28. lipnja 1989. Začetak velikosrpske agresije: Milošević održao govor na Kosovu

Slobodan Milošević je na Vidovdan 28. lipnja 1989. održao agresivni govor koji je postao poznat kao najava budućih ratnih događaja na prostorima Jugoslavije. Prigoda je bila proslava 600. obljetnice Kosovske bitke.

Na ovom mjestu Milošević je uplašenim Albancima (Gazimestan je na Kosovu) i prvenstveno katoličkim Hrvatima poručio da ih čeka rat. Dokaz tome bile su jedinice JNA, navodne vojske svih naroda Jugoslavije, u svim mjestima Kosova u vrijeme skupa, te skorašnje stavljanje iste na raspolaganje Srbima u cilju stvaranja Velike Srbije.

Na današnji dan, 28. lipnja, u Srbiji se slavi Vidovdan i godišnjica Bitke na Kosovu polju. Povodom 600. obljetnice te bitke, na današnji dan 1989. održana je velika manifestacija u blizini Kosova polja, na tzv. Gazimestanu, nekoliko kilometara od Prištine, gdje se okupilo mnoštvo ljudi i gotovo čitav tadašnji jugoslavenski politički vrh.

Slobodan Milošević, u to vrijeme predsjednik Predsjedništva SR Srbije, održao je agresivan govor, koji je postao poznat kao najava budućih ratnih događaja na prostorima Jugoslavije. Na proslavi je bilo prisutno i gotovo čitavo Predsjedništvo SFRJ, tada na čelu s Janezom Drnovšekom, trenutnim predsjednikom Predsjedništva SFRJ. Jedini član Predsjedništva koji je bojkotirao okupljanje bio je hrvatski predstavnik Stipe Šuvar.

Miloševićev odnos prema Kosovu postao je poznat već dvije godine ranije kad je izgovorio poznate riječi: “Niko ne sme da vas bije!”, uzevši u zaštitu Srbe na Kosovu i preobrazivši se od komunista u nacionalističkog vođu. Većina srbijanskih komunista za vrijeme Jugoslavije, naime, bili su istovremeno srpski nacionalisti. Za razliku od Srba, većina hrvatskih komunista bila je i ostala do danas projugoslavenske orijentacije.

Miloševićev govor najpoznatiji je po riječima u kojima govor o bitkama koje Srbi vode: “…šest vekova kasnije, danas, opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane mada ni takve još nisu isključene.” Ovaj navod da ni oružane bitke nisu isključene smatra se zlokobnom najavom budućih ratnih sukoba i pokušaja stvaranja Velike Srbije.

Tako su nakon nekoliko ratova u 20. stoljeću (I. balkanski rat, II. balkanski rat, I. svjetski rat, II. svjetski rat) i više pokolja koje su učinili nad Hrvatima, autohtonim Crnogorcima, Albancima i muslimanima, Srbi odlučili početi završni rat za Veliku Srbiju.

On je uključivao potpuni progon i ubijanje nesrpskog stanovništva na zacrtanim teritorijima, a što se u praksi i dogodilo od 1991.-1999. kada je NATO intervencijom završilo krvavo orgijanje Srba na prostorima bivše Jugoslavije.