20. travnja 1992. Ubijena obitelj Matijević iz Srijema – ubijanja i progoni Hrvata u Srbiji ostali su do danas nekažnjeni i tabu-tema!
Fond za humanitarno pravo iz Beograda podnio je 16. listopada 2018. Tužiteljstvu za ratne zločine Republike Srbije kaznenu prijavu protiv nepoznatih osoba zbog ubojstva tročlane hrvatske obitelji Matijević iz mjesta Kukujevci (Srijem, Vojvodina) koje se dogodilo 20. travnja 1992. godine.
Kaznena prijava odbačena je već nakon 28 dana (14. studenoga 2018.) uz obrazloženje da “u vrijeme kad se to dogodilo, zločin protiv čovječnosti nije bio propisan kao kazneno djelo Kaznenim zakonom SRJ”.
Kukujevci su veliko hrvatsko selo u Srijemu koje se spominje još u 13. stoljeću kao etnički gotovo čisto hrvatsko selo. Oko 2.500 Hrvata živjelo je u tom bogatom selu prije Domovinskog rata, a broj Srba bio je jedan posto, uglavnom pridošlih ženidbama. Danas je to etnički gotovo čisto srpsko selo, a broj Hrvata je danas istovjetan broju Srba prije rata.
Hrvatska javnost ne zna da se u tom selu u vrijeme Domovinskog rata 1992. dogodio srbijanski „slučaj Zec“. Samo zbog nacionalnosti ubijene su dvije hrvatske obitelji – tročlane obitelji Matijević i Oskomić. Uz njih, ubijen je još Kukujevčanin Živko Litrić. Ubijeni su pred selidbu i deportaciju u Hrvatsku, a neki od ubijenih su prije i silovani. U jednom od tih ubojstava sudjelovali su i tadašnji čelnici Radikalne stranke, a članovi te stranke bili su u vrijeme ovih zločina današnji predsjednik Srbije Vučić i bivši predsjednik Nikolić.
Osim toga, više od 50 Hrvata u tom selu teško je pretučeno i zlostavljano od strane srbijanskih „ratnih pasa“ Vojislava Šešelja, a sve su kuće pretresene i opljačkane.
Katolička Crkva u Kukujevcima služila je četnicima kao pilana.
Ovo nisu jedino ubojstvo Hrvata u Srbiji: ubijena su i dva brata Abijanović iz Morovića, Mijat Štefanac iz Hrtkovaca, mlada djevojka Marija Purić iz Golubinaca u 20 sati dok je gledala TV, u Petrovaradinu Marko Holik i Martinović, i još mnogi drugi.
Uništavanje katoličkih crkava u Srbiji i srbiziranje imena hrvatskih sela
Katolička Crkva u Kukujevcima služila je četnicima kao pilana.
Ovo nisu jedino ubojstvo Hrvata u Srbiji: ubijena su i dva brata Abijanović iz Morovića, Mijat Štefanac iz Hrtkovaca, mlada djevojka Marija Purić iz Golubinaca u 20 sati dok je gledala TV, u Petrovaradinu Marko Holik i Martinović, i još mnogi drugi.
Uništavanje katoličkih crkava u Srbiji i srbiziranje imena hrvatskih sela
Katolička Crkva u Kukujevcima služila je četnicima kao pilana.
Ovo nisu jedino ubojstvo Hrvata u Srbiji: ubijena su i dva brata Abijanović iz Morovića, Mijat Štefanac iz Hrtkovaca, mlada djevojka Marija Purić iz Golubinaca u 20 sati dok je gledala TV, u Petrovaradinu Marko Holik i Martinović, i još mnogi drugi.
Uništavanje katoličkih crkava u Srbiji i srbiziranje imena hrvatskih sela
U Nikincima Srbi su minirali crkvu svetog Antuna Padovanskog, u Rumi je demolirana crkva, u Irigu miniran župni ured, u Srijemskoj Mitrovici minirane kuće Hrvata, u Petrovaradinu (100 posto hrvatskoga mjesta) ubijeni su i maltretirani ljudi, iz Srijemske Kamenice i Karlovca protjerani su svi Hrvati koji su opstali nakon progona 1945., u Slankamenu su premlaćivani ljudi, pa i starice, u Golubincima je bilo ubojstava i premlaćivanja, o Zemunu ne treba trošiti riječi, kao ni o Šidu iz kojeg je otišlo tisuće Hrvata, o Kukujevcima koje se danas zove Lazarevo i Gibarcu koje se danas zove Dušanovo sve se zna.
Sve je to učinjeno iz čiste mržnje, posebno stoga jer u Srbiji nije bilo rata niti jedan granat nije pala na tlo Srbije.
Zar sve to nije dokaz kako je u Srbiji 90-ih godina tko god je htio mogao nekažnjeno ubijati, progoniti i terorizirati građane drugih vjera i nacija? Hrvate, Albance, Muslimane… Ne samo da su provodili politiku genocida i etničkog čišćenja u Hrvatskoj, BiH, na Kosovu, nego su iu granicama svoje zemlje počinili brojne zločine prema ljudima drugih naroda i vjera.
Što se Hrvatske tiče, ni ona do sada nije učinila korake kako bi se barem neki od ovih zločina razriješili, a potomci žrtava poslije toliko godina dobili su moralnu zadovoljštinu. Sve dosadašnje vlade od 2000. godine nadalje kao i predsjednici države, za taj problem nisu bili zainteresirani. Oni, čini se, vode brigu isključivo o svojim pozicijama, izborima, kampanji, rejtingu…
Izvor:Portal dnevnih novosti
Autor: PDN - arhiva/Foto: snimka zaslona/YouTube
