23 TISUĆE HRVATSKIH RATNICA

Obilježili smo još jedan Međunarodni dan žena – 8. ožujka.

Mnogi su se sjetili svojih majki, ali i ostalih članica svoje obitelji. Ako ništa drugo, većina je žena dobila na dar, ili u znak pažnje – ružu.

Međutim, tko se ove godine sjetio na tisuće hrvatskih braniteljica, žena koje su hrvatski obrambeni Domovinski rat provele u nekoj ratnoj postrojbi, a od kojih je ne mali broj dalo i svoje živote za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu?

Tko se sjetio hrvatskih braniteljica koje su izvršile suicid?

Ili pak udovice hrvatskih branitelja?

Predstavnici Udruge hrvatskih branitelja Domovinskoga rata91. (UHBDR91.), onim ženama koje su dale svoje živote u borbi protiv srpskog i inog agresora, podno koprivničkog spomen obilježja „Da se ne zaboravi“ tradicionalno su zapalili svijeće.

U Zagrebu i nekim drugim gradovima feministkinje su organizirale „noćni marš“ zbog „nasilja prema ženama“. Nisu se nažalost ni ove godine sjetile hrvatske braniteljice, koje su im zajedno s hrvatskim braniteljima, omogućile slobodan život u slobodnoj Hrvatskoj.

U Domovinskome ratu sudjelovalo je čak nešto više od 23 tisuće žena, što je oko pet posto od ukupnog broja hrvatskih branitelja. Mnoge su poginule, a oko tri tisuće postale su lakši ili teži invalidi. Samo u obrani Vukovara sudjelovalo je nekoliko stotina žena. Ako se tim brojkama dodaju i žene koje su na razne posredne načine pomagale u obrani od velikosrpske agresije na RH, onda je ta brojka još veća.

O tim ženama-ratnicama malo se ili se uopće ne govori i piše. Stoga je i ovaj Međunarodni dan žena trebalo iskoristiti da se prije svega oda dužna zahvalnost i pažnja na te braniteljice, da im se iskaže solidarnost, da im javno kažemo da smo ponosni na njih i njihova djela, osobito prigodom stvaranja slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. No, ne smijemo zaboraviti i veliki broj žena koje nisu bile braniteljice, ali su dolazile sa raznim stvarima koje su bile neophodne tada neopremljenoj vojsci, od čarapa, odjeće, obuće i slično.

Kad su se branitelji, koji su uspjeli sačuvati živu glavu u srpskoj i inoj agresiji, vratili svojim kućama, opet su one bile tu – njihove žene, majke… Nitko im nije toliko pomogao, poglavito onima koje ni metak nije okrznuo, kao one, koje su ih razumjele, tješile, hrabrile…

Nu, sve u svemu ovo je bio (ili bolje rečeno trebao je biti) i dan kad smo se morali s puno ljubavi sjetiti i žena koje su poginule u srpskoj i inoj agresiji, ili su umrle kao Junakinja Domovinskoga rata Nevenka Topalušić, boreći se za prava ljudi koji su stvarali hrvatsku državu… T