružje ili će u protivnom ujahati na bijelom konju u centar grada, gdje će na ražnju peći dvoje ustaša.

Tako je ostala zapamćena izjava Čakmaka iz Donjeg Daruvara koji je rekao da Hrvate treba zakopati u zemlju do ramena i tanjuračama preči preko glava, a od Čeha napraviti robove koji će za njih besplatno raditi.

Trećeg dana četničkih napada na grad Daruvar su pristigli policajci iz Đurđevca i Koprivnice s ratnim zapovjednikom Damirom Barbarićem. Za konstatirati je da su prve i najžešće četničke napade na grad Daruvar odbili mladi policijski djelatnici za koje su Srbi milicajci a i pojedini stariji Hrvati milicajci znali posprdno govorili “Tuđmanovci”, a za koje smo u očima bili ustaše koje rade na razjedinjenju bratstva i jedinstva.

“Dan D” za Drauvar stiže 1. rujna 1991. kada je lokalne četnike daruvarska specijalna postrojba “Pijetlići” u jednom danu razbila na dva različita kraja grada. Tada je poginulo oko 40-tak četnika.

Početkom rujna 1991.god. u dvorištu policijske postaje Daruvar, oformljen je prvi vod ZNG-a od pričuvnog sastava policije koji se nakon pada vojarne “Polom” popunjavao s civilima iz okolnih hrvatskih i čeških sela i u konačnici prerastao u pukovniju.

Tijekom rata na grad Daruvar palo je na stotine granata, izvršena mnogobrojna avionska raketiranja i bacanja bombi “krmača”.

Početkom velikosrpske agresije na Hrvatsku, srpski su pobunjenici držali važnu stratešku točku za kontrolu istočnog dijela Daruvara i širega predgrađa Vezmarovu kulu. Hrvatski branitelji oslobodili su ju 29. rujna 1991. godine.

Što je s presudama za ratne zločine protiv Hrvata i Čeha?

Oslobođenjem istočnih dijelova grada Daruvara, krajem prosinca 1991, od srbočetničkih formacija, normalizirao se život u gradu, od čega je najbitnije bilo puštanje vodovoda u pogon, a koji se do tada nalazio na okupiranom području. Sve do vojnoredarstvene akcije “Bljesak” od strane četnika u više navrata bilo je ubacivanja na oslobođena područja, a od kojih je najgnjusniji upad u mjesto Vukovje i odvođenje civila u Batinjsku Rijeku  gdje je nad istima izvršeno mučenje i hladna egzekucija, prilikom čega je troje uspjelo pobjeći i preživjeti kao svjedoci zločina.

I taj slučaj, usprkos svjedocima i podnesenom kaznenom prijavom 1994. nije riješen od strane DORH-a, kao što nisu procesuirane i kaznene prijave za oružane pobunu i agresiju na Daruvar i okolicu. Izvršeni su brojni ratni zločini nad policajcima, hrvatskim vojnicima i civilima s područja bivše Daruvar, koje su sastavljene i dostavljene DORH-u  još 1992.godine.